Жидов

ŽIDOV

GIDSUO-ZA- PITANJA-Zl DOVSTVA

Nordau.

K njegovoj 70-godišnjicil 29. jula. 1919. ' Držimo, da je značaj Maksa Nordau-a, koji danas u zatišju u Madridu pored svojih godina stvara velika djela u svojoj duševnoj radionici, najbolje obilježio o 60godišnjici njegovoj Dante Lattes riječima; »Kad se bude jedamput pisala povijest izradjanja židovstva u 19. vijeku i zabilježile kukavne slabosti sitnih svagdanjih duša naših antisemitskih ili od zastave odbjeglih »Izraelita«, kojima se odlikuje ovaj odlomak naše narodne epopeje, upozorit će se za utjehu i za uspostavu naše natrodne časti i na imena Theodor Herzl i Maks Nordau. U ta dva imena ozvanja jeka nesavladive čežnje mesijanskoga naroda«, jeka naših sanja, naših borbi i naših djela slave. Čini mi ee, da je najbolji dio zaneše«njačkog, jetkog i oštrog, sanjarski nježnog, velikodušnog duha« proroka) Izrael ovih krvlju i nljudjenošću prešao u modernu zapadnjačku i evropejskui dušu Maksa Nordau-a, toga silnoga prevratnika i genijalnoga graditelja. TI njemu je više no jedna od bitnih značajki naših reprezentac tivnih duhova. Kao kod većine spisatelja i i mislilaca klasičnoga židovstva), u njega nailazimo onu snažnu i neodoljivu težnju za smrvljivanjem kumira i rušenjem djevina laži, za bezobraznom kritikom nerazboritih navika. V njega je duboka mržnja protiv praznih forma, nesavladiva ljubav istini k dobrome i pravednosti. A to je toga radi: On je upio u se duh biblije u njegovoj bitnosti... Icm se sam, po svome potrijetlu i po svome načinu mišljenja, spoznao Židovom .. • Lerov Bea ulicu uzajhul je pokušao, da nam otme slavu toga genija, koji raž ara i na novo stvara, da ga svojata za svoju velikodušnu i revolueijonarnu Francusku. U oči životne zadaće Maksa Nordau-a svečano uvjeravam, da je ova ljubav za pravdu, ova sloboda duha, ovo ctnalovažavanje preživjelog duha kasta i zastarjelih hierarhija, ova mržnja svake himibenosti i svih kooivencijonaliih laži da je to sve bilo židovsko davno prije, no što je svojatano kao francesko...» A drugi jedan židovski umnik Italije, Cesare Lombroso, posvećuje mu oye riječi: »Za svoga dugog života poznavao sam satmo dva muža velikoga duha, a zajedno dobra sroa : Maraolo i Nordau ... Nordau pl'avedan, dobar, genijalan par evcelleinoe,

koji je jedan dio §voga života upotrijebio u (rrilog potlačenima, ada pri tome nije izgubio ni jednog® časa za znakistvena istražvaiinja. Nordau vidi, gdje nm slava od dana do đania na cijelomu svijetu raste; plemeniti, veliki izuzetak, koji nas izmir ruje sa čovječanstvom.« • , Nordatu je iz svjetske literature nJnišao n cijonizam. AH ništa nije istAiitije nego to, da su osobine njegova genija poznatog svijetu ptrije mog# onima, kojima je imao da, bude najsnažnijim glasnikom mladog proljeća bile iskonski židovske. Ovu značajku nalaz© u njegovim radlovima svi. koji su išli da traže u dubini izvora njegova uma i njegove etike. »Biblija mi je bila stalnom pratilioo.m onamo od dneva moje mladosti. Učinci su toga djela bili različiti u različitim razdobljima moga života, ali nikad nijesam prestao čitati u tome spisu. Hijob, Propovjednik, Psalmi zapremaju najrviši rang u mojemu poštivanju .. * Pisao je razmjerno malo, malo za dugi žaVot. Ali pisao je, kaid je morao što da kaže iz obilja svoje velike osamljenosti. Osamljen se osjećao i nije budio entuzijazma. Bio je odviše svoj, a da bi nlatišlao na oduševljeni odzdv velike publike. I previše je rušio kumire, pred kojima se svijet sagibao: tfije mu prijala ni pesimistićka, skeptička, religijozno motivirana anarkija Tolstojeva, ni individualizam Nietzsgbejev: odveć je socijalan i odveć optimista za to. Borio se protiv Wagnera i Jbsena, protiv dekaalanse simbol ista i Zolina naturalizma, protiv velikih konvencijonalnih laži kultumogal čovječanstva i žeo je napadaje i lažne klevete. »Vae soli* jao si ga osamljenomu! Ali ta osamljenost svoji'nl strogim zaptom usmrćuje slaIranjavost već u njezinu zametku, veli on sam. Nije sagibao koljena ni pred kime, ni pred čime. Crpao je iz golemog obilja znanja, koje*se proteže nla svu- kulturu čovječanstva!, i opet je posve svoj. Jedna velika vlast u svijetu duha, zagrijana vječno mladim velikim temperamentom, obuzdana zdravom etikom i logičnim duhom, koji ne poznaje koncesija ni milosrđa. A uz to čovjek. Čovjek velikog socijalnog osjećanja i milosrđa. Gdje njegova istina i ndje svačija, osjeća se, da je njegova istina jača, bezuvjetnija. Pa ako je ušao u svjetsku kulturu, mi i po njegovim spisima u dubljemu smislu smijemo kazati, da je naš. Židovski »gaon <

u modernoj formi, kako ga je Sokolov nazvao. I nakon što je, protiv otpora »zvaničnih« filozofa i> kritičara, zauzeo svoje mjesto n svjetskoj kulturi, dolazi među nas, da zauzme mjesto uz Teodora Herzla. Koliku li je snagu njegova silna rijleč davala cijonizmu! Nije više bio osamljen- U onome mnoštvu, koje je zanašao do ekstaze, dajući svemu što mislimo i osjećamo, našoj težnji za svjetlom i našoj Volji za dostojanstvom, nlašemu pradfekonskom i pomlađenomu »ja«, najpregnanlnije, najsnažnije i najvedrije izražaje jedinoga velikoga govornika, jednoga od najvećih, što ih savremeni svijet poznaje u onome je mnoštvu osjećao svoj »je«. Tu je, uzdižući sebe do stvaraoca, kojega je malne svaka riječ bila jedan veliki čin, dosegao profetsku veličinu. Nije više bio sam. Svi mi, slabi r raskidani, bolesni i tmurni, ousmo na njegova usta svoju snagu i cjelovitost, zdravlje i vedrinu. Ono, što smo bili i što ćemo da budemo. Od naroda posrednika, narod stvaralaca; svojih velikih živih vrednota, svojih, Ikoje ćemo da ntnesemo u kulturu čovječanstva, kako ih je unio veliki gaon Nordau. Zamislimo tu opreku: On, nosilac misli, koje znače rušenje konfesijonalstva i oni naši strogi vjernici! Pa kako je srce njegovo i srce njihovo premostilo te opreke, te su zakucala jednakim taktom, mal ne nepodnošljivo jako zakucala od goleme, mlad ne bolne sile njegove riječi! Bit će za to, jer je u njemu i u njima bila prasnaga staroga koljena, bezvremenska prasnaga bitnosti, ispred koje iščezavaju relaktivne, vremenite razlikosti vjerskih forna i. Herzl je bio vođa i organizator, Nordau glasnik i darivalac ideja. On je u svojim govorima bolje, jače i bezobzirnije razotkrio svu kukavnost asimilacije, nego itko. To je doista bila monumentalna riječ proroka Izraelovih, obnovljena savremenom kulturom, koja je stvarala: stvarala čudesa i uzdizala na brdske visove, nakon što je obarala trulež suvremenog židovstva. 'Nordau je govornik cijonizmia. Nijedan od njegovih spisa nije cjelovitiji i veći od njegovih govora. Nordau je zacijelo jedan od najboljih političkih govornika Evrope. Adolf Štand, i sam dćbar govornik, koji ga je često na cjionistiekim kongresima slušao, opisuje ga kao govornika ovako; «Dubok je i pun boja

GOD. 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. Hfm RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

22. jula 1919. ZAGREB 25. tamusa 5679.

PRETPLATA s GODIŠNJE K 32 —, POLUOOD. K 16-—, ČETVRTOG® ........ K 8 POJEDINI BR.I K. •••• IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.

BROJ 22. i 23.