Жидов

"Narodna domaja za židovski narod"

Foreign Office 2. novembra 1917. Dragi lorde Rotschilde, veoma me radnje, što mogu da upravim na Vas, sa strane vlade Njegova Veličanstva., lovu deklaraciju sdmpaitfta sa židovskim cijonističkim aspiracijama, koja je podastrta kabinetu i j« njemu odobrena: * Vlada Njegova Veličanstva gledaj s naklonošću ostvarenje narodne domaje *a židovski narod (a national bome fotr the Jewish i>eople) u Palestini te će da napregne svoje najbolje sile, da omogući cstvaiienje ovoga cilja, pri čemu se jasno razumijeva, da se ne će uči miti ništa, što bi naškodilo bilo gradijanškim i vjerskim pravima nežlidovskih zajednica, Ikoje postoje u PalestSni, bilo pravima i političkom statusu ŽidOva u bilo kojoj drugoj zemlji«. • Bio bih vam zahvalan, kad biste ovu deklaraciju stavili do znanja djonistiekoj federaciji. Vaš iskreni Artur James Balfour. O. Jules CAMBON, glavni sekretar ministarstva spoljnih posala g. Nahumu Sokolovu: 4. juna 1917. Gospodine, Vi ste imali dobrotu, dia mi razložite osnovu, kojoj, posvećujete svoje siilef :i kojoj je svrha, da razvije židovsku kolonizatiju u Palestini. Vi držite, da bi. ako to prilike dozvole i ako se s druge strane obezbijedi neovisnost Svetih Mjesta,, značilo izvršiti čin pravdi© i! zadovoljštine, kad bi se pod zaštitom savezničkih sila podupirala obnova židovske narodnosti u toj zemlji, iz koje je narod Izraela istjeran pred toliko vijidkova. Vlada Franeesfcet, koja je stopila) u ovaj rat, da hrani jedan nepravedno napadnuti narod i koja nastavlja boj, da obezbijedi triuraf prava nad silom, može dat iima samo simpatije za Vašu stvar, čiji je triuanf vezan s onim Saveznika. Sretan sam. da Vas mogu o tome ovdje uvjeravati. , jules Cambon. {talijansko poslanstvo London, dne 9. maja 1918. Vrlo poštovani gospodine, po nalogu njegove ekscelencije baruna Sonnina, kraljeva ministra za spoljašmje poslove, čast mi je dbavijestitK Vas, da je vlada Njegova Veličanstva s obzirom na pitanja, koja su na nju stavljena, sretna 1 , što može potvrditi predjašnje izjave, što ih je dala po svojim predstavnicima u Washingtomi, Haagu i Solunu, to jest, da je spremna radosno uznastojati oko olakšanja osnivanja židovskog narodnog centra! n Palestini, a da se pri tome razumijeva, da se time ne naškodi zakonskome i poliltiičkome stanju, koje uživaju Židovi u svakoj dlrugoj zemlji. Izvolite •... i t. đ. Impcriali.

Ministerc des Affaircs Firangercs, Dircction des Affaircs Poltfigue Republigue Francaise ct commercialcs. Pariš, 14. februara 1918Gospodine, Kako je bilo uglavljeno u tečaju našeg razgovora u subotu, dne 9. ovoga mje. scera', vlada Republike, da odred/] I svoje sta.jalište prema cijeniš tičkim aspiracijama, koje idu za tim, da za Židove stvore u Palestini narodnu domaju, objelodanila je saojjćenje (comniumiquie) u novinama. Priopćujući Vam njegov tekst služim se rado pil (likom, da Vam čestitam na> plemenitoj revnosti, (kojom prosljedjiujete ostvarenje čežnje svojih istovjerafca i da Vam blagodarim na revnosti, koju očitujete, da ih upoznate s osjećajima simpatija, koje njihova naprezanja pobuđuju u zemljama Entente, a poimence u Fram_ ceskoj. Izvolite primiti, gospodine, uvjeravanja mojeg osobitog štovanja 0. Sokolow Hotel Meurice, Pariš. (Prilog:) Pariš, 9 februara 1918. Gospođin Sokolov, predstavnik cijpnističkih organizacija, bio je jutros primljen u ministarstvu spoljinih posala po gospodinu Stephenu Pichonta, koji je bio sretan, da mu potvrdi, da izmedju vlada Franceske i Britanije vlada potpun sklad u pogledu pitanja židovske domaje u Pa. les t ini. m Srpska rafna misija u Sjedinjenim Državama. Washington, 27. XII. 1917. Moj dragi kapetane Albala! Želim, da izrazite Vašoj jevrejskoj Ibrać; simpatije srpske vlade i srpskog, naroda za ponovniim uskrsnućem Jevrejske državne u Palestini shodna njihovim mnogobrojnim sposobnostima i njihovom nie sumnjivom pravu, čime će oni po nova zauzeti svoje istaknuto mjesto u društvu naroda, Uyeren sam, da će ostvarenje njihovih ideala) biti ne samo njima od koTišti već i vaskdikotm čovečanstvuVama je dobro poznato, dragi kapetane Albala, da nema drugog naroda ma svetu, koji siinpatiše sa pre spomenutom; idejom više no snpski narod. Zar mi ne prolevamo gorke suze na obalama Vavir lona. na dogledu naše ljubljene i tek nedavno izgubljen© domovine! Kako da ne učestvujemo n težnjama i patnjama jevtejskog naroda, kad su se naši' zemljaci Vašeg porekla i Vaš© vere borili za njihovu srpsku otadžbinu isto tako hrabro, (kao i naši najbolji sin Ovi? Nama će biti žao, ako će nas i jedan od' našali sugradjana Jevrejiai napustiti i vratiti se u njihovu obećanu zemlju, ali mi ćemo se tešiti nadom, da će nam ostaviti zamašan deo svojih srdaca i postati najjačom vezom izmedju slobodnog Izraela i' Srbije. Uveravajiući Vas, dragi kapetane Ab baila. u svoje odlučno poštovanje Vaš VESNIĆ v. r.

Predsjednik U'ILSON dru. Stephenu \Vise, predsjedniku povizornog izvršnog odbora za glavne cijonističkc poslove u New-Yorku. 31. augusta 1916 Pratio sam dubokim i iskrenim interesom djelo obnove, koje je vršila komisije! u Palestini na poziv engleske vlade i fekorišćujem damu mi priliku. dlal Vam Izrazim svoje zadovoljstvo nad napretkom, koji je cijomstičiki pokret postigao u Ujedinjenim državama i kod savezničkih natoda iza deklaracije dajie po g. Baifoum n ime engleske vlade; deklaracije,' koja oddbrava ostvarenje u Palest'mi narodne domaje za židovski nairođ i sadržaje obećanje, da će engleska vlada uložiti sve sile da omogući Ostvarenje toga ciljia, pri čemu se jasno razumijeva, da se ne će učinit ništa, što bi naškodilo bilo gradjanskim vjerskim pravima nežidovskih zajednica, koje postoje u Palestini bilo pravima i političkom statusu u,bilo kojoj drugoj zemlji. Mislim, da će svaki Amerikanac biti duboko ganut, kad začuje, da jfi baš u ovo krvavo doba WedzmainnO|va komisija bila u stanju, dia( položi u JeTuzalimu prvi kamen jevrejskeg universiteta, obećanje duševne renesanse. GOVOR LORDA ROBERTA CECILA. 2. decembra 1917. u Operi u Londonu. S najvećom sam radosti došao ovalno liozvan po onima, koji. predstavljaju ili koji su upravljali s predstavništvom cijonistčkoga i »okreta naše zemlje, da Vam isporučim, Vama i svim oijonistima, svoje najiskrenije čestfitke U povodu dogdjaja, koji) danajsi slavite (Balfouriova deklaracija). Možda ćete mi dozvoliti, da uključim u, te čestitke ne samo )(me Vašega predsjednika nego i imena g. Nahrana Sokolova i g- dra. Ch. Weazmanna> koji su toliko uradili za stvar, koju srao mi svi sretni da vidimo, gdje trimnfiira. Mi svi, ja sam o tome uvjereni, shvaćamo, kako je važan ovaj današnji prije podnevni miting. Njegova je gospedovna nota, ideja oslobodjenja. Ž/eliimo dobrodošlicu izmedju sebe ne samo tisućama Židova, koje vidim, nego i predstavnicima arapskoga i armenskoga plemena, koja se takodjer bore u ovom velikome ratu, dia budu slobodna. Že limo, da arapske zemlje pripadnu Arapima!, Armenija Armencima, Judeja Židovima, Da, 1 pridodajmo još, Turska, istočna Turska, Turcima, ako je to moguće. Dozvolite da kažem, da uloga, koju Ova zemlja igra u tome pokretu, nije nova. Ja bih, što više, mogao reći, d!a Ova zemlja, podupirući cijonnstički pokret, samo nastavljen svoju tradicijonalimi polajtikn. Čini mi se, bar meni, da se politika Ove zemlje osniva na dva osnovna kamena. Držim, da ih se naziva često ovim riječima: Sloboda i Pravda. Moždal bi se tačnije moglo obilježiti ovom rečenicom: Supremacija! Prava i Slobode, jer budite uvjereni, hoćemo li da ikad steknesmo onu sigurnost, kakova nam se predočila nedavno, i ako je važno za nas, ako postignemo da evropska civilizacija i odnošaja naroda

2

»ŽIDOV* fHAJHUĐI)

BROJ 33.