Жидов
. lje pratili u Bne-Berak, sjedište r. Akibe, nijesu pribivali istoj gozbi. Hagada (šel Pesah) javlja, da su došli (bau); odakle i »čemu su došli?« Molitva »Ašor gealanu«, (koji nas je izbavio) čini se, da je sastavijona one noći. U Mišni (Pesahitn X, 6) veli se: »R. Tarfon reče: koji je nas izbavio i uaše oce izbavio iz Egipta te nam dao da doživimo tu noć«. R. Akiba reče: tako neka nam se približavaju, radujući se zbog izgradnje tvoga grada«. Sva se ta molitva doima kao pjesma nado u oslobodjenje, što se približava, a u koje se vjeruje nepokolebivim pouzdanjem. Kakova su čuvstva ispunjavala mudrace u Bne-Beraku one noći ? Najčudniji je običaj otvaranje vrata poslije sedersko gozbe, kad se glasnim, oštrim povikom dovikuje u noć: »Izlij svoj gnjev (šefoh hamatha) na pogane, koji te ne priznavaju i na čopore, koji ne zazivaju tvoga imena; jer oni su Jakoba izjeli i njegov dom opustošili!« (por. Jeremija 10, 2D). Nije li čudno, da se usred najsvetijeg, najradosnijeg svečanog raspoloženja čuje takova provala srdžbe? S kojeg je razloga poprimila Hagada šol Pesah tu Joremijinu provalu srdžbe? Prekršena je riječ Had rije, nova, da će židovskom narodu povratiti sva nacijonalna prava, najžešće raspalila duhovo. A ponajpače odluka ponosnoga rimskog imperatora, da podigne na ruševinama Morije hram Jupitru i time zadade smrtni udarac duhu žido\ stva, prometnula je pritajenu bol poradi razoren ja hrama u ljuti bijes i mržnju protiv rimskoga silnika. Starožidovsko junaštvo oživjelo je iznova, duh »Kaoaim-a (pregalaca za narodnu samostalnost) narasao je u moćnu stranku, a njoj nasuprot tek malobrojna stranka •bezuvjetnoga mira s rimskim osvajačem svijetac, stranka »umjerenih«. Vodja te malene stranke bijaše r. Elazar, koji je vazda poticao na sporazum s Rimljanima. I r. Jehošna pripadao je u početku toj stranci. U rabinskoj književnosti imade nekoliko prikri tih vijesti o posredničkoj ulozi r. Jehošue medju Rimom i Jenisolimom. No kad se ovaj vratio iz Rima u Palestinu ne obavivši ništa i razočaran držanjem Hadrijanovim, vidio je jedini spas svoga mukotrpnog naroda u tome, da se pridruži stranci »Kanuima«. On sam postade njenim oduševljenim pobornikom, a sav je svoj vatreni narodni duh sasuo na svoga znamenitoga učenika r. Akibu. (I r a e t z (Geach. đ. Judon IV, 135) nepravom hoće, da je r. Jehošua umro prije, no je buknuo rat Barkobbin. Ovaj je Sto više živo sudjelovao kod početka ruta, kako bi se to dalo razabrati iz jednoga vjlo starog, raznovrsno iznakažcnog mjesta u »Mobilti« (ed. Weiss, str. 20 a, 51 b). Sadržaj poraenutoga mjesta u Mehilti, koje nam so nije potpuno sačuvalo, pričinja se kao kakova talmudska diskusija. Ispod vanjskog ruha te talmudske diskusije nalazim ja dragocjenu, jezgru jedne dalekosežne političkostranačke borbe medju »Kanuima« i »umjerenima«. Iz Tore htjedoše da dokazu oslobodjenje iz novoga Egipta, p«
stoga nadovezaše u onoj noći- (Pesaha) na dva biblijska mjesta. Prvo biblijsko mjesto (Exod. 12, 42) raspravlja o značenju noći straženja (lejl šimurim), naime o izlasku iz Egipta, a drugo o borbi protiv »Amalika« (Exod. 17, 9). koje se po tumačenju naših mudraca odnosi na poganski Rim. »Lejl šimurim bu .., ledorotam noć je to straženja za pokoljenja« (Exod. 12, 42) R. Jchošua drži, da se oslobodjenje zbilo mjeseca Nišana, pa da će se opet zbiti istoga mjeseca. R. Elazar nazrijeva oslobodjenje u mjesecu Tišriju, t. j. u čišćenju i pokori. »Behar lanu anasim izaberi nam muževe« (Exod. 17, 9) po r. Jebošui su to »junaci« (giborim), dok po r. Elazaru »oni, Sto zaziru od grijeha- (jirej het). »Mahar anohi nicav al roš hagiva sjutra ću stajati na vrh brda« (Exod. 17, 9) znači po r. Jehošui: sjutra ćemo zajedno s vama biti spremni na vrh brežuljka (da zametnemo boj); po r. Elazaru kazuje taj biblijski stih: stajat ćemo na visini naših praotaca i činiti pokoru-. R. Elazar, vodja umjerenih. Vidio je spas naroda u skrušonosti, naprotiv r. Jehošua u oslobodjenju od neprijateljskoga jarma. R. Akiba starao se svuda oko sustavnoga pripremanja za rat. A kad je ovo bilo dovršeno, nastadoše se mudraci u stanu v. Akibe, kojemu bijaše sjedište u Bne-Beraku, da se posljednji put posavjetuju. »Vehaju mesaprim bieiat micrajim kol oto balajla i dogovarahu se o oslobodjenju iz (novoga) Egipta onu cijelu noć«. Da je Bar-Kohbin rui buknuo na Pcsah. dade se razabrati iz talmudske vijesti o učenicima r. Akibe, »koji su umrli od Pesaha do Acereta (poređi Šulhan Aruh »Orah Hajim § 493.). Učenici r. Akibe, kojih je bilo 24.000 (por. Jebamot 62 b), ne sjedjahu do njegovih nogu, već to bijahu junaci, što su se u ratu Bar-Kohbinu borili protiv Rimljana i poginuli za svetu zemlju. »Oto balajla«, one je noći u BneBeraku bila stvorena konačna odluka za rat protiv Rima, »Ona noć« ispunjala je sav narod pobjedničkom samosvi* ješću, a one su noći sastavili mudraci pjesmu nade »Ašer gealanu vegaal et avotenu..., koji je nas izbavio i naše ooe izbavio, tako neka nam On (Bog) dade da u miru doživimo i druge svetkovine, Sto nam se približavaju, raduJući se zbog izgradnje tvoga grada i tvoga bogoslužja... i pjevat ćemo Ti novu pjesmu o našem izbavljenju i oslobodjenju naše duše... hvaljen da si Ti. Bože, koji si izbavio Izrael!« Dok su mudraci pretresali minu osnovu u kući r. Akibe, skupišo se vani »učenici«, borci, saabdješe se svom mogućom ratnom zalihom i izvijestišc u zoru učitelje, svojo vodje, rabinskim načinom izražavanja: »Raboteau higia učitelji, već je vrijeme... t j. mi smo spremni za boj. Poznato je, da je kod starih Židova »Šma Jisrael!« bila lozinka za početak boja. To je dakle značenje rečenice: »Higia zman kriat šma već je vrijeme, da se povikue lozinka Šma«. Kad su mudraci začuli vijest, da su im učenici spremni za boj, otvorišc
vrata i doviknušo ratni zov: »Sina Jisrael-«..a kao odgovor odjekivao je iz tisuće grla bojni povik: -Šfoh hamatha izlij svoj gnjev na pogon©..., jer oni su Jakoba izjeli i njegov dom opustošili! < ♦ Osamnaest je vijekova minulo od onoga rata, koji je židovski narod natjerao u teški galut, survao u gorku bijedu i prepustio sramoti, progonima i bespravnosti. Ali svake godine, kad nastupi noć Pesaha, podrhtava pjesma slobode na usnama naroda, koji se nada i koji očekuje: »Hašata haha, lešana habaa beara d’Jisrael ljetos ovdje, na godinu u zemlji Izraelovoj!« Zagreb, u Nišanu 5681,
Dr.
M. MargeL
Šekel i svjetski kongres
Piše
Jeiajahu ben Josef.
U augustu ove godine održat će se prvi Židovski kongres nakon rata. Od kongresa prije rata mnogo se toga dogodilo. Razvoj židovskog nadjonalnog svjetskog pokreta dopro je u stadij realiteta. Idejni svijet, koji je bio naš poticaj, takoreći cijela naša perspektiva, doživio je preokret, preokret u stadij, u kojem možemo da govorimo o činjenicama. Od zadnjeg svjetskog kongresa preživjeli smo prije svega potres svjetskoga rata, koji zapravo nije niSta drugo, no konačni akat nacijonalnih težnja malenih naroda 19. stoljeća. Universaiitet ove pojedinačne borbe, Koju su (zvojevali u proštame stoljeću Si bi, Rumunji i Grci, privukao Je u tu kategoriju i židovski narod. Židovski narod morao je socijcioškotn nuždom zadobiti uarodno oslobođjenje poput ostali« malih naroda. S apsolutnom nuždom nastapili su ovi dogodjaji i naša je dužnost, da podupiremo tok društvenog razvoja. To )e dio životne mudrosti čovjeka, koji mora da shvaća nrg društvenog razvoja. Židovsko nacionalni pokret je istorij'ko determinirani akt, koji je morao nastupiti željeznom nuždom i prema principu židovske misli, koji afirmiše život možemo očekivati, da ćemo shvatiti i podupirati židovski narodni život, koji se razvija. Ne samo utdversalnost narodnih težnja, narodne struje 19. vijeka, valja da uočimo već i identitet židovskog narodnog programa s minimalnim socijalnim programom općeg socijalističkog pokreta, koji je u svjetskom rat« dostiguo kulminaciju svoga razvoja, te da shvatimo zakone narodnog života i društvenog razvoja i da razumijemo, Sto život danu traži od pojedinca, a Sto od narod«. Naš narodni pokret ide za zajednicom svih onih, koje veže nerazriješiva veza zajedničke prošlosti, kulture, običaja, jezika pretrpljenih patnja. Sadržaj tog zahtjev« (e pretežito kulturne naravi jednako kao i tendencija njemaCkog socijalističkog svijeta, koji se bez sumnje približava pobjedi, i to onaj dio socijalističkog nastojanja, koji prije vanjskog oslobodjenja traži nutarnje oslobođjenje. Doživljavamo dane od istorljskog znaraenovanja. Stojimo pred dužnostima, koja nam stavlja povijest. Nastaju za nas pitanja, pitanja života ili propasti, na koja moramo odgovoriti i udovoljiti im. Stigli smo na rashodiite židovskog narednog života. Svom odanosti, kojom smo se predati židovsko] narodnoj ideji, svim oduševljenjem
2
»Ž IDO V« (HAJHUDI)
BROJ 13.