Жидов

gotovo. odgovamla »tuipnjti, što je aamzima Itpancn»ka i Holandfija. Došli bismo time tk> rezuitata, da se najmaaaje morajn 50% svijm za privredu sposobnih u židoivsjnoj zajednici baviti poJjoprivredomi. Etelnjd jedan razlog aa potreban, da p<v Ijoppivreda atoji na prvom mjestu u našem kolOßiiaaeijonoin planu, bazira na iskusfevu doaadaffliOe- kotonizaeije, da je poIjoprivEedma kolonizacija najsigurnija podloga i oelon za egßisfcenciju židovskog pučanstvia u obližnjim gradovima. Poijoprivrednu kolonizacijfu baairamo poglavito na sadjenju i vrt.larstvu. Prije svega su židovski iseljenici m ovo mnogo po<iesniji, jer ne iziskuje tako težak tjolesni rad kao sijaoije žiterica, nadalje je Patestiiva prema klimi i zemljištu svom mnogo više podesna za vrtljarstvo no za sijamje žitarioa, konaeno je rentabilitet kod žitarica još dvojben, dok je kod vrtIjarstvn dokazain n židovskkn kolonijama. Moglo bi nastati pitMnje, da U bi i onda bilo rentabilno vrtljarstvo, kad bi uslijed ramoženja nasada količi’na produkta znatno porasla i da li bi bila osigumnna prodja. Držimo, da možemo na> to pitanje jesno odgovoriti poglavito radi toga, jer je uslijed novog željezničkog spoja Palestine s Egiptom i s Đamašk-Aleppomi stvoremo je novo veliko tržiste u oviim predjelima, kao što se to pokazalo već za vrijerae rata kod marandža. I stolrto groždje i kajsije, koje su do sadia bile npućeme radi brzog kvarenja ma lokalno tržište. moći će se sad lahko žeIjezaicom slati u Egipat i Siriju. U Egiptn bile su one ido sad već vrlo tražene, jentamo ne nspjevaju ove vrste voća tako dobre cijene za mandule kao i do sad; drbru prodju zato, jer u Palestini mmogo ranije dozrijevmju no u sjevemoj Siriji. Nesigurno je, da li bi pri veflikom rasprostranjenju nasada miandula postigli isto tako dobre ocjeme za mamdnle kao i do sad; držimo, da je tu oprez na mjestu- Maslime će naprotiv kod velikog potraživamja masti još dngo vremena ostati vrlo tražen predmet. I pojvrće maćd 6e prodju 5 u samoj zemlji, a djelom (osobito rano povrće sa obalnih ravnica i doline Jordama) u sjevemoj Sirrji i u Evropl. 2. Trgovina, zamat i industrija z a potrehu u siamoj zemlji. Pored poljoprivrede pmža Se židovskim trgovcima mogućmost rada u naba\ i i prodaji 'robe za židovsko pučanstvo. Isto tako moći će zanatlije (zidari, bravari, stolairi, staklari itd.) i druge zamatlije za lokalnu potrebu (krojači, postolari, mesari, pekari, brijači, urari) maći sebi zarade. Naravmo, da će zanatltje isto tako kao i trgovci pogliavito morati se židovsku ipnšteriju, jer imade dovoljno vrsnih arapskih trgovaca i zanatlija, koji će namiriti potrebe arajiskcg pučanstvai. Samo n vmlo maioj mjeri moči će Židovi računati na nežidovske mušterije u tima kao što su urari, zlatari, krojaćn, mehaničari i IftnarL Što se industrije tiče (ne eksporfcne, o kojoj ćemo posbje da govorimo), praža se najveća mogućnost onim indnstrijama, koje se bave proizvodnjom živežnih mamirnica iz sirovina zem• Ije (milnovi, tvomice ulja, komzerve, fia L brikacije vina) ili' one, producirajii dmge sitvari za zemaljsku pofcrebu, a čiji roaterijal se može u. Palestini naoi Ui lako ' dobaviti (fabrikacije cigalja, indnstrija cementa, strojenje Koža, tkaonioe, predionice vuma i tvcmice pokuctva). (Nastavit će se.)

Izborna reforma i zagrebačkoj izr. bogoštovanoj općini.

Ima fleset godina, što en mlađi i napredniji elementi nvidjeli, da je Tiastarjeli izborni red jedna opasnost za općinn zagrebačkih Zidova i istaiknuli zahtjev oko ißborno reforme kao jedinog sred-tva, da se probudi veći, žiđovskiji aktivitet - našoj općini. Izbori od g. 1913. vodi'li su se pod geslom izborne reforrae. Pobijedili su upravo radi postojećega izbornoga reda stari. Dva, tri izabrana mlađa člana pnedstojnistva ne mogu dati nov život, nov pravac starom predstojn ištvu. Izliori u prosincu 1918- protekoše bez borbe na temelju, kompromisa, koji je obećavao izbormi reformu. Godinu dana i više ovo predstojuištvo ne ueini ništa, da dođe db izborne reforme, pored požnri»vanja sa strane opozicije. Zadujih mjeseci održalna je jedna javna sknpština, koja je tražila novi iriborni red. Saknpljeno je preko 400 potpisa općinara-izbornika, a preko 150 potpisa općinnra, kojima bi pripadalo iz-' borno pravo, na rezolncijn, kojom se nz izraz nepovjercnja prema današnjem preilstojništvu traži izboma rpforma. A pretb stojništvo i bogoštovno vijeće zagrebačke bogoštovne općine zaključiše prema predlogu većin© npravnoga pdbora, da se izboma reforma zabaci. Kolikogod žaliimo taj zaključak, jer smatrarao još uvijek i više nego prije izbornu reforran životnim pitanjem za našn općinu, ipak nas iknd i k'amo više zabrinjuje i ogorčavaju pojave, kojie su itebile prigodom rasprave toga predmeta, jer odavaju, da je neodgovorhost n redovima naših »reprezentanata« mnogo općenitija i raširenija, nego se činilo. Karakteriistika današnjegai izbomoga retia je p tome, da se izbomici dijele u 3 kurije, u prvu spađaju izboraiei sa j>orezom preko K 150.—, u dmgn sa porezom K 50—150, u treću sa porezora ispod K 50.—. Izbomo pravo pripada, samo muškarcima, koji plaćatju porez. Ova je grupacija sasvitn slučajna i umjetna. Ovai je prije nekoliko gođina bilo u kurijama I. do III.: 50, 150 i 600 izbornika, dapas imade u tim kurijama narvodno 250, 300 i 600 izbomika. Dok je još nedavno treća iknrija imala 3 puta više izboraika nego prva i druga zajedno, danas treća kurija imade jedva nešta više izbomika, uego obe prve kurije zajedno. Kako će. to biti u budućnosti. ne može se predvidjeti i snvišno je nagadjati. Ali bez obzira na to, koliko je izborniika u kojoj kuriji, pripađa svakoj od tih kurija jedna trećina svih mandata! Broj izbomika između kurija neprestauo variira i fhiktuira, raste budžet, pada vri L jednost novaoa, a tn je koustftntni zakon o konstantnom pravu k u r i je, da izabere bez obzira na broj svojih pripadnika, na njihov porezni (apsolntni i relativni') doprinos,*na njihovn sposobnost itd., nvijek isti hroj predstavnika: svaka kurija jednn trećinu! Ovakav izborai red označio je općlnski predsjednik Dr. Rohert Siehenscheim, pred L sjednik odvjetničke komore i derookrata, najboljim izboraim redom za našu općinu. A klub većin© j© pljeskao. Izboma reforma sastojala bi n nvedenjn jednakoga izbomoga pra/va Sa zastitom manjine. Kurije znače privileg izbomika

malobrojnije kurije nad izbomicinm mnogobrojnije kurije. Zaito se traži prije svcga ukinuće kurija i uvedenje proporca. Promjena izboraoga reda, koja ne ukida kurije i ne uvodi proporc, ne zaslnžuje ime reforme. A klub večine pređstojnistva usudio se, đa neznatnu promjenu izbormvga retia (proširenje aktivnog, a donekle 1 i pasivnog prava glasa na ženske opčinarke, koje plačaju porez), koja ne ukiđa kurije i ne uvodi proporc, servira kao izbornu refonmu. Uza sve to ne žalimo za sad dovršene liorlie oko izborne reforme. Onn je pokazala gromovnike općine u njihovoj pravoj slici. Dok su dosele neprestano zastrašivali svoje pristaše, da izhorna reforma, demokratizovanje općine znači hegemoniju siromašnih općinara, koji bi neprestano povßsivali poreze bogatašiima; dok sn prije ukinuće kurija, a i uvedenje proporca proglašivali jednom opasnoŠću za našu općinu i tvrdili da liogatijiin općinarima doista prjpada voće pravo nego siroanašnijkn (argumenat dra. dotle je u odlučnoji sjednici vijeća njihov vožd dr. S. priznao, da svi ti protiv izborne reforme i>o njemu još najodlučnije iznešeni prigovori ne stoje. Priznao je, ilal provedenje izhorae Tieforme ne samo ne bi škodilo, nego bi upravo koristillo ojićini; priznao je, da predlozi* njegovi i većine i no zavrijednju iime izborae reforme, priznao je, cla je izborna reforma, kako je predlaže manjiina, kleal, za kojim valja težiti Pa ipak je odvraćao, da se taj ideal n aiutonomnom djeloknvgn naše općine provede. »Sada nije vrijeme!« Zašto? Na to je Dr. Siehenschein ostao dužan odgovor. Dosta, da on to znade. Traži, da se njegvom poznavanju ]>rilika j potreha dade povjerenje. I dadoše mu ga, jiremda su se u toj istoj sjednici nvjeriJi, clai on najednom liroglasnj© idejalom predlogc, protiv kojih se hio žestoko borio, a s argumentkna, koje je sve napustio, da iznese protiv reforme sasvkn novu tvrdnju o nezgodnosti vreraena za koju ne nudi uopće nikakovih dokaza i obrazloženja. Votum većine je dokazao, da on svoje Ijude doista dobro jioznaje i da ih ne ucijenjuje prenisko. Ne matrimo raspravljati o samoj izbornoj reformi. Ali booemo da uglavimo, da je đanašnji izborai sistem jedna opasnost j>o naše Židove, jer omognćuje gospodovanje i klikarstvo. Kada je jedan član manjine to hipotetički ustvrdio, izvrano je predsjednik smisao njegovih riječi onamo, kao da se danaišnjem predsjedništvu pređbacuje klikarstvo. Zar nije klikarstvo, kada se zabacuju »idejalni« predlozi manjine samo zato, jcr dolaze od manjinef Zar nije klikarstvo, kada jedan od ihteligienata večine knjižar Breyer —veli, da se me smije pitati samo, što se prediaže, nego je važnije, da se gleda, tko predlaže i da se ni najbolji predlozi Cijonista ne mogu primtti, jer da se stavlja'ju iz stranačkih razlogal Nije li klikarstvo, kada je današnje predstojništvo mnijenja, da ne smije Cijoniste pustiti n opčinu i do nvažemja, koje bi njihovome broju odgovaralo, makar i preogTomna većina ojićinara bila cijouistička, jer da je cijonizam jedna rpasna bolestl I ne dokaznje li najprije nedostajanje svijesti odgovomosti, upotrebu, nasilje i izazivanje, kad to predštojništvo prelazeči jireko štatutima propisanoga djelokmga

BROJ 19l

»2 I D 0 V« (HAJHUDI

STRANA 3.