Жидов

ŽIDOV

*afISH2VP™^ZIDO\/STV\I

U oči godišnjice ujedinjenja

Elementarnom snagom, a proizašla iz punog osjećanja oslobođenja, očitot rala se u narodu jugoslavenskom volja za ujedinjenjem, kad se austro-ugar»ka inonatkija koncem oktobra prošle godine i formalno raspala. Vežnoi aparatom »ile, gospodovanja jednih nad drugima, tek umjetno, neorgauski, narode, koje su dijelili svijetovi, a uz to sijući razdore d'a onemogući ujedinjenje htijenja), nužno se morala Raspasti, tek što je sazrela narodna »vijest toliko, da je bila spremna na herojski čiru I tu, se očitovalo, da su impoinderabUija: veze srdaca, suglasnost mentaliteta, jače no materijalni usloVi kstonijtkog bivanja, toliko jake, te su nadvladale tlsućgodiišnje spoljašnje goleme prepreke imanentnoj tendenciji za organskima ujedinjavanjem, i tu se obistinjuje rečenica Izraela ZangwiiLa, da je linija najvećeg, a ne linija najmanjeg otpor#, put, koji treba da odabere jedan narod težeći za svojim ciljevima. Ima tu mnogo sličnosti u udesu židovskoga naroda s udesom jugoslavenskoga. Vesnić je to, n svome češće spominjanom pismu, za srpski narod dobro istakao. Odatle i simpatično razumijevanje onih feloibodnih duhova jugoslavenskih, narodnih i oovječanskih ujedno, koji u du, bini svojih čuvstava prOživljuju jedinstvo svoga naroda, za suvremene tež. nje židovskoga naroda- I ipo toj sličnosti udesa bilo .je ne samo našom logikom, već i našim afektom, određeno naše stajalište prema stvaranju Jugoslavije kao spoljašuje - političkom :L unutarnje - etničkom faktu. Pa evo, ta sličnost, a zajedno i isto. vetnost udesa traje i dalje: u tome, da moramo prevladati imperijalističke težnje, koje i nama ne će da dadu, što je neosporni zahtjev našega prava na nacijski ž vot. Tek što nas taj imperijalizam ogorčuje n isti mah trostruko: kao naciju, kao državljane Jugoslavije i kao ljude, u kojima gori ideal pravde. • Još treba da se vrši unutrašnje ujedšnjavanje. A u vezi s time odbacivanje navika. životnih formi, koje sp došle doduše s polja!, ali su se kao rđa zagrizle U biće unutrašnjeg života. Namiče se pr&podolia s narodom Izraelovim, štono ga je cd gradnje piramida za tuđe gospodare, ali i od rnisirskih lonac a prOveo pustinjom silni Mojsija, da ostanu u prahu oni, koje

.je cilj Obećane Zemlje zatekao u 'duši nepripravne. Val je. sačekali, dok sazrije novi rod, spremam dušom za jedinstvo, duševno oslobođen. Može to da potraje još dugo; ali doći će! Doći će sklad između riječi i'čina, kad će se morati da vjeruje u preporodnu volju. Mladost će doći, koja će b e z u v j etno htjeti. Treha znaltii u duši odolijevati iskušenjima prošlosti. Narodi ni jesu nikad skupine heroja., u duševnom smislu uajmanje. Trel>ai spoznati, da im valja dlati bbnovu et.skc Orijentacije, početi s njihovom dušom. Koji ih vode, to bi trebali da. budu svećenici narodnih ideala, koji umiju čekati i praštati i strpljivo nauoati. Politika mladih naroda i naroda, koj} se ]iomlaiduju treba (hi bude zanos, koji crpe iz dubine duše i oktaviV nedostižne oi,. , (’• i . , ijeve f ide favi r•>.» njih i ne da se sustavu ti time, što odmiču u nedostižnost. TJ tome je neodoljiva snaga, koja vofli do dostižnih ciljeva, jedino u. tome. Ne u zaključcima mirovnih konferencijaNiti u negativnoj mržnji, koja projvovjeda svoju nepogrešivost, a gradi zidove prezira i nesnošljivosti između sdbe i drugih. Vele, da je mržnja, svojstvo jakih; alli nije U mržnja isto što i strah onih, koji još ne stekoše vjeru u neponištivOst svoje individuailnosti? IVelui očistiti narode od ]M>roka imperijalističke preuzetnOsti. Ne valja se bojati, dal privadajući 'ti svečOvječanskom zbližavanju narušavamo njihovu nacijsku individualnost. Politika stare Evrope ne može biti politfea budućnostL ni u niirodimia ni medu narodimai. "To je jasno svakome, kome je do sklada svijeta, pa makar i samo za to. da u njemu njegov narod’ zadobije sigurnost. Biće života jednoga naroda nijesn granice, omeđene bodljikavim žicama. Te bodljikave žice još stoje. Narodi još ni jesu u se 1) i prevladali rata ni stare Evrope, koja je *dovela do njega. I mi to Zidovi posvuda i mi Židovi Jugoslavije Ovdje u našoj domovini. Tek što smo mi Židovi jedini, kojj? to samo pasivno Osjećamo. Ne ćemo da povređujemo svečanosti jednoga časa, k.uošto je ujedinjenje jednoga 'naroda jugoslavenskoga. Zato ne ćemo nizati velik« j male provale mržn.ie, otrovne übode i zablaćene riječi protiv nas. Sve to još traje i trajat ćet i dalje i trajat će uvijek. Ali krug će ljudi, koji ne mogu da u sebi prevladaju infamija stare Evrope i duševno-razorne in-

famije njezina klanja, bivati sve to manji. SiKiznaja l će doći, da svaki narod, pa i onaj, koji odavna boravi na svome tlu, treba da nado novu domaju. Duboko treba zatrpati u zemlju staro kadavere, da ne šire svoje mijiazrac L da se njihova fosforesciramja ne učini svjetlom, štono zavada i privlači do trulih rasadišta otrova• Kroz nezdrave pojave sadašnjosti, k i-Oza sve teške liolestij, k oje prepao uje naša domovina, kao ii druge države, mu njezini Židovi, ; »ozdravljamo gOidišiijieu njezina ujedinjenja svojom jakom vjerom u snagu njezine budućnosti, koju, će da se stvori, kad dovrši svoj pustinjski put. I mi hoćemo da surađujemo mirno, bez velikih riječi i velikih gesta, u gradnji. Hoćemo. Jer nam je to moralni imperativ, A malo je, što tražimo, nO bili bismo vrijedni prezira, kad toga ne bismo zahtijevali: resrpekt pred našom čovječanskom i na o'-.iskoni individualnosti i časti. Neka se ne zaboravi, dai je i u nas nastao novi naraštaj, kome se kičma uspravila,. Rufku. koja će nam se pružati, mi ćemo prihvatiti, da je muževno stisnemo. I u tom stisku oćutjet će se i naša čovječanska i nacijska samosvijest i bratska volja za suradnju.

Knjiga židovske budućnosti

Oeijenjuje da*, inž. Avram Werb<r. »Izgradnja zemlje Izrael«*, naslov je knjizi Artura Ruppina. S pravom nosi taj! naslov. U toj knjizi l sadržana je izgradnja! Palestine kao židovske zemlje. Nitko drugi ne bi bio u stanju, da napiše tu knjigu, da je napiše tako, kao što je to obavio vrsni upravitelj palestinskog ureda n Jafi; ta knjiga; zapravo nije knjšgai Ona je sama djelo, čin. U »Judisehe Zeitung« (broj 27. od 4. jula 1919.) piše Adolf Bohm o tom epohalnom djelu i raedju ostalim veli 1 : »... Otvorimo Ii tu knjigu, nestaje čitave magle, koja se dizala iz beskonačnih debata i neodgovornih projekata, nestaje magle, koja nam je zastrla vid za sve, što je moguće da se postigne i' što je nužno da se poduzme. Nalazimo se sada na čvrstom tlu u providnoj atmosferi i gledamo jasno.« Knjiga sadržaje nacrt za židovsko naselje, uzimajući u obzir najnovije prilike, nijedno pitanje ne pušta nerješeno, za sve * >Der Aufban des Landes Israel«.

GOD. IH.

OPtATA I UREDNIŠTVO; ZA ORE*. lUCA BROJ 31 ML KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. •••- -

20. listopad« 1919. ZAGfIEB 26. tišrija 5t60.

PBETPLATA: GODIŠNJE K »*•-, POLUOOD. K U—, ČETVRTOG* ••••—• KB- POJEDINI BILI K. •••• IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.••••••••

BROJ 32.