Жидов

ŽIDOV

I caflSH-2V PUWVZi DOVS7VM

Narod i omladina

a. 1. Samo se sobom razumijeva, da je »nutrašnia borba mladeži za zdravlje njeum duševnoga i socijalnoga života najjača u narodu, koji se sav nalazi u trzajima, što( ih uzrokuje bolna borba za njegovim nutrašnjim i spoljašnjim oslobođjenjem. U našem se narodu za površnog gledaoca s polja nezametljivo odigrava ono. što Ahad Haam naziva novo oživljavanje srdaca. Mnogi od najboljih oroživješe i proživljuju duševnu krizu, krizu glada za sopstvenim vrednotama, koje bi tek imale da stvore potpunu individualnost. nerastrganu, svijesnu sebe i vedru. Generacija će još proći, dok duša iiđovstva dospije đo sredjenosti. Dđba, što ga proživljujemo. jest doba pustinjskoga lutanja. Ako iko pori tim bremenom sputanosti »tenje. koje ne da, da svi organi naroda punokrvno živu. onda je to prije svega mladež. Pa ako se ona lomi u naprezanju za skladam svoga sopstvenoga ja a zajedno za socijalnim skladom zajeclinstva, • nie je i moralna svježina i etska beskompromisnost. koja ne da, da u tome •aorezanju otupljuje svoj intelekt i svoj čuvstveni život pa da se banalno i mašinski na posljetku snađe »sa činjenicama, koie se ne daju promijeniti.« No pozorni motrilac lako će zamijetiti u tome naprezanju židovske mladeži često intelektualnu beskfvnost, baštinu Jednostranog razvitka njezina naroda, koji dvije tisuće godina nije stigao od nesnošljivosti spoljašnoga svijeta, da svoje korijenje pusti u zemlju što živi i rađa »ego samo u duševnu otadžbinu, koja je » suviše izoštravala duh i zanašaia ga u ekstaze time tuš većma odalečivala od realnosti. Tako nije čudo, da je i u našoj omladini svako pitanje života poptalo jednim problemom a mladež počesto skupom oroblematičara. Pa tako nije ni čudo, da Jormalnp racijunelistička istančanost židovskoga duha, pored svega čuvstvenoga života što vrije i žudi da provali, dovodi a Proljetnom najživotnijem dijelu naroda ~ a to je omladina đo čestih zapadanja natrag u racijonalizam. Ta ni umnik kakav je Ahad H&am, zadojen evolucijontetičkim naziranjem, ne može se posve «teti racilonaliznm.

Živtrtni problemi jedne nacije, koja živi u normainim uslovima fizičkog, društvenog i gospodarskog života, nijesu uopće problemi. Narod se organski c(brazuje. organski živi' i organski razvija. Tek smalaksalost narodne svijesti rasčinia narodni život u probleme, smišlja ljekarije za liječenje slabokrvnosti, injekcije protiv smalaksalosti. Naš je narod proživio a no svoj prilici za uvijek i proturio kritičnu fazu bezbojne »nacijonalnosti. Njegova vitalnost, koja je ma kako to paradoksalno izgledalo bila snažnija no u mnogih drugih naroda, prenerazila se ispred bezdna, u koji je hrlio židovski čovjek da iščezne « vrtlogu života. koji nije bio njegov, već spoljašnji. Zidovdkl se čovjek učvetnaesioga vijeka trudio da se otkine od svolga židovstva. koje ga je ipak i te kako jako imalo u svojoj vlasti, i da uskoči u druge struje, koje su ga uvijek iznova izbacivale na obalu, ostavile ga osamljena ležati i mirno prirodno, bez problematike dakle nežidovski tekle dalje. Pa dok je ovaj osjećaj »izbačenosti« zadavao bola generaciji asimilantstva, dotle je probuđena svijest novoga naraštaja jednako bolno tražila izlaza iz osame i raskidanosti naroda i pojedinca u struju obnove života, autohtonog i sopstve nog u zajednicu koja okuplja po iskonskim vezama, po silama nacionalne kohezije. Jest. taj život još nije ni samonikao niti ima u sebi ono elementarno zajedinstvo, kojemu ne treba problema i ideologije, e da se opravda ono, što bi se imalo samo sobom razumijevati: nacijonalna egzistencija i nacijonalno zajeđinstvo. Problematičarska je i naša Omladina. Ona je u prvim danima cijonističkog preporoda pjevala himne i zanašala se govorima. Ona fe. tada, dala svome ponosu fizički izražaj negativne reakcije glasnog naglašavanja svoga židovstva više zato, jer ga je nežidovski svijet prezirao, nego li za to, što bi glasno to naglašavanje bilo glasnikom pune židovske duše. Svi smo mi. neki ranije neki kasnije, prdšli kroz ovu fazu a mladež je domala spoznala, da nije dosta da jedna zastava bude samo simbol i parola, nego treba, ne ćemo li da nam ispane Iz klonule ruke, da obilježuje jednu zasebnost i jednu samosvijest, koja podaje ruci zasebnu snagu da nosi svoju zastavu.

Naš će život bivati to samonifcliji, to puniji, to vedriji, ito se više bude izveo u jednostavnost. To će reći, kad njime ne budu vladali problemi, nego kad život bude stvarao duševnost. Time zacijelo ne će jenjavati duševnost židovskoga naroda. Ona će nasuprot bivati puna. sočpa i svoja. Ta mi ne zamjećujemo koliko ie u toj našoj »židovskoj« problematici nametnuto od spoljašnih uticaja. Mladež može da sebi stavlja cijele ciljeve i da ravnim putem ide do njih. Ona u istinu ima svojih zadataka, i ako samu ciljevi jednoga naroda kao takovi nijesu. razumije se. ni omladinski ni neoraladin ski. već jedni. Funkcije naroda izlaze iz njegova života; omladina samo je ili treba da bude najvitalniji organ za vršenje funkcija narodne skupnosti. Za Čim ide, to je prirodnost našega židovskoga života, što nam treba za punoću toga života, to nam je svima jasno. Palestina je u tome oogledu ne samo čuvstvena nužda, nego i fizički i politički i duševno nužda za naš opstanak. Mladež dakle, ako loj je iskreno do njezina nacijotnalstva, nužfto je orijentirana prema Palestini, to će reći cijonistička. Za nju dakle, u tome pogledu, ne može samo. galutsko nacijonalstvo bilo Dubnova. bilo Bundista ili Birnbauma biti vodičem. Omladinske organizacije židovskoga naroda mogu dakle da budu beskompromisno. i bez ikakih koncesija cijonističke shvaćajući cijonizam ne tek kao jedan pm gram nego kap imperativ za nacijakora obnovom židovskoga čovjeka Samo zlosretna problematika može da zamrači ta jednostavnu, savršeno prirodnu i životnonužnu Uniju nacijske obnove, i tu ne samo što nema ni jedne dužnosti, koja ne bi bila zajedno i omladinska, nego baš omladina ima da potencira sva naprezanja u cilju najintenzivnijeg rada oko evii i visokih vječnih, i svakidnevnlh zadataka. Mi ne trebamo omladine za umnožanje i onako velikoga broja naših ideologija. Ne tfebama omladinske problematike niti Želimo, da omladina bilo nam* bilo sama Sebi bude jednim novim skupom problema. Nije problem hebreizacija i nije problem haluc; nije problem fizička obnova i nije problem poprimanje u se sve židovđke duševnoeti. Sve su to nužna pretpostave za pun narodni život. Ikom shvaća, da treba sve naprezanje i orala

GOD V.

IrvRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILiCA BROJ 31 IH. KAT. rukopisi se ne vraćaju.

ZAGREB 1. februara 1921. 23. šebat 5681

PRETPLATA« GODIŠNJE K I'2o, POLUOOD. K 60. ĆETVRTfK D, = KBO, POJEDINI BR. 4 K. ZT IZLAZI TKI PUT MJESEČNO.=rZ

BROJ 4.