Жидов

prirode i svakog razvoja, naime zapleteno stvaranje ddbra preko zla. Kao zadnji razlog antisemitizma na>vatla Ferrero činjenicu, da se Jevrej svuda osjeća tuđi-noem- Ferrero veli »osjeća«, a ne veli »biva smatran«. Kao sociolog morao bi uvijek razumjeti socijalne osjećaje u pojedincu i u ljudskoj grupi' iz nutarnje naravi, ali onda i iz vanjskog utdcaja, dodirivanja i saobraćaja. Istina je na jednoj strani (to je psihološko promatranje), da Jevrej jako čezne za onim tropskim sunčanim krajevima, odakle se njegov rod iselio, ali je i to činjenica (to je, socijalno razmatranje), da Jevrej nije ni službeno priznat ravnopravnim čovjekom. Jevrej mora popravljati, etizirati i pobolj>šati ovaj svijet, ali on ujedno voljno uzima na se svoje bolno Ahašverstvo. Bo'lno pesimdtsipko osjećanje tuđinstva spaja se kod Jevreja sia> sviješću borbe za najviše i najplemenitije ljudske osjećaje. Iz ovih razmatranja razloga antisemitizma dolazi Ferrero do zaključka, da jevrejski narod kao što je on danas nije sposoban za srećui, ako ne napusti svoje osobitosti. Kulturna asimilacija je jedino riješen je jevrejskog pitanja; je• vrejski narod mora napustiti svoj etički duh, svoj pesimizam i posve se stopiti sa svojom okolicom. > Mora se« —, ali katl to nije tako preko noći moguće?! Neka pokuša Ferrero, da traži od svog talijanskog naroda, da iz svoga imperijalističkog naćijonalizma pređe u kosrnopolitski internacionalizam; pa neka to učine danas i vođe drugih naroda. Uspije li im to preko noći, čovječanstvo će proživjeti oživotvorenje svojih uzvišenih ideala istine, neograničenosti i pravednosti; preko noći će nestati istorijskih i geografskih granica: Sigurno će jevrejski narod hiti najmanja zapreka, kad budu narodi zreli, da stvore internacijonalmi zajednicu ljudske pravde i prave uzajamnosti. Svoju sposobnost za intern aeijonalizam najlbolje pokazuje jevrejski narod time, što su idealno i aktivno najbolji njegovi sinovi pripravni za naj- ' uzvišeni je ljudske ideale. Za čudo, kako nije sociologa Ferrera zanimao pokret cijonistički. Ferrero je upravo one godine dovršio svoju »Mladu Evropu*, kad je bio prvi cijonistički kongres sazvan. F errem je morao kao socijo* log razumjeti, da je cijonistički pokret nepesimsitički, veoma aktivistički i afirmativni pokret, da je cijonizam idealni realizam, koji teži za tim, da moralne principije jevrejskog duha uvede u socijalne reforme ljudskog društva; etički duh mora postati životnim načelom zajednice. Štogod se mislilo i tvrdilo protiv cijonizma i 0 cijomizmu, taj se idealistički plus ne može cijonizmu poreći. I da je današnje vrijeme manje materijalističko i ntilitar- 3 no, čitav bi se svijet morao veseliti i octu- : ševljeno pozdraviti svaki pokret, u kome " je barem malo idealizma i one vječne ' svijetle ljudske čežnje. Zar mlada jevrej- 1 ska cijonistička generacija ne teži za 3 istim idealima, koje nastoji mlada radi- 7 kalna revolucionarna generacija svakog 7 zdravog naroda oživotvoriti u svom naro- 1 du? Zar kulturni cijonisti hoće išta dru- : go, nego li da jevrejskom narodu grade s most, kojim će dospjeti do sv©ljudske za- 7 jednice, do ljudstva? Čini se ipak, usprkos prijašnje logike ' 1 napetih moždana, da je Ferrero intui-

tmio naslutio kulturnu važnost jevrejskog duha, jer je svoj© djelo možda mučen grižnjom savjesti dovršio ovim riječima: »Razočaranja ne umaraju jevrejski narod, jer ova j>asmina brzo zaboravlja. Kada joj se izjalovio prvi pokus, našla je drugi; a onda i treći; izjalovi li joj se i ovaj, naći će četvrti i peti, dok u toj titanskoj borbi priroda ne bude svladana .•. Tako će .1 ovrej putem vlastitih boli jKjstignuti dokrajčenje zla za čitavo čovječanstvo« • • Veselio bih se, kad bi se našao koji sposobniji od mene, koji l>i nama svima pokazao još mnoge dobre strane ove knjige, kojih ima još dosta. Zagreb, 2. maja 1919. Dr. A.

Izbor useljenika za Palestinu.

Bilo bi korisno, kad bi samo posve zdTwve i snažuo osobe došle n Pallostiuu, jer bd se time postiglo, da bi nova pokoljenja u Palestini lula z d r a v a i snažna. Ali se u velikom opsegu ne mogu provesti navedeni zahtjevi, jer se pojmovi zdravlja i snage dadu raßnoiiko tumačiti. Slabe se osobe mogu oporaviti; za mnoga zanimanja važni.je su duševne «[»osobnosti, nego li tjelesna snaga Mi besprikorno zdravlje, a konačno se samo iz 'tjelesnog ustroja; pojedinca ne može zaključivati, ka>ko će izgledati potomstvo. Radi ovih razloga morati ćemo se zadovoljiti time, da zdravstveni i'zbir useljenika provedemo onamo, da se imade onemogućiti useljavanje svih onih, koji bi mogli zaraziti svoje sugrađane (sifilis, teška tuberkuloza), kao i takovih elemenata, koji bi mogli pasti na teret židovskoj zajednici u Palestini (nemoćnici, umobolni, teški slučajevi živčanih bolesti). Izlučivanje ovih nepoćudnih useljenika neka provodu liječnici u iseljeničkim lukama, a u samoj Palestini neka se svi useljenici pod. vrgnu još jednoj liječničkoj pregledbi. Pri razlaganju zdravstvenoga izbora mora se taknuti još jedno važno pitanje, naime pitanje, da 11 postoji mogućnost djelovanja. kojemu je svrha očuvanje čistoće židovske rase. Budući da hoćemo u Palestini potpuno razviti sve ono, što je u nama židovsko, to bi bilo poželjno, kad bi samo rasni Židovi došli u Palestinu, Ali u praksi se ne može provesti izbir useljenika prema stanovištu, da U je pojedinac bliži ili udaljeniji židovskom rasnom tipu. Svakako se može pretpostaviti, da će useljenici u Palestinu biti uopće izraztiji Židovi, nego li Židovi u Evropi, jer je predvidivo, da će nežidovska evropejska okolina odbijati' najjače one elemente, u ma je na tijelu i duši najsnažnije izra-' ženo židovsko obilježje, dok će istodobno Palestina svojom židovskom zajednicom) privlačiti te iste elemente. Svakaiko sc mogu stvoriti zdravi socijalni temelji za Zajednicu u Palestini samo onda, ako se zapriječi također pristup svima moralno) manje vrijednim elementima, ka q i svima pojedincima, kod kojih iabijajuk antisocijalni instinkti. I u tom smjeru mora/ se provoditi izbir ljudskog materijala. Sa*mo duševno i tjelesno prikladni elementi biti će kadri da porade oko preporoda zemlje i naroda. ; (Prema dru. Ruppin-u.) V t

Iz židovskoga svijeta.

1 Izbori u Beču. U nedjelju, dne 4. maja obavljeni su u Beču izbori za don jo-austrijski sabor i gradsko zastupstvo grada Beča. Kako saznajemo, izabrana su u gradsko . zastupstvo 3, a u donjoaustrijski sabor 2 ( židovska nacijonalna kandidata. Bratianu o rumunjskim Židovima. Bat mu Edmund Rothschild u Parizu } imao je, kako javlja »Židovski dopisni ured« u Stoekholmu, dogovor s Bratianu-om. Bratianu je među ostalim »optužbama« istakao, da je u rumunjskoj vojsci bilo mnogo židovskih izdajica. Na pitanje Rothschild®, zašto ni.jesu ove izdajice ustrijeljeni, odvratio je Bratimim smiješeći se, kadi bi se htjelo ustrijeliti sve izdajice, moralo hi se ustrijeliti polovicu žiteljstva u Rumunjskoj. Brati an nove izjave o pitanju židovske ravnopravnosti sastojale se iz samih fraza. Izbjegavao je svaku kategoričku izjavu u tom, pitanju. Rothschild dobio je dojam, daru inunjska vlada ne će dal riješi židovsko pitanje, a k o j u na t o ne primora mirovni zbor. Bratianu je iskreniji u svojim izjavama' nego Take Jonesc«, koji nastoji svojinu licumjerskhn izjavama simpatije za cijonistički pokret da prikriva pravo stanje Židova u Rumunjskoj. Rumunjska bit će konačno unatoč sviju lijepih govora, prikaza i edikata primorana, da mirovnoj konferenciji dade garancije, koje osiguraju građanska i nacijonalna prava židovskih građana u Rumunjskoj. Organiziranje rumunjskih Židova. Rumjunjsko-židovski odbor u Parizu održao je skupštinu, u kojoj je inžinir Üsiš k i n govorio. U svom vrlo opsežnom referatu razložio je stanje židovskoga naroda i pozvao rumunjske Židove ,da se nacij ona!no organiziraju. Skupština zaključila je, da rumunjsko-židovski odbor stupi ur vezu s židovskim narodnim vijećima u Parizu u svrhu zajedničkog rada. Kongres Židova Slovačke. Dne 25. i 26. marta 1919. održan je u Pišćanu kongres Židova Slovačke. 48 bogoštovnih općina izabralo je 103 delegata. Osim toga došli su i izaslanici Židov, narodnog vijeća za Ceh o-slovaoku republiku u Pragu. Kongres je izabrao »židovsko vijeće» za Slovačku, koje će, uz isključenje religioznih pitanja, štititi političke, socijalne i ekonomske interese Zidova. Rezolucija kongresa pozdravlja zaključak mirovne konfemcije. o Palestini, traži odštetu zai uništeni židovski imetak, zahtjeva posvemašnju ravnopravnost n svakom pogledu, te odgovarajuće zastupstvo u svim korporaArapi i Židovi. Arajuslko je pitanje u Palestini jedno od najvažnijih problema za cijonizam. Poznato je, kako se naši neprijatelji napinju, ne bi li im uspjelo, da uuobilizuju Arape protiv cijonizina. U zadnjem smo broju »Židova« donijeli doslovni tekst lista, što ga je predsjednik arapske mirovne delegacije i sin kralja od Hedžasa Emir Peyzal upravio na cijonističku organizaciju. Taj list pokazuje jasno, da između vođa Arapa i Židova vlada potpuni sklad, kako Arapi priznaju ogromnu korist, što su je imali od Židova i kako su uvjereni, da cijonizam potpuno odgovart. arapskim interesima. Sa zadovoljstvom . možemo konstatovati, kako se stvaraj« sveđ nova jamstva, za trajno prijateljstvo

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 15