Жидов

Kako ćemo stvoriti u Palestini židovsku većinu

Pile dr.

Arthur Ruppin.

(Nastavak.) 3>. Javni radovi. Već prije gpomenute radove za asiniraonje, natapanja i prometaia podluzeća trebat će za provwlbu veli'ki bi - oj tehnićko izobraženih personala kao i izueonih i neizučenih raid'nika, i ako se tu u g'lavnome radi samo « prolaznom zaipoelenju veliikoga broja radnitoa, to j© ovo zapoelenje ipak od velike vrijednosti, jer «e mjime dade veflikora broju useljenika mogUćnost, da se prije preseli u Palestinu, da se privikne i»a kliinu i na prilike u Paleetini, te da postepeno se razdijele u druga zvan’jia, osobito u poljoprivredii i industriji. Osim gore nav'edeuih javnih radova kulturno tehinićkih (isnšeaije i natapanje) i proanetno tehničkih (putevi, željeznice, luke) ima jošte oijeli niz pretlradnja za naaoobine, kod kojih če naći rada veći broj Ijudi- Ovamo apadlagu: a) priprema grad.jevnog- maleri,iala za kasnije gradnje; h) ajitiranje zeniljišta kupljeaiog od židovskih kolonizatornih društalva. Ova aptacija ne sanije da se prepusti poljopriivrednitm anseJjenicima, već mora hiti dovršena jrrije no što iseljenici stn/pe na tlo. Kihl zeinljišta, koje ix> svojemu nstrojstvu obradjivanja i>o Židovima. ne pravi veće poteškoće, proizvest će se ova aptacij« jk) okn|»acijonLm udružeaijima od zemljoradnika, koj.i će u dugogodišnjem obratljivaaijai zelinlljiišta provesti i nnžne abuelioraei'je, Kod slabili zeanJjišta, gdje valja onistraaiiti velike matse karnenja ili napravati teirase, moirafli bi ovi tehnički rađovi uslijetliti prije svakog podjoprivrednog radsi tako, da se ovdje pruža radna priliika za radnike l>ez poljoprivrednog nnanja. c) ]>ošumljenje pruda ili kamenitog?< gorskoga tla s đrvećeon, kojim se pravdlo dobro iskustvo na ovakovom tlu u Palestinu. Ako bi nasadjrNTainje ovalkovih 'povrsina hi'lo prepnšteno pojedinom ratani, tad još dugo ne ee doći do nasadjhia'nja. S pri.vatno-gos]>odarskog stanovišta nije obradh'anje ovakovog tla s manjim kvaJitetom rentabilno, dok imade holjeg zemljišta za obrađivanje. Na lx>ljem tlu razvije se 'naime hrže i lx>lje drveće i ohrađivanjc stoji mlnogo manje. Ove prednosti ne izjedinačuju se uštedom u cijeni kod knpnje sial>ogia zemljdšta prema dobrom. Pridolazi k toane, da drveta, koja se upotrebljujfu za uasađivanje u ovnkovom kamenitoan zemIjištu, nakon duljeg vremena (10 —20 godina) daju neku korist. Pa i stoga raiioga prilliviaća se privatni ratar rađo obradivanja dobroga zemljšta, gdje se mogu saditi drveta, koja već nalkou 5 godina daju koristi. Za židovsko kolonizatoi-no društvo nije mjerodaATio ovaj račmi privalnog koJoniste. Njegov rad nije samo za sadašujost već i za daleku budučnost udešen. Za ovakovo društvo je pošumljenje pruida i kametnitoga gorskoga tla vrlo važuo pitanje, jer su velifke šume potrebne, jer danas Palestina još šumama oskudijeva, ito iz klimatskih i zdravstvenih razloga. Većiaia od navedenih javnih radnja i predradnja aa naseabine, potrebuju velik broj radnika za kratko vrijeme. Tako je

prionjerice za gradnju luke, željeznice. n«Lfcapanja i ioušenja, za nekoliko godina potrebit velik broj radiuika, a kasnije za uzđržavanje ovili poduzeća potrebit je razmjerno inaleu broj radtnika- Da ne bi na jednom liiljadu radtnika ostalo bez posla, yx»trebno je, da se radovi tako izvode, te bi se mogli zaposleni radoici otpiLstiti ne najednom već postepeno. Ako su inrimjericc za gradnju željeznice potrebita ukupna 3 miOijuna radua daua (t. j. 10000 radnika ua godinu dana), tad se ima građevni plan tako izvoditii, đa se u prvoj gxxlilni zai>oslujai 4000, u drugoj 3000, u trećoj 20(X), u oetvrtoj 1000 ratlnika, tako da na taj naćin bude godišnje otpušteno 1000 raduika. Od tih otpušfcenili uaći će jedan dio posla pri uzdržavatnju javniii poduzeća, drugi mu'-i će zarade u industriji, zanatu ili trgovini, no za najveći dio morat će se naćd i»osla u poljoprivredi. Pošto poljoprivreda ue će osobito na početku kolonizacije biti 'kadra da ptrkna veliki broj radnika, treiba da oni, kojd su već godinu datna radili kod javuih radova, Lmadu prpdnost koil pritmatnja u poljoprivreduim školama, farmaina/ za učenje, ili radničkim ndruženjinuf. Postati ćc time pravilom, da sarao onaj rnože doći kao zemjjoraduik na gospodarstvo, koji je godinu datna tjelesno radio u Padestini. Time je ujedtno pruženo ncko jamstvo, da će skiupocjene uredl>e za gospodansku izobrazbu ueeljenrka ni>otrijebiti sarao ouakovi mladi Ijnidi, kojL su dokiazali, da raogu podnositi tjelesni rad i palestiusku kliniu. Važno pitanje, koliko se radnika mogu zaposliti kod javnih radova, može se donokle samo kođ gore oznaeenih gradnja puteva, željeznica i luka većora vjerojatnošću ustanoviti. Mnogo je teže naći podataka za radove isušenja Lli natapauja, za ixredra»lnje za naseobilne i pošumljenje. jer ovdje ovisi koliko će trebati rada o terminiu. koji nije unapred poznat. Prema iKKlacima. koje sam dobio od Mcisstner-paše, stoji gradnja željezniec pro km 125.000—300.000 franaka, kođ puteva 30.000—70.000 franaka, a pofcrebtno je poprečno za km kod željeznitekih gradnja 8000 radnih dana od izučenih radnlk« i 12.000 od neizvjež'banih radnika, kod gradnje puteva 1200 radnih da.na od iznčenih a 6000 od neizvježbatnih radnika. Za zasnovane željeznice u duljini od 3224 km i oestogradnje u duljini od prilike 400 kra, trebalo bi prema tome kod investicije za gradnjn izuos od 65 milijuna franaka oko 3 milijtuna i 100-000 radnih dana izučenih, a 6,100.000 radnih dana neitzvježbanih radnlka. To bi preračunatno na godinu od 300 daua znhčilo, da bi kod ovih radnja moglo kroz godinu dana biti zaposleno 10.030 izvježbanih i 21.000 neizvježbanih radnika. Za lučke gradnje mjože se hroj radnika za jednn radnu godinu procijeniti od prilike na 5000 izv'ježbamh, a 10.000 neizvježbanih. Trebalo bi prema tome, ako priračutnamo za gi'adnju telefonske mreže još nekoliko stotina izvježbanih radnika, za sve prometno-telmički radove oko 15.500 izv r ježl>anih L 31.000 neizvježbanih radnika za godinu datna. n Za kultunno-tehničke radnje i predradtnje za nasedjenja nije, kakb je gore spomenuto, takova procjena moguća- Samo da donekle predočimo ukupne mogućnosti 2iaposlivanjs(, hočemo uzeti, da kao kod kultumotehniĆkih i kod radnja za pri-

praTn naseljivanja može po toliko radni'ka biti zaposleaio kao i kod proiuetno-tehoićkih radnja. Time bi sveukirpno došli na 46.500 izvježbanih h 93.000 nei'zvježhanih raduika. Moramo ali bez otizira na to, da bi iz drugih razloga (tehnieke pmlratlnje, pribava koneesija, nabava zemlje itd.) izvodenjo radnje n najpovoljnajem sluoaju tra.jale 4—5 godjna, jotš sa gore isUnknutom okolnosti raćunati, <la ne lu, kaid će javne raduje biti dovršene uajednoć ostalo previse radnika nezaposleno. Odatle nastaje i>otreba, <la so radlnje i»oste[)euo snanjnju i da se poraanlijele na 10 godina. Bude li to ueiujeno, to <*e unutar ovih 10 godina ostati mogućnosti zaijx>slivanja za 4150 izvježbanih i 9300 neizvježbanib radmika. Predleži mogućnoot, da isti radnici kroz 10 godinui ostu.nu kod javnih raniu.ja. Sa stanovišta šte<Lnje bilo l»i to vrlo jx>željno, jer bi se onda radnici radu privLkli i bolje radili. U intere.su je ali useljenika i nužno, <i& se javne radnje upotnijebe kao prolazna ]K>staja za nove useljeni'ke L <ta se stogu raddiici sv&ke ili svake druge gtv dine mijenjaju. Ovdje nailazimo dakle ua gore već spomenutu važnu okodnost, da javne radnje u protimbi s gospodairstvom i industrijom nezaposlujai radnik© trajno vee samo prolazno. iNakon svršenog* fKisla može samo inalen <iio nadnika k«d ]> o d u z e ć a ili kod podržavanja željtvj nica. puteva, luka itd., naći zarade. Veći dio tvori radničtki nezerv'oar, iz kojeiga uzrimlju gosp<xlarstvo, obrt i indrustrija svoje radmi'ke. Hoćemo li daMe znati, fkoliko useljenika može da nađe trajne zarade nai javnim radnjamia, to inožeino «a--mo one namještonike i radnike staviti u raćuu, koji su kod jsstuzeća ili podržavanja raznih ]>o<hize< ; a nakon njibove izgrantnje ]x)tnehni. Bit će da je njihov bnoj aiko ih pnoctjenimo na s—lo-000 (iliii niključivši ćlanove obitelji na 25—50.000), voć priliono visoko uzet. Kad se stvan ovako analizira, biva jasno, <ta »javne radnje« ■nijesu ono 6»robno sredstvo, s kojim možerao kojugod holičinu useljenika nastaniti u Palestimi. One su šta više vrlo sku,|)o jKMiiagalo u nuždi, da go<lišnje bko 15.000 novih useljemika za godinn dana zaposlimo i pri▼iknemo ua novi milieu. Trajna mogućnost jedne egzistencije za ove «seljenike postoji jedino, ako iih poljoprivreda i ffos}K>darstvo mogu zaposliti, pošto su već godinu ili dvije radili kod javnih radnja, Ako ćemo odmah na početku kolordzacije forsirati javne radtoje, kako je to gore razloženo, da bi time stvorile mnoge mogućnosti za egzistenciju useljenika, tarf to bez sumnje no odgovara pravilima štedIjivog gospodarstva. Ova potonja tražila bi od nas, da ne poduzmemo ništa prije, nego li srao dokazali rentabilitet rmlnje ili đa je njezina potreba iz drugih razloga hrđava, da pripravljamo cigle za gradnjn mnogo godima unaprijed, jer time gubiano karaate. Držirao, da se na naeu kolonizaciju ne smije upotrijebiti isključivo ill u prvora redu ovo privatno-gospodarsko mjerilo. Mi smo n izvanrednom nekom }x>ložaju. Trebamo Ijude n Palestini i možemo ih baš sad a možda kasnije v'-še ne - imati u velikom broju, ako im dajemo radne mogućnosti. Moramo i na bo biti pripravnl, da će ovi iseljenici na svaki načiu poći u Palestiiu i tarao pronzročiti gospodarsđru katastrofu, ako ne uspije, da

STRANA 2

»ZIDOV. (HAJHUDI)

BRO.J 20.