Жидов

sjednih područja Palestine, poglavito Libanona i sjeverne Sirije, pretrpjeli su za vrijeme rata na boj<nom polju uslijed gladi i pošasti velikih gubitaka. Tako je navodno osohito teško nastradalo pučanstvo Libanona, koje najviše nagnje iseljenju, za vrijeme rata od 400000 duša sma.njeno na 250.000 duša, te na decenije ne ee imati iseljenika. K tome pridolazi još, da oe vjorojatna mognćnost iskorišč, vanja Mesopotamije uslijed velikih Wi'loockovih projekata za natapanje, ovu zemljn, koja je sad tako reći bez stanovnika i u kojoj se može niaitapano zeraljište nahaviti nz vrlo niske cijene, učiniti useljeničkim podrnčjem prvoga reda. Paleslina se ne če već uslijed skuplje zeralje i uslijed vnnog-o većih tehničkih poteškcča natapauja mcći mjeriti sa Mezopotamijom kao useIjeničkom zemljom za gospodarske useljenike sa istoka. Pod tim okolnostima j-.dva će se poveoati useljivalnjem bamj nežidovskog pučanstva Palestine i mi čemo m xii polazidi sa stanovišta, da slijeđoć ’v 20—o0 godtna nežidovsko pUeanstvo ne če nadmašiti ] milijun. .Želimo li dakle da imamo u zemlji židovsku večinu, to mouramo bnoj Židova u Palestini što ibrže povisiti na više od jedh.og milijuna. Naravno je, da se tu ne 6e raditi o tome, da se ono pučanstvo onamo saauo prolazno smjesti 5 možda po Židovima ostaloga svijeta potporama uzdržava, nego da mu se pružaju takovi gospodarski uvjeti, da sebi može trajno svojim radom osigurati egzistenciju. 11. Mogućnost opstanka. Hoćemo li ispitati, koja zanimanja mogu Židovima u Palestini u buduonosti pmžati' mognćnost egzistencije, to nailazimo kcd toga na poteškoću, da je ekonomski razvitialk Palestine prijie rata bio vrlo ncznatau, da sn Židovi u vrlo malo sJamimauja djelovali i da mii dakle, ako boćemo izgraditi ekonomsku budućnost, nemamo mogućnosti, dttt se oslonimo na siguma iskustva prcšlosti. Samo ukoMko dolazi gospođarstvo u obzir, stupamo donekle na čvrsto tlo. Naprotiv tomn je pitanje, da li

i koje industrije će u Palestini iniati životne snage, još jako neizvjesno. Potrebno je stog’a, da prikažem pojedine grane narodmog gospodarstvra i njihovu važnost za gospodarsko fundiranje budnćeg židovskog stanovništva. 1. Poljioprivreda. Nije tek puki slučaj, da soi prvi židovski pijoniri, koji su prije Ijndskog jednog vijeka pošli da nastanjnjn Palestinn, svi bez izmimke pcstali zemljoradnici. Kao što je već godine 1861- jedan od prvih propagatoiial cijonske id'eje, Hirsch Ka 1i sohjer, n svojoj kmjizi »Drišat Cijoni« preporučio poljoprivređn kao glavmi rad novih emigranata, tako isto vjerovaše *2O godina kasnije prvi pijoniri, da samio povratkora k poljoprivredi možemo postići obnovljenje cijelog židpsikog života. Rili su osi’jedoeeni, da samo jx>ljoprivrediii raxi može popnaiviti štete dngng galutskog iivota te na temeljn novih gospodarskih odm»ša.ja omogućiti tjelesnn i dušovnu rrgeneraciju. Poljoprivrcda je đnkle stavljena ma prvo mjosto, jcr se od nje očekivalo tjelesno ozrlravljenjs i odvraćanje od kramairskog dnha. AH poređ tih, više na euvstvn baiziranih, imarno i vrlo etvarnih gospodarskili razloga, koji nam pi-tdočnjn, ria je l>ez pretežite poljopritvredne kolomizacije nemojguča tvorba ži«hn T skonarodne zajednice. Samo poljoprivTednirn naseotbinama mogu 2idwi da ulmaite čvrstu vezu sa zemljom i dati joj židovsko ctbilježje. To je upravo i prednost poljoprivrede, da troba mnogo prostora i da obnhvaća cijdln zemljra, đok naprotiv indnstrija raalo prostora treba i obično traži malo napučena mjesta. Bez ve'dike i široke pcljpprivredne baze kolonizacije došli bi samo do ž'.dovskih emklava n jednoj arapskoj Palestini, ali nikad ne bi dosli do jedne židovske Palestine. Dmgi važni razlog za potrebu široke poljoprivredne podloge kolonizacije postati će jasnim, nakon slijedećih izvoda: Po svojoj dosadašnjoj razdiohi zvanja, prem® kojoj većina svijn židovskih pri\Tedmika sačinjavajn trgovci, ne rnogn

2idovi nikada medjn se kao zatvorena tnasa živjetii, već «amo raštrkani kao mali minoritet medjn ogronmom većinom neeido\ r a, jer svaki trgovac treba pored sebe mncgo veći broj osoba, koje nijesn trgovci, već produeenti, oije gospodarske i indnstrijalne prodnkte on prodaje i čije potrebe kao konzumente on iKvrhairuje. Intemacijonalna medjntrgovina pmža doduše mogućnost da prodamo i prodnkte dalekih zeriialja, a ne samo s one iz vlar stite zemlje. Ali ako i apetrahiramo od toga, da Palestina do sada uopće ne uče- ’ stvuje u intemacijonalnoj medjutrgo\*ini jpr leži postrance ođ dosadašnjih velikih prometmih cestai, pa i n hudućnosti možda ne će učestvovati, to valja još napos© upozoriti na to, da i kod onih naroda, koji se najviše bave inteniacijonalnom trgoviftom kao Holandeži i Englezi, da se i U njih tek 18.2 % odnosno 15.9% sviju za privredn sposobnih birve trgovinomv II Njemačkoj iznosi taj procenat 12.4, u Austriji 8.8, n Italiji 7.4- Može se s tOga tvrditi 1 , rla n židovskoj zajedhici, koja hoće <la ima zdravn jrodlogn, ne smije više od 10% svih za jrriviredn sjrosobnih baviti se trgovinom. Račnnarao li dakle, da 6e drtrge manje gmpe raznih zvanja (sluge, čirrovnici, liječnici, nčitelji itd.) n bndnčoj židovskoj zaje<lnici iznositi 10.%, to će ostalih 80% za privredn sposohnih morati se baviti n dvijem najvećim kategorijama zvanja niaiime u poljoprivredi i hulnstriji (veleinrln/sta'itjia i izanat). Od togia mora veći dio da se havi jx>ljoprirwdom. I ako se kod maseljivanjia Palestine mora odmah s početkia l gledatl na to, đa se indnstrija uvede, ipak nas nči isknstvo iz svijn zemalja, koje sn u 19. stoIječu prošle proces industrijalizaeije, dai nvedenje indnstrije n čisto agrikodnoj zemlj.i kao što je Palestina, može samo polako napredovati, ako jn hoćemlo čuvati od pogrešaka i nenspjeha. Ako hi držali, da je za ž.idov. zajednicn n Palestini dopnstivo zaposlivanje od najviše 30% svijn za pri\Tedn sposdbnih u indnstriji', znafčilo bi to veći indnstrijalni razvitak, no što ga imajn Anstrija, Italfja i Ugarska, te hi

Židovska kultura u Španiji.

Loadon. Eh\ A. S. Y a h uda, koji ina sveučili'štu u Madridu ima katedru za židovsku istoriju i litcraturu, dao je jeduome redaktoru »Jewish Chrouiele« oibavijesti o židovskoj kulturi u Španiji. Nakon što je pripovijedao, kako je izabran za profesora, čime je iza posljednjega židovskoga profesora, 'astrouoma 15. vijeka Abrahama Zacuta, nastavljena jevrejska nauka u svjeučilištu, reee, da ima velik broj samih hrišćanskih djaka i studentkinja, koje drugovi zovu »las nabinas«, koje savršeno govore i znanstveno pade jen-ejski. Ovi će studenti sai-adjivati na novoj istoriji španskidi Židova, za koje dr. Yahuda skuplja materijal. Toga materijala imade siluo mnogo u javnim i privatnim arkivima, u bibliotekama crkava i u parohijanskim registrima, koji još nisu pristupačni. Ispitao je već važne dokumente u Barceloni, Saragosi, Toledu i druglm gradovinia. U mnog’im gradovima ostadoše lijepi ostanci prijašnjih doba Židova u Španiji. Ceste i zgrade ostaflcše netaknute do danas. Ima na primjer mnogih lijepih palača, koje su pripadale bogatim Židovima prije 1492. Znamenite* su dvije lijepe sinagoge u To-

ledu sa svojim jevrejskim mapisima. U Kordovi ima još velik dk) starog židovskog kvartira i urniljata mala sinagoga s napisima naokolo zgrado, koja leži u u'lici, koja se zove Calle Maimonide. U Sevilld su 4 crkve, koje su nekoć bile sinagoge. Jedna od majljepših židovskih eetvrti jest u Geroni, domovini Nahmanida. Sagradjena je u Jijepom gotskom stilu. U Saragosi su sve ulice stare židovske četvrti dobro ušcuvano s kučama Irogati'h Židova. Druga stara židovska eetvrt je u Pontevedri, za koju se drži, da je onaj grad, u kome su obitavali' jevrejski predji Cristofora Colomba. Na tisuee španskih obitelji još nose jevrejska imena i znadu, d>a su potomci Židova. I nmogi sn elanovi španskoga plemstva jevrejskog podrijetla, ma da su fanatički katolici. Neobična je pojava, da se židovski tip sačuvao začudnom čistcćom n onim dijelovima Španije, gdje sn bile mnogo opčine, naročito u Andaluziji i u Kataloniji. Nikad nijesam vidio u Evropi tako lijepih jevrejskib tipova žena sjajnih očiju, prirodjene elegancije, gipkosti i dostojanstva kao u Sevilli i Granadi. Pred 60 do 70 gcdina nije bilo Židova u Španiji. Oko 1860-, za doba maročkog rata, smjestilo se nekoliko židovskih poro-

dica u Sovilli, stvorilo tamo maJu općimi sa sinagogom. To je bila prva opeina iza izgona. Na ža.lost za posJjednjeg se rata mnogo od ovih obitolji vratiše u Maroko te se židovski život u Sevilii povremeno prekinuo. Madrid ima malu općinu s vrlo imailjaitom sinagogom osnovanom početlkom 1918. Brojnija je kolonija u Bareeloni za koju se čini, da 6e postati najvažnija u Španiji. U glavnOme je javno mišljenje u Španijj sklono cijonističkoj stvarL U Madridu ima cijonističko društvo, a veće osnovat će doskora u Barceioni. Sva ta dmštva u Španiji i Maroku čine cijonističku federaciju hispanc-maročku. Židovi u Španiji imali su sreču. da je za vrijeme rata medju njdma boravio cijonistički vođa Dr. Max Nordau- Mnogo je on paitio u Španiji od progona njemačkib emisara i od nedostojnib napaidaja franeeskie antisemitske štampe. Živio je skromnim životom, posvečujući se znanstvenome radu. koji je bio izvanredno obilan. Napisao je do sada tri velika djela medju njima: »Biće civilizaeirie« i »Biološke osnovke morala*. Ovo će potonje djelo biti njegovo najvažnije. Sad piše knjigu o španskim slikarima. STRANA 2

»2 ID OV« (HAJHUDD

BROJ 19