Жидов

su nacijonalno zadojene i spremaju se u Palestinu, organizacije ~Hapoel-hacair“ i ~Hašomer“ u Palestini stvaraju zdrav temelj jevrejskom radu na stanovištu jevrejskog narodnog socijalizma i socijalne pravednosti u smislu nacijonalnog i istorijskog jevrejskog duha. Temeljna ideja kulturnonarodnog socijalizma Hapoel-hacaira leži u pijonirstvu, u stvaranju slobodnog seljačkog staleža, u isticanju svetosti rada i u hebrajiziranju jevrejskog života. Jcvrejski narodni socijalizam biće temelj, na kome će biti građena pravedna socijalna politika buduće Palestine. Koja je razlika između jevrejskog narodnog socijalizma i teoretskog socijalizma klasne borbe, što je to socijalna pravednost i kakva mora biti socijalna politika u budućoj Palestini ? Marksizam, koji je postao biblijom mnogih jevrejskih socijalista, bazira na konstruisanoj teoriji, da je temelj svega života ekonomska borba radničke i kapitalističke klase, a da je tajna čitave ljudske istorije, da te radnička klasa vladati državom, u kojoj će sva produktivna sredstva pripadati društvu. Jcvrejski narodni socijalizam je nacijonalno i istorijski orijentisan, njegov je temelj socijalna etika starog Izraela. Nadalje tvrdimo mi mlađi idealni jevrejski socijalisti, da se klasna borba ne smije prenijeti u Palestinu; nama je svejedno, da li država apsolutistički vlada ili društvo despotira. Mi zabacujemo svaki despotizam i materijalizam i stojimo na stanovištu, da je temelj života čežnja ljudskog duha za usavršenjem čovječanstva, a da se sve pojave u istoriji ne mogu tumačiti jedino kao borbu klasa za udovoljenje svojih stomačnih potreba. Kakva bi to bila pravednost u jednoj narodnoj zajednici, u kojoj bi sada vladala samo radnička klasa mjesto prijašnje kapitalističke klase? Sve je despotizam i mržnja, a jevrejski se socijalizam temelji na ljubavi i pravednosti: jevrejski duh ne trpi vladavine jedne fiksirane države, ni mističnog društva, nego traži narodnu vladu, u kojoj će svaki član narodne porodice imati pravo sarađivanja i odlučivanja. Takva narodna država je savez malih slobodnih radnih zajednica, a vlada u toj državi je samo upravni aparat podvrgnut volji ravnopravnih članova čitavog naroda. Prema tome je jevrejski socijalizam nacijonalan, stoga upravo inter-nacijonalan, nije šovinistički, nego univerzalan, nije ekonomski, nego kulturan. Nova ekonomija u novoj zemlji mora biti narodna, a ne privatna. Napokon se valja pitati, bi li socijalizam klasne borbe bio uopće moguć u Palestini. Masa, koja će se useliti u Palestinu, većinom će spadati u srednji malograđanski stalež. Palestina sama je zemlja budućeg rada bez razvijene industrije. Jevrejski narod nema još zdravog, samostalnog i vlastitog gospodarstva, pa nema zapravo ni socijalnih klasa poput Evrope i Amerike; nadalje se u Palestini ne može govoriti o kapitalističkom poredaju, nego naprotiv o velikom broju malograđanskih radnika, obrtnika, zanatlija i seljaka. Malograđanski život širokih jevrejskih masa, koje će se naseliti u Erec Izraelu, zahtijeva, da se barem u prelaznora stadiju učine neki kompromisi naročito u pogledu malog privatnog vlasništva (kako to već nar. fond i Ahuza čine). Veliki industrijski promet ne

odgovara Jevreju, on voli neovisnost i samostalnost, političku i kulturnu slobodu, jer uvijek teži za višim boljim stanjemSvaki u jevrejskom narodu može doći do najvišeg stepena ugleda i časti, ako je radin, strpljiv i štedljiv (to je princip jevrejskog socijalizma). Još jedan narodno-kulturni razlog traži, da se u Palestini ne nastavi razorna klasna borba, koja je na zapadu zemaljske kugle dovela, do nesnosnog stanja borbe čovjeka protiv čovjeka, mržnje brata prema bratu. Toga primjera u povijesti nema, da se jedan narod poslije dvije hiljade godina rasula i lutanja bez domovine vraća u istorijsku svoju pradomaju; još je veće čudo, što je taj narod očuvao svoju etiku i traži danas, da nastavi svoju narodnu kulturu. Temelji te kulture jesu rad i ujedinjena narodna zajednica. Čita v narod radi, a produkte toga rada uživaju svi članovi narodni podjednako prema svojoj radinosti i valjanosti: jedan narod, jedna zemlja (kao vlasništvo čitavog naroda), jedna kultura (jedini cilj svega rada i svih naprezanja), jedinstven jezik, zajednički ekonomski interesi. Gdje je narod ovako vezan jedino svetošću rada i priznavanjem svakog radnog i socijalnog člana, tu nijesu zaoštrene klasne borbe, tu zapravo nema klasnih neprestanih razmirica, jer je jedna narodna politika za sve; socijalna pravednost. Bitni je smisao te pravednosti, da mora svaki član jedinstvene narodne zajednice biti po zakonu i u istinu (de iure et de facto), socijalno i politički ravnopravan. Ovo će se pravedno socijalno zakonodavstvo brinuti zato, da slobodna konkurencija robe i zemljišna špekulacija ne korumpiraju socijalan život da bude nemoguće nagomilavanje kapitala i produktivnih sredstava, napokon da se polagano odstrani po narodnu zajednicu štetno privatno vlasništvo. Na principima te socijalne pravednosti biće sagrađena socijalna politika. Svrha je te politike, da stvori takve socijalne, nacijonalne, političke i kulturne mogućnosti, da što više svi slojevi narodni uživaju sve plodove narodnog rada, da slobodan seljak napreduje na svom zemljištu, da radnici imaju najnužnije za život i razvitak (stan, hrana, odijelo), da se podupire podizanje produkcije materijalne i duhovne, da duhovni radnik bude opskrbljen, da onemogući lijenost, življenje od kamate (kuća), rente (zemljišta) i profita (kapitala). Od tuđeg rada niko ne smije živjeti. Zemlja se mora podijeliti onima, koji na njoj rade. Najglavniji izvori narodnog gospodarstva (rudnici, ljekovita vrela, ceste, željeznice) moraju biti narodno vlasništvo. Broj radnih satova ne smije higijenski i moralno škoditi radnoj snazi. (Herzl je kao simbol palestinske radne države zahtijevao zastavu sa sedam zlatnih zvijezda, pa je time tražio, da svaki u državi radi dnevno sedam sati). Nadalje se mora zajamčiti potpuna sloboda religijskog . naziranja, umjetnosti i znanosti. Svima su otvoreni odgojni i naučni zavodi. Pored tehničkog i fizičkog odgoja biće već odmah zaveden zadružni odgoj (osnivanje malih farma, zadruga, sanitarnih grupa, narodnih sveučilišta). Radnici neka se udružuju u komzumna društva, kreditne zadruge, seljaci u društva za uvoz i izvoz. Treba ljude polagano odgojiti za samoupravu, za nekontrolisanu disciplinu i odgovornost. Neka

sami radnici, seljaci, zanatlije, obrtnici, in telektualci vode svoje stvari; neka izaberu između sebe vodiče, a neka svaki jednom dođe na odgovorno mjesto vodstva. Ne smije se napokon nikad zaboraviti, da nije glavni socijalni problem povišica plaće, da ljudi ne žive samo od dnevne hrane, nego da im je nužna i duševna hrana (neograničena mogućnost kulturnog razvoja). S ovakvom socijalnom politikom razumije se, da je Palestina revolucijonarna narodna zajednica na okrugloj zemlji reakcije. Šta će ostali svijet reći i učiniti, kad sazna, da negdje na jednoj tački ove naše planete nastaje nov organizam, koji će svojom energijom i voljom, svojim radom i djelom vječno Icritikovati konzervativni poredaj starog svijeta? Palestina će se morati boriti protiv bezdušne materijalističke evropske civilizacije i amerikanske automobilne kulture. Palestina je na zemlji i uspostavlja se sada upravo zato, dakoncentrisan jevrejski narod i dalje (još jače) vodi svoju kulturnu borbu protiv nepravde, a za oplemenjivanje čitavog čovječanstva. Vrijedno je boriti se za vječne ideale ljudskog rada, pa i dostojno za njih herojski poginuti. Jevrejski narod moći će samo onda pred svojom savješću opravdati tu svoju borbu, ako je svrha njegova revolucionarnog rada na zemlji moralno-kulturne naravi, i ako bazira na težnji za istinom i pravednosti. Na Arapima će'se ponajprije pokazati pravednost jevrejske socijalne politike. Jevreji ne dolaze u Palestinu kao kapitalisti i imperijalisti, nego kao radni i kulturni elemenat. S toga se mogu Arapi slobodno razviti u svakom pogledu: neka grade sebi škole, neka se služe našim kulturnim sredstvima, neka su slobodni i autonomni, gdje su u većeni, a ravnopravni i zaštićeni, ako su u manjini. Ei ec Isracl biće zemlja slobodnih i ravnopravnih ljudi, slobodnih zadruga, jedan veliki zadrugarski pčelinjak volje i rada, u kome će živjeti jedino kulturni radnici, da umnože pravednost i ljubav na zemlji. Altii.

Iz židovskog svijeta.

Wilsonove instrukcije Morgenthauu. Tekts pisma. Varšava. Saopćenja pariškog dopisnika »Kuryera \Varszawskcga« 0 navodim WiJsonovim instrukcija ima Morgenthau-u pobudile su senzaciju u najširim židovskim krugovima. Podlas nik Morgenthau predao je stoga židovskoj štampi u Varšavi doslovni tekst ovih »instrukcija«, što ih je prije svog odlaska u P o 1 j s k u primio od L a ns i m g a po W-lsonovom nalogu. Donosimo prema »Jiidisches Volk« doslovni tekst dokumenta. Lansingovo pismo glasi: »Pariš, 30. juna 1919. Dragi gospodine Morgenthau! Budući da sam doznao, da Vi 1 Vaši drugovi od misije u Poljsku ovdje u Parizu pmluzimjjete pripravne radnje, htio bi da Vam napomenem nekoliko općenitih primjedaba o biću zadaće, što Vam ju je predsjednik namijenio. Predsjednik je na temelju raznih izvještaja o položaju u Poljskoj bio uvjeren o potrebi da izašallje u Poljsku jednu komisiju za proučavanje Židov, pitanja. Ovo je stanovište naišlo na potporu u molbi

BROJ 28.

>ŽIDQV. (HAJHUDI)

STRANA 3