Жидов

ji ;je ostavio jed&tn mladi život da 'budtie baštinom četi tolikih dfugih mladih života spremnih na žrtre, od kojih će da živi jedan narod. čija je možda najjača tradioija miaskit nešamot, spomen dušia. Iz ćudorednOg fasix)]«žejnja Todila se evo i Sađ vOlja za činom, koja mižno uvjetuje i volju za l>orbu: oijonski prejKjrod židovstva. Pa došlo što mu dnagć, jedna pravednia budućnost, koja će 'biti kladra da eijeni čine po veličini ćudorodnih rtiotiva, po volji za samopožflrtvOvnOßt, nazvatt će oijonigtTićko doba židovstva pTepoa'-odom ćudcTednOf? lierojstva židovsfcotaa naroda. Nas n.e 6e dirati porugljivi smiješaik malodušnih, opontumiistiijčkih, malih duša, kojie ne shvaćaju makabejstvo pijonira budućnositi svoga naToda. ,Kome je mjerilom herojstva gnozota amoralnog krvavog pobjedništva, štono sebi iz trupla Ijudi gradi podnožje vlasti, taj će se daibome Sažiaino irasmijati kad ®e govori o herojstvu, kojćmu je oruđe plug, a trofeje novi procvat jiednoga naffoda, jedne zem!je. jednog ponosa, jedne duše, jednog oslobodjenja od koje sapinju fizičku i ćudorednu slobodu. AU tko asjeća, da ga je taj zanos istrgao iz svabidašnjosti, izdiigao iz gliha mržnje i prezira na čisti vis ta/ko, da miože pnezir i>TezTeti a mržniji uspravžln odolijevati, u dušu upijati predosjećano veliičanstvo djelia izbavljen.ja, srce otvarati vrednOtiama. koj® oživješe u času, kad mišljasmO: još ćas i nj.ih ne će biti više: —• taj cijelom svojiom dušora, cijeloim svojom pozitivnom voljom za život, cijeLim optimizmom jedne jake vjere spOznaje nastajno herOjstvO današnjh dana, najboljeg(ai, u istinu mjadoga dijela, svoga naroida. I taj oe biti sprem)an nia svaku žrtvu. Neka .ie još nOgamai SvOjim n zastaiiim, trulim vadama jedne generaicje, koja obav mire; neka ga i oblaida kaidikiad trOmost, koja mu ne d!a, da se jedinim snažnim zamahom istrgue i uzdligne do jedne jasne velike mladaeke odluke; ali to znamo; bad dođe zov na čin, koji traži Svakoga j sve, što je najiboilje u nama, taj' će| zov naoi jedan odabrani ćudorefini skup u židovstvu, kojj će bitj spreman na jedno duševno maka*bejst\x), koje ne preaa ni od ikakve žrt>e, e dal iposveti vječnihi svjet Lom u kroz vijekove obeščaišicrenora hramu svetinju na ponOvljen; kult vjećnih etskih vrednota evoga natoda! Dr. A, L.

Knjiga židovske budućnosti.

Oojenjuje dr. inž. Avram W e ir b e r. (Svršetak.) Nekoliko specljalnih pitanj 4 . Ovattno spada pitanje sporazuma s Arapiima, problem kulturne zadaće Palestine, socijalna preudezba, nač'in nada, strukovno obrazovanje poljoprivTedni h nascljßnika, pitanje «eoskih naldnika, gradska kolonizaicija iitd. Teško j« ova piitanja, koja «n veoma ražna 'i koja 6e se pojaviti osnivanjem tnovogr jišnha, u okviru ovoga č.lanka eamo i napomemujti. Ali nešto valja ipak Ikazati, da se i iz toga vidi. fcako je obilan Ruppinov ma-terijal i kako gta je svestrano i temeljito ohradio. Što se t'iče političkog sporazuma s Arapima, Bnpipm je mraijenja, đa bi s* Ovaj iak-o mogao poetiči, kađ bi se mogle sptriječiti političke makinadje rafcnih na-

zOv-i-politieaiTa (bogatiih efemdija po gradovima) i to na načiD., da se odTedli jiafeno i iskreno držanie pi-ema larapskom žiteljetvu i njienimi pozvanim vOdjamai. Euppin navadja, daj su antropološika obilježja obaju naroda tako slična, da je teško u Siriji potpuinoma razlučiti Židova ođ Arapina; araipski seljaci su ađravi ii <po karakteru nepokvaTeni Ijudski rod, koji b'i doskoTa uvidio, kakovu bi (k'ulturnu i ekonomsku vrijednost imala za zemljn naseoba Židova. Da zemlje iinade za sve, jirlje je več izvedeno. A državnu i nialoij&ku samostalnost proživJjavaće Arapi dow>ljno u državi, koja je 50 putatako velika kao Palestina. Na žalost nije rnOg’uće, dh se oydje pobliže zadje u veoma aainimljive pojedinOsti, koje Ruppin iznosii i zato se svakome preptoruča, da bar Ovaj odsjek Ruppinove knjiige pročita. Da Erec Jisraiel postane kulturni eentar čitavog židovstva, mora hebrejslki jeaik đa positane temeljem čitavog školstva i života u Paledini. »Vaad balašan« nioca da &e izgraidi, naše visoke škole moraće da postanu za cjelokupruo židovstvo vrelo obrazovalnja, a davače prillke stručnoj izobrazhi. Univerza (koje je temeljni kamen medjntim položen u sia filosofskim i poljaprivrednim fakultetom u početlku, mara <la se Osnuje L oma oe se u zajedmiioi s tehnikOrn u Hajfi bninuti da adg'oji najnužniji Ijudski miateH*ljal. Poslije će s© još pripojiti prirodoslovni i medlicinski fakultet, a uz to će se osmovati posebna visoka tehnička škola i podjoprivredna visofca škola (s veteTiinanskim ođjelom). Za ohrazo\ r anje i daljnje jškolovanje obrtnika i obrtnih mttjetnika tTeba da se osnuju obrtne i oljrtrio-urnjetničke ikole, a za djevojke škole aa ručni rad i kućanstvo. Gojenj© pnavdie neka se širi po prineipu obraničkdh sudova, čija oe najvišar instanoijia biti postojeći Mišpat hašaloan, koji treba da se usavršii. Gajienje znanosti, tog mezimčeta Židova, treba u Palestini da nadje srvoje počafinO mjesto. Pr;i osnutku i uTedbi žicdovske zajednice mora dia se uklone sve škodljivosti socijalne i po mOgučnosti da prodru sva ona gledištia, kojia traže dia sa »gospodar i slnga< izjednače, aU pri tome se nipošto ne gin'i.ie dozvoliti, da n. pr. i'.rodrn ekstremne tražbine marksističkih stranaka, koje bi onemogućile nacijonalni prepoTod. Sve socijalne reforme mora da s© promatrann &a stajališta, koje traži da nastupi pravedna razdioba životnih potreba, a da se uz to ne umauji sva množina produciranih dobara. Samo ona poduzeća imaju se »ooijalizirati. koja su stabiliziirana, tehnički saVTšena a uz to je doikazano, da su rentabilna. i diai to zahtijeva javni interes: n prvOm ređu dakle saohraćajna poduzeća. Za oveća industrijska poduzieća tTeba dla se odrede normativni zaikoni, koji ogr»ničuju privatnu korist, a u đirugu ruku ne raprefčuju, da sfi stvaTatjtu i raarvf jaju a proširuju takove imdustrije. Isto tako ne smije odmah pri početku da započnc naoijonalizacija zemljišta pod svakn cijenu, da se ne bi koji stalež židavstva suzdržao ođ uredjenja i da se time ujedno ptuži mogučnOst rada privatno-ekonomskim instinktimia židorskih sređnjih klasa.

Zadrugafstvo ima da se što više potpamaže u pOljoprirvTedi i u imlustriji, a ■zaštiti raduika treba da ae posveti- osobita brižljivost i pažnja. Kod svih tipo\ r a naseljeniika;, koje Buppin navadja, nastoji On dokazati, da je moguć sOcijalni uspon iz jedne gTupe u drugu i đa nema velike razlike u naieinu života. a d'a ta razlika gotovo iščezava kod seljaika, maloposjednifca i radnika. Ruppin nadalje još obradjuje sve najvažnije tipove zadrug’a, počam od radničkih do naseljeničkih zadtuga radništva, pa producenata i produfctivnih zadruga kolonista te pokaznje. od kolike je važnosti zadTugarska zajednieai tupravo kođ movih naaeobina, te onda prelazi na važno pitanje izohrazbe poljoprivrednih naseljenika, Malo je čuidnovaito, da On pnipi»uje nmogo manju važmost prvom putn praktičke izohrazbe u pojedinim ekonOmsfcim je'ddniicama nogo lj onoj u školaonai, kojie su za to olbrazOvanjie narnijenjene: u poljopnivriedniin školamia i školskim farmama. Izgleda, da mu je nepOznaita činjenica, da takove škole od sinorvia seljačkih, koji su na selu odrasli, mogu dOiduše da učine veoma dobre poljoprivredne radnike, ali mipošto ne mogu da( odgoje novi naraštaj seljaba. A isto tako valjda ne zna za vfelike uspjehe poljopriivrednog’ šegrtstva u Njemačkoj. U pogleđu TadniofcOg pitanja Ruppin zastupa sasmial ispraamo stajalište židiovskOg palestinskog radništva, fcoje traži, da se u židovskim radnjama upotrehljavajju žid Ovski radnici: Avoda tehora. Zato je nnižno. da se iskljiuči konkurencija jeftine radne snage Arapa. pa ako se bude morala plaćaitii i veća nadniica, jer će se Ona naplatiti, ako &e budu organizOvale zadruge. Radnioima mcira nz to da se olalkša život raznim uredhama, da mogu sve dohiti -jeftiniije i da uzmognn na taj način uživati uspjeh svoje marljvosti sami. Cijonistička Organizacija je na posjedima Ž. N. fonda već i prije rata stvarala talkove uredhe (n. pr. stan Ove za radnike, radničke kuhinje, organizaciju holesničkih blagajna i konsnmskih zadruga). Mora nadalje radhištvu da se pruži inogućnOst sudjelovanja u odredjiivanju tarifnih ugovora, u mjestimiai za priiihavljanje rada radnicima i u zdrajvstvenim uredbama. Moraju se osnivati zadrugarski fonidovd (koji će dijeliti predujam rađničkim za.drugaina) itd. Kod gradske kolonizacije, koja će, po Ruppimn, u prvom deceniju iznositi godišnje 3000 porodica, a stajaće 178,000.000 franaka, mora da se pripazi, da se osnivaju židovski dijelovi grada u grad Ovima kojii već pOstoje (kao n. pr. Tei Avsv u Jafi) i da se uz to Ctenivaju novi gradovi. Zemljiišta n.eka tu prthavi 2id. nar. fond i neka se daju u niaisljiedni zaikup, tako da svaki useljenik iiuade pravo da dobije jedno gradilišbe; e da se uzmognu sagraditi kuće, hipotdkalTni zavodi daju gradjevni kredit. Ruppin veli, da e« time u židovskom žirotu Palestine uestati onih tužmih eocijalnih pojava: iskoirišćavanja sa stran« sianodavaca. eitavih kasarna za stamorvanje. a uz to nestašiee dovoljnog broja prostora za porodioe. koje iroadn nmogo djebe.

STRANA 2.

>Ž I DO T< (HAJHUDI)

BROJ 38.