Жидов

jm poeki da<iemo. Vanredna ova sitnacija rziskuje i vanreiina sredetva. Morat eemo (s tojra nastojati svini silamo. da ove veHke radove zapoenemo radi neifevježbanih rulnika. ma i ne bile ove radnje momentano potrebne, nepo istom kasnije. Ovo a'ntrciipirano prednzimanje radnja, da time pribovimo radne mognćnosti ne smije dovesti do popuslljive prakse u {>ofrle»lu rada indni'ka. Moranno se ovdje strogo držaM načela. da radnik smije samo tako dugo biti zaposlen, dok čestito radL Dolazimo inače do prikrivene haluke i konimpirHmo več nsa početkn naše inseljenike.

K članku: Cijonistčka sabotaža u Jugoslaviji

U gtnlištu 11. broj 160 Narodne politike* izašao je članak potl gonijim naslovom, u kome se neinilo napada »Zidov«, glasiilo Saveza cijonista Jugoslavije, te izoose iskrivljena data o cijonističkom pokretu. U me istine, te u svrhu daljnjeg održanja dohrih odnosa izmedju nas cijonista L nežidovske javnosti držim svojom dnžnošču ua spoiuenuti članralk odgovoriti kako slijedi: Cijonistička organizacija, koja hi preina »N. P.«, imali tek nastati, postoji već id god. 1897., <k! prvoga svjetskoga cijbnisfcičkoga kongresa. Tanio je fonnnliran program, po kom cijonistički pokret ide za tim, da židovskom natrodu stvori javnopravno osjguranu <lcouaju u Palestini. Cijomistička organizacija ograuičila sc uvij©k samo na svoj tim prograraom propisani djelokrug, pa je sasvim neosnovana tvrdnjal N. P., da Židovi hoče da budu >privilego\’-ana klassi, ko.ja zgrče kapital, te ga kriomeari iz naše države, da ga ujkjtrijebi za ostvarivanje svoga iunperijalizma«. Nazivati cijoniste klasom miože samo onaj, tko je neupućen u dogodjaje posljednjih mjesecif. Cijonisti su po svojim zastupnicima nia inirovnoj konferenciji zastupali židovski narod, te bili priznati po svim delegatima mirovnoga zbora kao narodni zastupnici. Premia tome su zahtjevi cijonista židovski narodni zahtjevi, analogni zahtjevitoa svih ostalih macija. Kao narodna manjina u Jugoslaviji obratili suvo se 14. novembrai 1918. na Narodno Viječe SHS. »Spomenicom«, u kojoj smo razložili stanje cijonističkoga pokrcta, svoje zahtjeve i dužnosti, kojih smo si kao djelovi državne zajednice države SHS. potpuno svijesmi- Predsjedništvo Narodnog Vijeća SHS. oilgovorilo je, da prirodno sa iSimpatijania prati nastojanje židovskog naroda oko obeabjedjenja njegove narodne budućnosti. te da će Židovi u državi SHS. moči slobodno da se kao n a ro d nacijonalnokulturno razviju. U svim kultumim zemljama prfenat je Židovima karakter naroda, te su osnovana židovska narodna vijeoa. Po eemu smo dakle »klasa<? Na pitanje; »A gdje su njihove krvne žrtvc za Jngoslaviju« neka. ovlgovori sam poslanik Vesnić; »Kako da ne nčestvujemo u težnjama i patnjama jevrejskoga naroda l , kada su se naši zemljaci Vašega porijetla i Vaše vere borili za njibovu srpsku otačbimu isto tako hrabro kao i naši najbolji sinovih (Kapetanu Albali 27. 12. 1917.). A ipak je poznato, da se svi Židovi Srbije osječaju narodnim Židovima. a sva je mladja generacija, dakle ona,

* Donosimo ovaj članak, koji je izašao n »Narodnoj Politici« od 28. juna 1919.

koja je pogibala za svojm otačbinn, u tal>oru cdjtmjstaL Za prv<g i drugog balkanskog rata cijonistički su mliaili Ijekari iz Hrvatske i Slavonije stupilii dobrovoljno u služdm sriiske vojskc isto taik« kako su uakon svršenoga ovoga rata išlt u umitrašm.jost Srbij© <la vrše svoju dužnost premn otačbini. Cijoniste su poput Dra. Albale, bili oni, koji su jH>si-e<lstvoiii i oj>et cijonista u Americi, a prisnih prijatelju Wilsonovrh (Brandeis, Mack, Wiize) utirali pnteve simpntjjaj afcneričkih odlučuih fak).tora. a naročito i inmogo uplivnoga američkog židovstva za jugoslavenskn i češku stvar. Kako je neopmviiana tvrdnja N. P., ila Židovi idn za tim, da u Palestini hmln apsolutni gospodari i imperijaliste, dokazuje 'dopis Eraira Eajsala, predsjedbiika arapske mirovne delegacije u Parizu, pi-of. Fraukfurtern. Fajsal piše: »Mi arnpi, prnmatramo cijonistički pokret s najdubIjhu siinjmtijainn. Naša je ovdašnja delegacija posve npučena u prijedloge, što ih je jnčer podastrla cijonistička delegneija mirovnoj konferemciji, i mj držimo, diai su ti ]>rije<llozi opravdani i umjereni. Mi čemo najs”(lačnijie pozdraviti dolazaik Židova u njihovu zemlju«. Tako prcdsjedanlk nrajrske ni'i'ovne delegacije o našiin >imiierijalističkim« ciljevima! Vodjrij francusSdh sooi.jialista bivši ministar Thomas, izraznje opetor-ano največe simpatije internacijoinaHme socijalne demokracije za cijonizam, a intemacijonalna socijalistička konfcrencija n Amsterdamii i Bernn prihvatila je rezolucijn, kojom jasno posvjedočnje dmhoko shvačanje težnja židovskrga naroda. Jarnačno to ne hi nčinila, da je cijonizam pokret »kriomčara-imperijalistai« kojima je jedimi cilj zadovoljenjc svojih zahtjeva. a nia račun drugih izrabljivanih naroda. Tvrdnjiai, da »Židov« napada gđjegod može Slavene, puka je iizrnišljotina, da ne reknem podvala. Osudjivali smo postnpak Poljaka i Rnsa sa Židovima kao Ijudi, koji moraju da gleđajn nemoćiii. kako im nbijaju i obcšća.ščujn braću i sestre, ispunjeni dubokom boli, a njedno piini, ogorčenja spraun onih, koji krvljn nevrnih žrtava žele zaiprljati ]yrve straniee historije svoga oslclx>djenja. Nitko sretniji od rtas, nestame li povoda novim našim »napadajima« na Poljake i Ruse! Nismo mi prema kome, a najmanje prema Slavemma, medju kojima imamo ngledan hroj iskrenih pnjiatelja (Gorkij, Masaryk, Beneš, DrtinaL propagovali mržnju, več smo dali uvijek izraza težnji za Ijuhavi, koja će da spaja narode. Vnše oe citaoce zaP imati s kojom je simpatijom pokojui papa Leon KIIII. primio u audijenciju pokojnog cijomističkog vodju Dra Thecdora Her/.la. Nijesmo smatrali ukusnim, da se sveudMj razmečemo riječima o patriotstvu. Dostojno je naše cijonistieko stajalište istaknnto n več navedenoj spomenici, a i u zvaničnim referatima p posljednoj cijonističkoj konferenciji (januar 1919.). Sto mijesmo riječima, to smo diskretno einili činima, kojih ne bismo spominjaU, da nijesmo izazvani. Mi smo, kad se sabirao nairodni porez. zvanično razaslalr sahirne arke i skupili povrh imaee po Žiđovima danih svota, ngledan iznos. Mi smo zasehice zvanionim cirkularom organizacije pozivali na potpisivanje državnih bonova- I cijonistička organizacija kao i mjesne grupe i one opeine i đrnštva, kojima upravljaju cijoni-

ste i same su što /.a Autsro-l g'-aa’ske zajmove uikad ni.iesu potpisale Ikhiovo, u čemu ipak ne iiazrijevamo nošto, čime 1»i se valjulo polivaliti, već siamo vršenje svoje dužnosti otačhuuske. Pa kad hi se išao računati udjt‘l 2idova u tian doprinofiima žfdovst vo ee rezultiata nipošto ne bi trdhalo bojati. Mnoffo stotirva hiljade Hrvata živi u Americi, mnogo deset hiljada Ceha živi u Prancuskoj i Rusiji, koji su jKistali državIjaui tih zemalja. U 'njili je svim sredstviimi propapande uadržima i nnapredivana uarodna svi.jest, koja se očituje i nob Mnom šiljanju novaea u dOmovinu, a držiin d« se nije našao ni jeilan Amerikanac, koji bi im tofra radi spočitavao da stvarajn državu u (Irž’avi, Mi da sabotiraju u Americi iili da ne ispuinjnjn svojih državljanskih dužnosti. Mirne sa'vjesti i nenstrašivo nastavit ćemo svoju -'cijonističku snliotažu« 11 nadi, da će jednom prestati podjarivanje sa stra. ne štampe, koja če (fa uvidi, te se do jasna i čista ffledanja odnosa; izrnedjn narod'a i naroda, Ijudi i Ijudi ne može doči, g-ledla li se kroz medij mntnili motiva.

Rikanl Schwarz,

stud. pl)il.

Na ovaj članak .još bismo imali cla nadovežemo ovo: A'ko se vidi propust našeg’a 1 ista, što se tol>ože ne bavi s političkittu položajeni u JugoslavijL, s pitanjem Rijeke, Dalmacijo itd,, oiicla 1 nain je na to odgovoriti, da u toj stvari ne možeino naarijevatl nešto, što b» se irnalo osvjetijivati sj>eoijailno sa žitdovskoiga gledišta, već se u tome Zidovi Jugoslavij© pobpuno saKlašavajii sa svini građanima, a to tim veema, što sino sehi i posve objektivno, dakle i! l>ex obaira 'iia naše ž;:vo saosjećanje, svjesni pravedluosti zahtjeva naše domovine. Smatrali bismo malo ukusnim namitanjcm i razmctanjem nokog specijalnog patriotstva, kad •bismo kao jedini organ za židovska pitanja to svoje stajalište, kojć se samo sobom razumijeva, išli posebioe jkmlcrtavati. Nikad nijesmo onogai, što smatramo elomentarnom dužnosti privrženih državljana, vezanih iskrenim ouvstvima s narodom, sred kojega živiino, kanili isticnti. I što se naina činilo, cla naim taikt i dohar ukus hrami, i iz toga se misli eA r o koiLstruirati gri.jeh3 Nijesmo ni o tome izvijestili epskom sirinom, cla smo zasi.jeclanje svoje konferencije u jannam preki'nuli i korporativno, kao najjača skupina, ]K>šli na Wilsonov trg, da se pridružimo protestu protiv iraperi.ialLzmal Talijatna, kaošto nijesmo isticali ni toga, da su se pod vodstvom cijonista ŽicLovi u Temišvaru, ]K>red sve opasnosti, koja im prijeti od Rumunja, izjavili za priključak našem kraljevstvu. Nj otvoreno ni prikriveno nijesmo mapadali na Slavene- Nismo naime ni n doha earizma identifikovali ruski narod u cjeHni s pogromistima. Ali ne tajeći nikad osjećaje soliclamosti sa sveuknpmim židovstvotm:, mi smo otvoreno osudtili zločinačko prolijevamje krvi Žiclova, ]K) kome god se ono vršilo. I nijesmo mii krivi, da je pozornica tih groznih dogadjaja baš Poljska i Tikrajiina. A našem se holnom i 1 ogorčenom protestu pridmžiio jyosvijec'en i zapad jednako, kao nekad i iglas velikoga Rusa Maksima Gorkoga.

BROJŽO.

.2 ID 0 V« (HAJHUDI)

STRANA 3