Жидов
»avesti, gdje je bio zavičajan prije nego je stekao današnje zavičajno pravo pripadnici: gdje fcn je stalno boravište). Odobrenje državljanstva daje ili odbija pokrajinska vlada, na čijem području molilac ima zavičajno pravo od■osno pripadnost. 111. Za lica zavičajna sad na teritorijana austrijske polovine bivše monarhije, što nisu pripale našoj Kraljevini, a prije su imala zavičajnost na teritoriju bivše monarhije. Sto je pripala našoj kraljevini. i Lica starija od 18 godina, koja imaju zavičajno pravo na teritorijalna neka ia austrijskim, koja nisu pripala našoj kraljevini te su prema članu 70, St. Germ. ugovora postala punopravni državljani rumunjski, poljski, češki ili talijanski, mogu u roku od godine dana (t j. d o 15. j u 1 a 1921.) optifati za naše državljanstvo, ako su imala zavičajno pravo (bosansko-hercegovačku pripadnost) na kojoj teritoriji bivše monarhije, što je pripala našoj kraljevini. ■Ovu će prijavu ta lica podnijeti upravnoj oblasti prvoga stepena, u čijem su području imala prije zavičajno pravo odnosno bos.-herceg. pripadnici svoje stalno boravište. Lica, koja stalno borave izvan naše države, mogu svoje prijave podnijeti diplomatskim i konzularnim vlastima naše kraljevine u ■emlji svoga stalnoga boravišta. Molbi valja priložiti dokaz o sadašnjoj zavi•ajnosti, rodni list svoj, svoje žene i djece, koja nisu navršila 18 godina, te dokaz ili navod, u kojoj je općini na teritoriju bivše monarhije, što je pripala našoj kraljevini, prije imao zavičajno |>ravo odnosno dokaz o prijašnjim bos.-herceg, pripadništvu. Ovakove mol-
be rješavaju pokrajinske vlado odnosno veliki župan Banata, Bačke i Baranje, a protiv toga riješenja optant ima pravo žaobe u roku od 14 dana na ministra unutarnjih djela. Izuzetak: Ako su takova lica, t. j. ona, koja su postala punopravni državljani rumunjski, poljski, češki ili talijanski, prije toga imala zavičajno pravo na jednoj teritoriji nekadašnje Austrije, što je pripala našoj kraljevini, samo po svom službenom položaju (činovnici, službenici i t. d.), njihova če opcija važiti samo u koliko je odobri ministar unutrašnjih djela. IV. Za lica plemena i jezika srpskog, hrvatskog i slovenačkog, zavičajna na austrijskim teritorijalna, što nisu pripala našoj kraljevini. Lica starija od 18 godina zavičajna na teritorijalna zemalja nekad austrijskih, što nisu pripala našoj kraljevini po plemenu i jeziku srpska, hrvatska i slo.venačka, mogu postati naši državljani, ako to zamole u roku od 6 mjeseci, dakle do 15. januara 1921. (koji je rok medjutim produljen). Ako ta lica stalno borave u našoj kraljevini podnijet će izjavu o opciji upravnoj oblasti prvog stepena svoga stalnog boravišta, a inače konzularnim ili diplomatskim vlastima naše kraljevine u zemlji svoga stalnoga boravišta. Izjavi će priložiti dokaz o svojoj sadanjoj zavičaj nosti, rodni list, vjenčanicu odnosno izvod iz matice za se, za svoju ženu i za svoju djecu, koja nisu navršila 18 godina, zatim svjedodžbu o moralnopolitičkom vladanju, izjavu i dokaze, da mu je zaista srpski, hrvatski ili slovenački jezik materinji i da zaista tim jezikom vlada, školske svjedodžbe, svjedodžbe o pripadanju srpskim, hrvatskim ili slovenačkim organizacijama eventualna uvjerenja vjerodostojnih lica, da
je po porijeklu i jeziku zaista Srbin, Hrvat ili Slovenac i sva druga dokazna sredstva o tome. Ove će izjave riješiti ministar unutarnjih djela. V. Zaglavak. Izjave opcije ili odreke od državljanstva ne mogu se opozvati. Ona važe i za ženu i za djecu, koja nisu navršila 18 godina. Sve molbe, prijave ili izjave proste su od svih taksa i daća. Ko je 'optirao za tudje državljanstvo dužan je u roku od 12 mjeseci od isteka roka opcije prenijeti domicil u državu, za koju je optirao. Ako je ontant iz važnih i opravdanih razloga u nemogućnosti, da se u tom roku iseli, može mu se rok produžiti za daljnjih 12 mjeseci. Iz te ustanove dakle slijedi, da lica spomenuta ovdje pod drugim poglavljem ne moraju seliti, sve ako ne bi dobila odobrenja našeg državljanstva. Licp, koja moraju seliti, mogu u navedenom roku ponijeti sa sobom sva svoja pokretna dobra, a da ni pri izlazu ni pri ulazu ne će plaćati nikakovih taksa ili daća. Nekretnine u našoj državi oni mogu pri držati. Iste te ustanove vrijede za ona lica, koja su optirala za naše državljanstvo i u roku od 12 mjeseci prenesu svoj domicil u našu kraljevinu. Na koncu valja nam napomenuti, da Uredba za slučaj razložen pod 11. ne navadja, ima li nema Ii daljnje žaobe protiv rješenja pokrajinske vlade. Držimo, da bi se u tome pravcu Uredba imala popuniti tako, da se izrijekom odredi mogućnost žaobe na ministra unutrašnjih djela, koja je u svim drugim slučajevima izrijekom dozvoljena, e da se uzmogne postići reparacija dogodične nepravde koje pokrajinske vlade i to lim više, što pitanje državljanstva ne može da bude autonomna stvar pojedinih pokrajina.
1 £• dr. Šik u toj stvari zaziva ▼jefcki autoritet pariškog sinhedrija od K- 1- V| )6. i rabinskog sinoda u Braun»chireiguT Ne zna Ii on nacijonalni Židov da je pariški sinhedrij bio •bor. koji je nastojao jedino da ugodi HBiilatornim željama velikog antisemite ll apoleona, koji je sam dao odrediti, co 65 ući u sinhedrij, pa su tim ljudima elje careve bile važnije od svih na♦da? Jedan svijesni Židov ne bi se mio pozivati na ta dva zbora, koji su •Bpm spomenici servilnosti prema novlasti. tdr. Šik konačno tvrdi, da je ) narodno osviješteno židovstvo brak s nežidovima smatralo * m sa svojim nazorima*, pa se oziva na Maximiliana (!) Nardaua i jHltla Zangwilla, čije su žene hrišćanmi £• dr .Šik oprosti, ako tu nazovem nelojalnom. Nacijonal> židovstvo nije se doduše u tome piprogramski izjasnilo, ali je toli*Bsno» te već radi asimilatorne funu pravcu otpada od židovstva ne > a bude zagovornikom mješovitog ak l to će reći rasapa židovstva ne treba posebnog objašnjavanja. " r <4u i Zangvnll riješili su taj promnlcivilnim brakom samo lično za "*®ao pojedinci, a ne Droerramski
kao predstavnici nacionalnog židovstva. A nacionalno židovstvo imalo je samo toliko dobra ukusa i takta, da nije sve do g. dra Š i k a publicistički tretiralo najsopstveniju stvar dvojice svojih istaknutih muževa. T na koncu još nešto. G. dr. Šik nalazi nužnim, da istakne liberalnost rimskih papa, koji da su bili zaštitnici Židova kroz čitavi srednji vijek ( a što je s novim vijekom?) Morao bih da posumnjam u istorijsko znanje g. dra. Šika, kad ne bih vjerovao, da je zanos prekrio velom zaboravi u njegovu pamćenju jedan od najtužnijih odlomaka židovske istorije. Papinska crkvena kodifikacija jednako kao i papinska vladavina u Crkvenoj Državi sve do ujedinjenja Italije gotovo je neprekidan niz ponižavanja ljudskog dostojanstva u Židovu, sputavanje njegove čovječje i gradjanske slobode, progona i inkvizicije uz sankciju papa. Tek tu i tamo oglasio se iz Vatikana glas humanosti, ali nikad toliko, da bi Židovu dao ćudorednu, čovječku i gradjansku jednakost. To vrlo dobro znaju vjernici i svećenici rimske crkve i oni toga ne kušaju zabašuriti. Treba da prevladamo spoIjašnji geto, e da steknemo bezuslovnu unutrašnju slobodu!
Sokolov o granicama Palestine
U inferviewu, koji je Sokolov dao izdavaču J. P. Z. izjavio je medju inim q granicama Palestine slijedeće: Francuzi namjeravaju, da nam dadu Palestinu u njezinim' istorijskim granicama od Dana do Berševa. Ni jesmo se mogli zadovoljiti ovim granicama i tražili smo veće, da bi omogućili bolji razvitak palestinske industrije, ' Francuska vlada uvjeravala nas je, da u principu nema ništa protiv toga, da prepusti jedan dio svoga teritorija’ Židovima za naseljivanje. Pošto cijonisti sad prave prvi svoj pokušaj tako motivira Francuska a nitko ne može reći, da i će i uspjeti, hoćemo da sačekamo s našim zaključkom, jer za slučaj, da kolonizacija ne uspije, uzela bi Engleska u posjed pored ostale Palestine i onaj* dio zemljišta, koji bi mi odstupili Židovima. Uvjerimo li se, da kolonizacija uspijeva, ne ćemo se kratiti, da s Vama stupamo u dogovor; kad bi sad Vam*
BROJ 1
»ŽIDOV« (HAJHUDI).
3