Жидов

zajedno, učen i fantastičan. Jedamput se njegov govor vijuga kao potok, drugi put se pjeni kao more. Sati piri, kao zefir, a sad bruja kao orkan. Mati je toga igovora srdžba, otac milosrđe. Njegovo je vrelo gahit, a njegovo ušće vječnost-. Korijenje mu se duboko uvriježilo u zemlji otaca, a oko njegove! granja se poigrava uzdah Palestine. Fundament je isklesan od granita, a fasada poletna. Argumenti se isprepliću slikama. Dc.hladne, ledene .kritike vizijonarska snaga puna istočnjačkoga žaral I ima u njoj satira, keja bezobzirno bi čuje i lirika, koja dira tlo u đnd srca. Sad secira nemilosrdno kao amnjtcin, sati v.iltla« rane kao samaritanßc ... J edampnt revnu je kao -lesa,ja, onda opet plače kao Jeremija. -Jedan čas izaziva elemente i vijek ovo kao div, ondei je opet skrušen pred svemogućnesti fatuma kao dijete. Akordi cd ridanja do proklinjanja teku iz jednoga duševnoga rezervoara ... Dvadeset vi jekova proganjanja, šezdeset generacija putnika zovu iz ovih riječi i utiru sebi put do dubina duše. Svima se čini, da Nordau tako udara u žicu, a to udara jeka. Jeka židovskoga naroda. * ' Bio nam je uzor discipline. Ima toliko svoga, dub nm u dubinama i a prostoru opsiže bezgranični uuiversnni, v'še no u* ikoga u nas', više no u velikoga inicijal-, tora i ergamizatera Iferzla- I u svemu cu se Herzlu podredio. Velik i u čednosti. Kad ja TTerzl postigao veliku svoju diplomatsku tečevinu, ikad je cd Velike Britanije dobio Ugandu,. Nordau je l>:o protivnik t ga projekta. Zatajio je sebe, jer nije u jednom velikome, osmlnome oefe-u lit to da zataji Tlcr<da. I govorio je za«\Tgandn. U onaj čas mogao je Herzlu oteti vodstvo eijpp'stičke organizacije; njegova sreg bio je kucaj srca istočne židovske mase, koja je na, kongresu vrismrla od bola, bojeći se za Palestinu. Adi on je bra-

lilo Herzla znajući, da je istina u Herzlovim riječima: Zaboravim li na te, Jerušalajira, neka mi usahue desnica ... I jer je znao, da je Herzl snaga i volja, voda i državnik, zastava, kojom se vode ljudi, kud se hoće, im i n Obećanu Zemlju .... . • * Tu j. tamo čujemo nešto o velikome majstoru. Znamo, da u svome zaklonu u Madridu, gdje je postao počasnim članom univerziteta, stvara nova* velika djela za kulturu čovječanstva, najveća kažu što ih je napisao. Kad' je na početku rata pisao protiv Njemačke i njezinih saveznika, bio je opet osamljeni Nordau. Svuda su ga u c- .ntraluiin državama napadali, pa i ovdje u nas- S bolnim seri sažahrim smiješkom sjećamo toga mi, koji tada nvoradosmo šutjeti i trpki od sputanosti duše, koja nije smjela govoriti. Znali smo: Nordau nije kudio, da kudi i nije hvali, da livadi. Kazivao je istiniva istina je osatnna. Jednu od onih, koji moraju reći 1 svoju istinu, pa mfllkar ih razapeli ara krst, izopćili iz zajednice. Isus iz Nazareta, Bandi S-plmozi, Židov, koji još na lomači inkvizicije vapi u n'ebo svoj »Šema’ J : > srael« ... Kako se maleni, m antitezi inviiui tome tražiocu istine ukazuju rad zvanirčnici Franceske, koji *su ga u početku rata internirali, docnije prisili ili, da ostavi zemlju, za koju je čnvstvovao i u kojoj’je proveo najveći dio Svega života! Tek zato. jer on —građanin svijeta -r- nije pomišljao na Ic, da treba zvanjem atest o državljanstvu, koji je tjesnegrudnoj birokraciji l jedipi »'dokaz čuvstava, privrženosti zemlji".. Sto broji prema.dolknmentu jednoga l.Tofakta svjedodžba Lerčy-Beaulk.ina(... Tn nije mogao ni na veliku londonsku cijonističku konferenciju, jer je po papirima bio austrijski državljanin • . A mi fcnanio, dg je' državijanim u velikome, bezgraničnome carstvu niua i svesvijetskog čovječanstva. I velik sin svoga

nareda. Velika sinteza onoga, za čian ideruo mi, sinovi mladog proljeća židovskoga naroda. Mlad, pored Svojih godina i neskršen. Srebrobradi lik mladosti naše. Neka hi njegove velike pnpile, koje gledaju tako jasno, otvoreno i pronicavo, sjale još dugo unutarnjim svijetlom jedne svjetlo duše i vatrom jednoga žarkoga temperamenta! I>a nas uzdi ž" mlade i spremne za svoje istine! Mlade i jake voljom. Dostojne njega l . Dostojne, da ga slavimo. Danas i sutra iv svim daljnjim .koljenima koja će ime velikoga slolvdcumnika bkgosiljlati u slobodnome zraku zemlje, u kojoj je uvriježeno njegovo korijenje. Uz Herzla, velikoga druga njegova. I)r. A. L.

Iz Nordauovih spisa i govora.

O asim'ilaci.i i. Vi vidi} e, kake zaraza mržnje protiv Židova provaljuje iz svojih ori prije 'poznatih ognjišta u nov zemlje, kako se ra(germo nasplaimenje na mjestima, gdje se držalo, da je decenijima, vijekovima utrnula . . • Usud ju jote se proricati brzo 'nestajanje antisemitizma, premda Vam đojakešnji tečaj židovske povijesti glasovima od sedamdeset generacija Židova,' što stenja ili se šale, dovikuju inilio lažljivog vašega proricanja ? Vaše je proricanje tek jedna forma prevarnrga bankrota. Jer ne možete svojih dugova platiti u sadašnjosti, ispostavljate napuhne« na velike brojke za budućnost, koje vas ne stoje ništa .i "za koje dobro znate, da se nikad ir - će" iskupiti. Ta- budite čestiti! Imajte hrabrost svojih hladnih srdaca! Recite židOvskcme narodu otvoreno: Nema ide prilično. Nemamo zašto da se žalimo i ne ž bino promjene onoga, što jest. A vi, proganjani, peniživani, mučeni, vi nas se ništa ne tičete«. Kad bi u vas bilo bar razmjerne čestitosti, da priznate zbiljski poticaje svoga držanja, mi bismo vam vaše držanje magli gotovo i oprostiti. Židovski narod bi vas onda naprosto izbrisao iz svoga računa, a

taj hi račun time postao jasniji, pouzda-, nlii. • 613 salama i zabrana šulhaai anilin, ismjebivah. su. Općinski porez nije ih teško tištao. Na put do sinagoge podsjetio ih je često samo dan pomirenja!. Oni su se ipak sami uvjeravali, da sn dobri Zidovi, jer sn ljubili Reine-a, nasladjivali se Danielom Deronda i nijesu dali dirati n' slavu »ku srela« i »šaleta«. Asimilacija i c i j o n i za m. Kad je Mojsija htio da izbavi svoj narod iz es?ipaiiskc£r ropstva, bili su u prvom redu Židovi, koji sn se uzbunili protiv nje "a i- zaprijetili mu se. da će jra prijaviti egipatskim oblastima. Kad sn se Ezra i Neh.emijtH vraćah, n Čijem, osta'li sn hoprati. obrazovani Zidovi, ljubitelji šaleta i čitaoca Heine-a oncjra doba, n Babilona, i pnstdi sn ljude sanjare, koji sn opet htjeli hiti naređena, s porušenim, a valjda i s olakšicom u srcu, clb i lu- Ni sad ne č n biti drukčije. Pa neka. Četa Ezre i Nehcmije bila je mala manjina izmedju tadašnjih Židova, a mi smo svi potomci one manjine, velika većina nasuprot razriješila se n me re naroda prednje Azije. I cijoniste su možda još manjina.' između današnjih Židova, ali iz njihove će se sredine židovstvo pomladiti, po njima će dalje živjeti i spa-

sti se u daleku budućnost. A židovski protivi) je i eijonizma, pa bili danas ma kako mnogobrojni, iščeznuti će boo Židovi. Vjerovat no je to skrovita želja njihovih srdaca. Zacijelo će se ispuniti. Zato je nedopustivo, da se govori o eijouističkoj partaji u židovstvu. Odbijamo tu oznaku s poru pfcm i prezirom. C.ponište nijcsu partaja, oni <-n židovstvo tamo. Njihov broj. njihov današnji broj. ne mijenja ništa na stvari. 'Sjeme najsilnije lipe jest sasvim sitna tvorivu rtU .j skup čitave životne snage drveta. cilj svih njegovih organskih naprezanja. Lipa živi dalje u svome sje‘menu, a ne u .me-i svoga drva i lika. Što godi u židovstvu živi." što ima židovskog ideala, muževnog dostojanstva, radosti s razvijanja, to je c.ijenistićko. A šk> se u ropstvu osjeća dobro, što u preziru osjeća dobro, što u preziru osjeća ili što se nada skoroj smrti židovstva, to stoji ravnodušno po strani ili se iju Uto bori protiv nas. ♦ * 0 her c j s { v u as i m ii 1 a e i j e. Možda ću vas začuditi, ako vam kažem, da sam naučio blaže prosudjivati i renegate, židovske antisemite, priliziee plemićskih salona- Vidio sam ih, gdje izgaraju kod pobožnih hrišćanskih priredaba u aristokratskomu, većinom odrešito antisemitskom e društvu. Čitao sam u knjigama iz-

Funkcije i utjecaj jevrejske Palestine.*)

Što može obnovljen jevrejski ,narod n Palestini« da znači za čovječanstvo u bu(hičnosti, može se najbolje promotriti s dva gledišta: prvo, s gledišta neposredno« 1 utjecaja razvitka jivrejskog narodtaog život« n samoj Palestini u svjetskoj istoj‘iji; drugo, s gledišta posrednoga utjecaja, koji će jevrej<ki narodni cTitar da vrši na jevbejake Za jedinice u drugim dijelovima ■svijeta. Jer, kakogod brao i uspješno bude napredovalo jevrejsko neseljiviamje n Palestini pod povoljnijim nego što su dojako postojali. kroz mnogo će generacija barem, ako ne za sva vremena, brojčana većina jeVrejskoga naroda ostati izvan Palestine i ne mogu se ni u kojem razmatranju o ulozi, što će je jevrejski narod igrati u budućim vi.jekovima, mi-

*) Iz velike rasprave »Palestine and jewish nationalism«, iaašlog n »T h e r>o u n đ table«, .četvrt god i šnj ak u za politiku britskog carstva, London, mart 1918.

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJHUDI

BROJ 22. i 23