Жидов

teret brig-a skrai te mueenike i hodoeasnike. Malo je koji ostao čvrst u sebi, većina ih je zatražfla poraoći u filantix>pskim kolouijama; sve je gotovo cstalo po starom osim omh nekoiiiko raalih novih koloni.ja. Ovu perijo<lu prebrodi nova omladina, »novi jišub«. Sinovi starih kolonista u Palestini, nacijonalno oeviješteni mladi radnici i studenti u gaJutu stvoriše nov tip jevre jskog ičovje'ka: pi joni ra. U PatleistLni se organizovaše mladi raitnici u Hapoel hacadr i Ašomer, u galutu se pokreuu Hehaluc. Ovo je pravo doba zdravog koloniziranja i čistog pajestinskog pijonirstya. Duh u kolonijalma je eisto jevrejskl, socijalizani radni'ka i>ostaje idealnim i osniva se na zakonima biblije, Osjećaj sklada naroda, zemlje i jezika, obuhvaća svakog pojedinea. Na ovom temelju stvaira cijonisti čk i rad svoje veliko kolonizatorno dljelo. On polazi sa stanovišta starog jevrej.skog zatkona, da zeml.ja nije svojina pojedinca, nego naroda; to je prinoLp narodnog fonda, kojfega je zadaća, da kupL što vLše zenifljišta u Palcstiui, a da ta tlo bude neotudivi imetak čitavog jevrejskog naroda. Sve cijonističke institucije (kolonijalna banka, naiodni fond, [Kikloni za nasadu Palestine, zemljišne zadtuge, gradnja radtničkih domova itd.) temelje se na narodno-kidturnoj bazi, koja nema ništa srotlna sa vjerskim vulkanizmom, nego stoji na realnoj bazi vurkanizmom, nego stoji Ua| realnoj Ibzi politike, a na idealnoj visini jevrejskog duha. Cijonizam do pretl rata znači zadnja eimha u istoriji palestinsike kolouizacije; novo doba donosi nove zađaće i nove jmteve kolonizin anja, a to je tijedno i novai etapa cijoniizma u pitanjn stvaranja nove Palestine. Altis.

Funkcije i utjecaj jevrejske Palestine.

(Svršetak.) Zatjednio će jevrejske općine u rasulu osgieoati blagotvorne ućinlke stivarauja jevrejske nnrođue dcrnaje u Ealestini i u svome unutarnjemu životu i u svojim odnosim/a preiua svojim saisjedima. Bilo je nmogjo nerazuinijevaujfl, što razuraljivo-g-, što izvještačenog, u pogledu učiuka dbnove jevreO'Skog narođuog života na političke i siodijalne prilike jevrejskih zajedniea izvan Palestine. Mntcgi se l>oje, ili kažu, dia se hojie, butle li jieva'ejski nardd iinao još jeduom poiitićku egzisteucilju sam za se, da se Jevrejima ne će više dati da vrše svoja gradaniskla pnava u nejevrejskim zeinljauia, ili> pak da će bitii primouaui, dia ostave te zeralje i sele u svoju. Da s*e umire ovakove bojazni, to je bez sumnje bio razlog, da je poslauica briitske viade cijjonistima ibila popn-aćena zairarkom obezbjeđenja (proviso safeguarding) »pravaj i poli'tićkog i?o-ložiaj- jevrejskih zajednica u krajevrrna iz/van Palestine- Ovu je zapcrku vrijsdino zabilježiti kao ispravu, koja dokazu je, kako britska vlada prizuaje čiujenicu, da u tome ncma inkompatibileteta između cijonistič-\ kih niamjera i daljnjeg uživanja socijalne i političke jeđnakostd Jevreja u Velikoj Britauijj ili u kojem gođ dlrngcan kra ju. To ne dkitje, i po naravi stvari ne može da-

vati nikakofva jamstva, jer nijodna vladsi ne može vezati svojih nasljednika, još inanje vlade drugih država na stajalište, kojie je zanzeto ni prilikama, koji'h nijesn siame nzrokovale. Ali nikakove talkove garancije ne treba. Samo predirasnda iđi nejasmo mišljenje mož« zamisliti, da oe kanetitndja jevrejskog nairoda n Pafestini kaid hnd© imaio punu državnn suverenost dovesti do promjene n politi'Skoj privrženostt billo kojejra Jevreja n pogiedn graldanskog 1 odnošaija prema drugoj državt; pa ako brigia za gatbitak jednakih prava ne mcže da zaiištavi togia nastojanja, ništa gra ne će zanstaviti. Jer spoznla li se jednomnj, da JevTejin, koji se rodio n Eng’lestkoj i vrši svoja građanska prava ptrema zakonhnia Englesike, ne miože biti l iiolitički vezan s jevrejskom d r/.aivom, već ako ide da živi n njoj i postlaine njiezinim podamiiboan po natuiraliziaciji, onda biva jasno, dia strvairamjie jevrejjake države ne utječe na politički položaj pojedinoga Jevreja više nego fld bi utjeoaflo stvaranje hotentotske države. Mogrlo bi se prigovoriti, da bi ojistojnost jevrejske dežave ifli slaimo jevirejiske niarodtne damaje dala u ruke omužje oniin alntisernitima, koji žele srvoje zentdje oslolx>diti od Židova. ali ne mogn da iznadu valjanoga nazloga za izgon ili za takove restrilktiivne ■zaikone, koje bi Jevreje silile, da se isele, ddkgod Jevrejii ncmaju svoga mjesta, kamo bi mngli ići. Alli irma jednostavan oidgcvmna ovaj argninefnat. Kad bi n'arodii, koji sn Jevrejima garantiavali jedtiahal prava, bili kadri, dla tolii.ko dlaieko idlu matraške, da politiku snošljivosti zannijene s politikom pmoganjanja, bilq bi apsnrdno, kad bi Jevreji očekivali, dia će u svome beskuoništvn n'sići zaštite prortiiv zaia. kojia im se nianašajn. Iskustrvo n Rußfiji (pod starira režinom) i druguda dokazuje, ida zemdjui, kcja je s wog ili cnog r azlotga iiaspoložena 7i nnti??im.iitsku politiku, nimaflio ne odvraća cd njtezima prorvtadamja pomisao, da Jevreji nemajm srvoj© zemljia Ako bi se đakle nzelo, dia će druge države u buduće udešavati svojie postnpanjfe (prema Jevrejimai prema caristiekoj Ensiji, kakav bi ■ v. ViU' za pred/mjeivu, dla( će činiti ma ba'kovu razlliiku po tome, imatjiu li, neiuajm li Je\Trlji sv-cgra dornia! Cinjenica je, da Jevreji kao razasut narod moraju uvijek zavisiti o slohodonmnosrti i prosvijećei ;d-i državrai, n kojione živu (svakako bair onih riržava, koje sm prejake, a da hi se Ix>jale kazme Hi represalija jw r rejske države, kad budirt postojala); pa ako civiliaovamli svijet bude zapao n šoviaističku mesnošijivost, vidlici ee za Jevreje biti tako raraični, te ee biti vrla i>n>miš | l,;eno, da ian se napokon obezbijeđi zakutak zemljsi, gd'.'eno se mogu uadati, da će biti izvam ddlivata amtisemitizma. Ali neroa razloga, da se toliko otčajava zal mapredak oovječametvS', najmDamje godimu dama iza ruske revoflneije. Da se zadioibijjsi smd, šrto će m istinm vjelovatno biti mčdmaik ostvarenja oijonistiekih teinja na jevrejske skupove m rasulu, potirebno je prijs svegta ustanoviti, kaikav ( •? odmošaj postojatd igmeđu tih skupova i namodine domiaje d Paiestini. Da ovdji:' mona postoiati neka vrstai relacije, o tome mema suminje: drukčije hi naziv »židovski« bio kriv, bilo kad ga prhuiueuimo na zajednicu u Pailestini, bflo ma aajedmlioe izvan Palestiine, ili na jedne i druge zajedmo. Naijevati, da će postojati židovski narod

s narodtnom dbmajom u Palestini i s maseljima izvan Paiestime, znaći nazrijevati, da će ee dnševno sijedstvo (komtinmitet) između žklovstva prošlosti i satiašnjosti podiržan r ati i u Palesrtini i izvam nje. I naročirto radi ovoga podržavamja dnševnoga komtinuiteta bit će narcdma domaja cd najiveće vrijednosti za narod kajo cjelinu. Njez:lna će gilavna funkcija, posmartrana samo s gleđišta žkiovskoga naroda, biti da se poslužimo frazoin, koja je postala ćuvena Po Ahad-hai-Arou funkcija »duševnogii oeutra'. Sajedinjiijući u svome sopstvemome životu, što je najlioljie i naj'karakterističmije u jevrejskome naziramjm, narotlna će domaja đa bude raštrkauim židbvskiiu zajedn'ieamia uzor, po kome će se same mićći ndršavnlti u svonie maistojanju <la reafl izuju judaizaiu u svome sopstvenome živortu. Poflitički i ekoiiKnuski jevrejski će se narod u Palesthii kretati pravcima, koje mu budn određivale njegove rođene potrebe L priliko, a purt, kojim će udariti, ne će neposredno uticarti ma i>olložaj i na piobleane iz-vialiipalestiinskoga židovstva- Aii u cairstvu doiha, u idejama, u vjeri', u etici, vršit će duibok urtieaj na Žkiove svijtita. Vratit će im sposolinost za isinravmije shviaćanje bića jfudaiziiDa i u koliko tradicijomiaini ju, daizain traži preudieabu i kako se može priilajgoditi savrememim prilikama; njiezini će im ueenjaci cvtvarati IdluJblje pcgledei u njihovu narodmu prošlost, mjezini će im pjesniei darti movu viziju njšhorv.e, nla,rcdlne budućnosti; sflat će svojs simove li kćeri u njezine škofle i universiterte, da se vrate s ozivjelom svijesti i zdraviro poiDoso.m rase. Po vrijiednosti saniosvijesnog individuialiteta, kojiina će mjihov jezik, njihova povijest i njihcA’e osebime u vlastitimi njihovim oči•ma poidavati vrijednost, cmi će zajdiobiti nov osjećaj dostojamtTa i ssmopoštoiviainja i sueiietaće svoje drugove-građane jtednakoin eijemom, znajući, da u saiobraćaju ideja biva uzajiarano davanje i primanje. Talko će jtevrejske zajednice svijeta, prilalgođujući sie svaka poflifcičkim i ekonoinskim uvjetima svoje ckolline, osfcati sad ujedimjene dušernoro vezom, te će svijertu podavati vredlnote, koj|-i miože da daje naTodmi cemtar. Ovia Pbnova narodnoga dmha u Je\Teja ne će biti na kcrdst saano njihova plettnema: cma će bdti na korist svima, s kojima živu. Dižavmici oštra vida i mislioci u veeini zemalja, gdje im)at vefliko jevrej■■ ko p.uoanstvo, pogođovali su cijianisrtićkome pckretu, jer su spoznali, da eijomizam, eineći svoge slljedbenike bofljim Jevrejima, čimi ih zajedno boljim državljamima država, kojiroa pripadaju. Nije sLućaj, da je vođa .aimeričkog cjionizma' stajao u prvim redo'vi ma pohi'eta za socijallnu reforrau u Ujedinjdnim dižavama, te da ga je puft. rtieumorme predanosti službi države doveo do stolice vrhcvnoga sudišta. Doista se može nadati, ako se obećanja cijcinizmiai ispune požanji’ njegova žetva, da će se gdjekoje predrasude sadašnjega doba profciv Jevreja naposljetku umištiti. Jer mj.ihovi dnrgovi-gTađanl me će više doći u iskušenje, cta u njima gledaju 'beskućnike, Jjude, koji sm izgubili svoje niarbdno zavičajno pravo i koji su u nekome neodiređenome smislu inferijorniji od njih, nesposobni, da šluže tako pnnom odanosti Jcao oni sami državi, koja ih je posinila, u n!ajgorem sJučaju parazite u politićkome tijefln. Ne će hiti najposljedhiji od plodlova

STRANA 4.

>2IPOV« (HAJHUDD

BEOJ 24. i 25.