Жидов

• >-nd bedame oko sebe. Ali mi mi ruš:UK‘ beđeimie jerihonskcm trubljom. Mi vežesmo veze. Ispovijeidafmo, što vi porieete: Ba mržnja ima pravo, kad nas s polja združuje; kaftamskogr Ziidova 9 posjednikom palme akađlemdčara besmrtinika, jer joj to pravo daje naša Ijubav, koja iznutra združuje jednog’a s tlrugim. Ali vi h<’Ć£te, da budete nežidovi. Zašto se pačaite u na.še poslm T e? Ostanite dOsljedni: gradite mcstove od zlata- Mi vas ne želimo zaustaviti na putu, kcji vodi oreko njah na ifirugu obalu rijeke. • Mi sano nadjaičaJi Jer mi smo život židtovskoga narodia. Ne njegovi filamtropi i ne mjegcvi arkiviairl Mi smo nj'gova č-tast i njegov monal. Bili smo narcd, kad smo još bill' šaka idealista i utopista u njemu. Jer u nas je živ mesijanski ideail. vječni jedan ideal: religijski na istoku, ideal časti ua Zr£.padUi. Mj amo stvaranje, oni rastvaranje. Uvijek se kod rastvaramja razvija zadali trulosti. A u stvaranjiu su prdljetni sokovj. Mirišu prircdom. Mlada smo, jer u nama živi sva velika starost plemena i gori čistim plamenom. A oni su starost, uvelo granje, uvelo lišće. Prvi će ih jak vjetar otkiin.uitii od nas. Suvišno je, da živi sokovi' čopiru d<» uvelog granja. Treba de so ekonomiše s energijanKa. Međuto i oni oe nam poslužiti i protiv .voijei- Po svojoj djeei i unučadi. Ona je naša. I radi nj|e mi treba da trpiano njiho\ T n sramotu. \

Istorijat palstinske kolonizacije.

Đošlo ;•€ vrijeme, đa se izradi pregled i&torijskog razvitika dosadanje palestinske ■ koJonizaeije- Što je valjano teškim isknstvcm stečeno, popriiniće vođe za bndnće naseljivamje, što je nranjkavo bilo, silužiće opomenom, a iz dosadamjih pogrešaka nančiće budluće pokoljenje. Istorijsko razmatranje jednog pokreta je nužno, da se ustanovi smjer bndnćeg rada. Istorija palestinske koJonizacdje dokazuje, da jevrejski narod nije nikada posve napnstio Falestine, da su neprestano Jevreji u skupinama naseljavali i oibrađivali palestins'ko tlo. I ako su Rimljani, sredovječni plemići, Bizantinci, Arapi i Turci naizmjence despotovali u Palestini, ipalk nije zapravo nijednoin narodu uspjelp, da stvori sebi istorijski osiguranu i frajnu bazu u Erec Israelu. Sve od rasula jevrejskog nairoda (70. god. nove ere) pa do današnjeg dana pisana je istorija od dvtije biljade godina znojem i krvljn velikih borba, koje je vodio jevrejski narod, da činom svojim dokaže božansko svoje pravo na Palestinu. Narod’ je ostao vjeran zemlji, u kojoj je živio od rada ru'ku svojili. U toj se zemlji bavio poljođjelstvom, vrtlarstvom i vinograđarstvom, u toj je zemlji stvorio Israel vjiečne ideale narođne agrarne politike. Cežnja za Palestinom, 'koja se tri puta na dan izražava u molitvr Jevreja, je iziaz veli'ke žudnje za zemljom, koja pripada samo Bogu, u kojoj nema gospodara i ugnjetavača, u kojoj \dadaju pravednost i Ijubav.

*) Ovime počin.ierao niz članaka o modernim pitanjima palestinske kolonizaeije.

Tc eežnje nije nikada nestalo. Izvaif doniCA-ine, u progonstvu i ]>od galutskim pnitiskoin prihvatio je Jevrej za plug i Iju'bio je zerulju, koja mu je dala hrane. Kao što legenda priča o vječnom Ahašveru, koji luta svijetom 5 hesinadan je u svojoj liiohskoj bijedi, tako dpetojanstveno i uzvišeno nosi Jevi-ej u sehi sv i j e st v j e č n o ž iv e p a 1 e st inske države. Saino je u vremenu palestinelca eežnja poprimila. raz’ičite oblike i izražaje. Jodnom su hili vjersko-narcdni iKikreti, onda je fi'lautropska mekooa ovadala sroem jevrejskih bairuna i kapitalista, zatim je revoluci®on«rna mladež poduzela ntopističke seolie, onda je piflonirska omladina, zaidojena narodnom 'V’oljom i puua herojskog pregarauja, stvorila uzorna sela, napokon je cijonlstička oi'gauizacija započela svoju sisteimatsJuv i realnu palestinsiku ]x;litiiku. Taiko bi se mogao podijeliti razvoj jialc’stiuske kolonizacije. Sve do devetnaestcga vijeka mcgu se >vi jevrejski p a 1 e st i ns k i p o kr e t i n a zv a t i v j e r s k o-n a r o d n i m. Značajno je za sve ove pokrete kabalistička mistika i mesijanska ideja- Javljajn sc Ijudi, rađaju se odvažni junaci u jevrejskom n-arodu, koji plamenim riječima, jirofejskim nadal.nučem i neograničeuom strašču pczivaju am olam, vječni narcd izraelski da se povrati u svetu zemlju, pa da oudje ispuni zavjet i ugovor s Đogom. Dva su najipoznatiijia jKikreta takve vrsti: Baa* Kohbin i Sahetaj Cevijev ustanak. Bar Kohha je oko god. 132. saku]>iio četu mladih Jevreja, naoružao se i spreinao, da jednog dana •navali iz podzemnih rovova na rimske osva.iače i imperijaliste. Dok mu je savjetnikonj bio lw>žiji čovjiek, muđri rabi Akiha, hilp je uspjehai, ,isto kao što je i jevrejski narod uspijevao u osvajiainju zemJje, dok je Mojsije tlizao ruke svojo prema nebu. Ali kad je Bar Kohba u jcfnmastoj ’ svojoj strasti i iuladeTiačkoj bezuvjetnosti pošao svojim putem taštine, bi buna ugušena,. (Znameniti je češki pjesnik VrcMicky ovjekovječio borbu i pad toga junaka u svom eposu »Bar Kohba«). Drugi je pckušaj te vrsti bio ustanak Sabetaj Cevija. U sedamnaestom vijeku uzbunio je ovaj zagonetni čovjek i - krivi mesija« jevrejetvo čitavog svijeta: Na hiljade je Je\Teja Svega svijeta slijepo slijedilo njegovom pozivu, nastala je prava' m e s i j a ns ka seoba, 0 Sabetaju se pričaju čudne legenlde: o njegovim nadmočnim silamfia. o njegovom liječenju bolesnih, o probuđenju' mrtvih littL Ali se nad svim tim legeiulama podiže tragična pojava jednog čovjeka, koji je u doba največeg sredovječnog potlačivanja na svoja iista izrekao pred čitavim svijetom čežnju vota izrekao pređ čitavim svijetom čežnju jevrejskcg narcda, da opet podigne svoju đomaju u Palestind, i ako je sam u svojoj pošljednjoj tnagičnoj ei»ohi izdao svoje jevrejstvo i primio islam. Razdoblje izraedu Bar Kohbe i Sabetaj Cevija isto je puno poku.šaja, da se Pa'lestina naseli Jevrejimai. AJi ipalk nijesu ovi pakušaji vodili gotovo nikakvom praktičnom uspjehu, jer nije nikakva jasna ideja vezala jevrejski narod uz Palestinu. Jevreji su sanjali o Palestini, molili se za nju, podupirali sirotinju u Jerušalajimu, Safedu i Tiljeriasu, pjervali su pjesme svetoj zemlji, ali ni traga nema sistematskom koloniziiranjju. Devetnaesti je vijek premostio mesijanizam u istoriji jevrejske pale-

stinske kdlouizacije. U opeoj istoriji je devetnaesti vijek doba prevrata, gradanskih prava, prividne prosvjete i kapitalističke civi'lizacije. Prazne riječi o slobodd, bratstvu i jednakosti zahvaćaju kao gljdve korijeu u letargičnom srcu i kosinopolitskoin razumru Ijudskom. o]K‘«nito grljenje i praštanje, necgraničenai tolerancija i sloga sviiju naroda. Za Jevreje zmači orv r a epoha rušenje getskih zidina i uživanje gmđausikih prava. Na zapadu su se Jevreji domogli uglednili nijesta i plutovJade, ali su zato žrtvovali svoj jionos i zanijekali svoju osbeitost i samosvijest. Maušelski su guoizali pred velikanima i najveća im je sreča bila sjeđitt. za svečanim stoloim (kraljeva i knezovai. Zaiiadni sn Jevreji i>ošli putem asimilacije. Danas nam istorija dokazuje. da potpuna asiniilacija nije moguča i da se za svakom vanjskom asimilaeijoiini sakrivia Oiutariija laž. U isto je vrijame listcčno jevrejstvo bilo iišeno svih gradamskih pmva, ali je zato jovrejska masa na istoku sačuvala svoje naroduo-kuiturno obilježje. U svoin osoibitom jeziku stvorio je taj iKjtlačeni narod svojm (i jedinu uopče) jevrejisiko-narodnu kujiževnost; usprkos goa]>od'aa-ske i društvene bijede gledao je taj narcd n sunčanu bnidućnost. Nije teško razumjeti, da su se zapadni Jevrejii nametnuli svijetu ikao reprezentanti cjeloku]>nog jevrejstva. Ali je značajno, da su ziipadnjaci-asimilauti fiiantropski giedali na »istočnjake bez civilizacije«, a intielektuaini zapadnjaoi dali eu sistem i progiam pokretu čitavog jevrejstva. Ovo je dakle dol>a (u prvoj i nai jKK'etku druge poloviee devetmaiestoga vijeka) f i lan trops 1: e kolonizacije P a 1 e st i n c. Na zapadiu se pojavljujn Ijmdi kao Sir Moses Montefiore, banm Edmund' Rothschild i barun Hirseh, zatim udruženja Aliiatnee Israelite Uuivea-selle, Hilfsverein i Ica, a na istoku Hoveve-Cion. Pogreška je svih tih fiia'ntropskih pdkušaja u Argentiui i Palestini, što se nije računalo s uaravi jevrejskog oovjeka. Jevrejski oovjek treba velikog oduševljenja, neograničene Ijubavi, odgcvorne narodne zajednice i svetog aakcna, koji inu rad čini duševnom dužnosti. Svega togia nije bilo u fLlantropskoj koloniaaciji; stoga nastadoše pojave »staroig jdšuba«: halukisti, badavadžije, zaduženi zakujmici, najmljenje arapskih (jeftinih) radnifca, potiškivanje jevrejskih radnika sa palestinskog tl-av, sooba jevrejskog proletarijata uatrag u Ameriku, Englesku i Rušiju- Ruski pogromi i očajno stanje Jevreja u Rusiji, Poijskoj i Rurnuniji potaknuše god 1881. mncge jevrejske studente u tim zemiljama, da se sele u Paiestinu. Ovaj Bilu-poikret skupio je ofco sebe sve očajne revolucijonanrne elemente jevrejske ornhidine. Nezadovoljna earističkim režimom, puna Ijnbavi prema pufcu, jjotafcnuta spisom socijaliste Mozesa Hessa (»Rim i Jemrzalem«) i djelom maskiia-prosvjetiteIja Leona Pinskera (»Autoemancipaciija«), l>a ne manje željna vulfcansfcog pokreta pošla je ova omladina u PaHestinn. U ovo vrijeme biše osnovane kdlonije Rišon le Cion, Katra, Zihron Jaakov, Roš Pina, Jesod Haimaala. Zadojeni modernim socijaifzmom i ruskim fcomunizmom pošli su ovi mladići utopi'stičkim putem. Nije dugo vremena prošlo, vulikanska revolucijonarnost prosula «e n mirnu lavu; trebalo je sada obraditi oranicu pod lavoon;

BROJ 24. i 25.

»2IDO V« (HAJHUDI)

STRANA 3