Жидов

ne nevolje židovskoga naroda u nekim evropskim zemljama. Koji bi lim narodima kazao, da dok se evropski državnici tuže na nepravednosti u Aziji, isti ti narodi mirno gledaju, kako se stotine hiljade Židova übijaju, proganjaju, tjeraju u smrt gladju i osiromašenjem. Zastupniku Poljske nije nitko mogao doviknuti pred odličnom skupštinom, što se mora jednom reći pred cijelim svijetom, a ne samo pred ograničenom javnošću židovskih skupština i listova: >Yaši su govori o čovječanskom solidaiitetu, o moralnim dužnostima Evrope prazne fraze, buktajući osjećaj Paderevskog za bijedu čovječanstva, koje trpi, jedna je faroe-a, dok u Poljskoj huška službeni aparat vojske i oficijelno novinstvo na pogrome, dok se tisuće nesretnih Židova dnevno, ako baš ne tjeraju u smrt, a ono bar u najstrašniju bijedu i nevolju<. (Potsjećamo na početak prijašnjih poljsko-židovskih pre-

govora, kad je vlada sazvala zastupnike židovstva da pregovara o sporazumu, dok su se istodobno izveli pogromi i plačkanja). Zastupnik židovskoga naroda mogao bi da dovikne i zastupnicima drugih naroda bez povrede u internacionalnim općenju uobičajenoj učtivosti ovo: Dok vaše vlade kod kuće iz dana u dan tjeraju nedužne židovske gradjane od kuće i kućišta, vaše je oduševljenje za demokraciju i medjunarodno pravo farizejština. Židovski nax-od nije iitfao ove zastupnike na zborovanju Lige Naroda. I tako su pošli svojim kućama narodi, koji imadu malo Židova i nemaju židovskoga pitanja, i vrlo ozbiljno i iskreno misle o čovječanskom solidaritetu, a da nisu ništa doznali o neizmjernoj bijedi i nuždi židovskoga naroda, o moralnom poniženju i lišenjn prava židovskih gradjana u civilizovanoj Evropi. Dok je zborovala Liga Naroda, izvršivana su nesmetano u Ukrajini naj-

strasnija umorstva na židovskim masama. Ii zemljama, čiji su zastupnici ondje govorili o demokraciji i pravu, provedeni su medjutim izgoni židovskih gradjana, šume istočne Evrope pune su i nadalje masama gole i gladne djece. U predsoblje odlične skupštine stigla je i židovska delegacija i predala je proteste, memorandume i peticije. Propuštena je bila medjutim prilika da se govori o židovskom pitanju pred sakupljenim narodima svijeta kao ravvnopravan narod. Iskreno i dostojno govoriti od naroda k narodu, budeći svijest čovječanstva za 2000 godišnja strašnu nepravdu, koja nam se nanijela i nanosi, za to bi bilo vijećanje Lige Naroda tribina, s koje bi se daleko i široko čuo ngš glas. Albanski narod bio je član Lige Naroda. Bugarska i još manje države primljene su u Savez Naroda. Mi Židovi nijesmo bili ondje. Albanci imali su prilike da podignu svoj glas u prilog svoga naroda. Njihov narod ovjekovječio se za sad u kulturnoj povijesti jedino institucijom krvne osvete. Mi Židovi propustili smo istorijski momenat za veliki gest: da stvorimo jasnoću i iznesemo istinu o židovstvu i židovskom pitanju pred kulturnim svijetom, koji je mukom šutio. Jer se u našem narodnom židovstvu nismo od fraze dovinuti do ozbiljnih konzekvencija političkog organ izovanja židovstva u svakoj zemlji kao narod, kao. narodna manjina. Iz javnosti židovskog novinstva i židovskih skupština može naš zov za istinom i pravdom u židovskom pitanju samo onda doći pred veću javnost cijelog hrišćanskog svijeta, ako ćemo se konač-

Hajim Blocha: "Die Gemeinde der Chassidim"

Prikazuje D. H. E. Kaufmann, Virovitica Don isak Abravanel (1437. —1599.) misli na kraju svoga komentara knjizi Josua, da ga je Bog kaznio kaznom, te se on i njegova braća po plemenu moradoše iseliti, toga radi. što se kao državnik u Portugalu i Španiji više bavio državnim poslovima tili država, nego li torom i drugim znanostima i filozofijom svoga naroda. Kad je u Veneciji našao kakvo takvo utočište i zaklon od progona, zavjerio se da će odsele stvarati i znanstveno raditi za svoj narod. Uistinu, on je u siromaštvu radio živo znanstveno i spisateljski kao nikad prije. Strašni svjetski rat stvorio je svojim okrutnostima našemu jadnome nesretnome narodu na istoku jednake tužne i nesretne prilike, kakve su nastale gocu 1492. u Španiji, a god. 1498, po ediktima don Manuela u Portugalu. I ako »e marljivi literat i naučenjak Hajim Bloch’ iz Delatina (istočna Galicija) nikako ne može da usporedi s don Isakom Abravanelom, a to usudu toga galičkoga izbjeglice nailazimo štošta što podsjeća na život židovskoga heroja duha Abravanela. Kao bogati bankar i

•) Berlin—Vien 1921.

ugledan Židov u svojoj općini, gdje je zapremao vidno mjesto, rijedko je Hajim Bloch darivao židovsku literaturu s produktima svoga znanja. Ali otkako je kao žrtva varvarstva kozačkih horda pro tjeran iz rođenog doma, gdje su mu oteli svu imaštinu, on lutajući, kao siromašni izbjeglica, u Beču koji gladuje s brojnom familijom, mnogo literarno radi na polju literarnog židovskog znanja i tim radom zadivljuje. TI mal nc svim židovskim novinama, pisanim njemački i hebrejski, naći ćemo ime Hajim Bloch i vazda piše ozbiljne literarne radove. Pod kraj 1920. izašlo je njegovo najnovije djelo »Die Gemeinde der Chassidimi, a već je u štampi novo djelo o mistici i Kabali. O njegovu smo »Golemu« dali ocjenu u ovome listu. A sad da se pozabavimo sa »Gemeinde der Chassidim«, koju hoćemo da motrimo posve objektivno i da je po njezinoj literarnoj vrijednosti prikažemo čitaocima Židova. Sam spisatelj napominje doba i društvo, kad se i u kome se o hasidismu govorilo s velikim prezirom. Neka bi se referentu dozvolilo, da ovdje istakne, te oni židovski krugovi, koji su prezirno govorili o hasidismu, a na koje aludira autor djela, nijesu imali ni pojma o boju

koji je vodio Gaon od Vilne i njegove talmudističke pristalice. To su bili krugovi tromi u razmišljanju, zaraženi lažnim haskalski asimilatornom pokretu, koji su posmatrali hasida u njegovom spoljašnjem ponašanju, koje se doista doimalo neprijatno, te su ga po tome sudili, a da nijesu m naslućivali da se duh hasida kreće u višim regijama uzvišenog misaonog svijeta, koji je kadar obdariti čovjeka s više blaženstva nego milijuni dolara. Pitajmo sad: što je razlika između hasidizma i kabale? Nije li kabala jednako mistika kao i kasidiz-am? Na to odgovaram ja, da je ta ista razlika koja je između religije i teologije. Religijozan može biti svaki čovjek koji se zato uzgojio i koji je zato raspoložen, a da r.e zna ništa o teologiji. Teološki može da bude samo onaj, koji je učio teologiju i koga su teolozi zvanično priznali teologom. Analfabeti n. pr. mogu biti religijozni ljudi, ali nipošto teolozi. Isto je s hasidizmom i kabelom. Hasid može biti svako, koga se zato predobilo ili koji tome naginje, a kabalista pa i u najnižem stupnju pripada inteligenciji mističara. Osnivalac hasidizma jest kako znamo x*abi Tsrael iz Mietsiborsa (1696. —1759.) nazvan Baal-Šemtov. Ovaj) se naziv đavao i prije no što

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 14.

Cijonizam teži za tim, da židovskom narodu stvori „ Javnim pravom obezbijedjenu domaju u Palestini. Bazelski Program. K’nu et hašekel! Uplatite šekel! XII. cijonistički kongres je blizu! Kongres obnove mora da bude što savršenija manifestacija solidarnosti židovstva cijeloga svijeta. Biranjem dokumentirate solidarnost, pravo biranja stičete šekeiom. Ko je navršio 18 godinu, muško ili žensko, i ko priznaje bazelski program, neka zna, da je danas šekel od is forijsko-političke važnosti prvoga reda. Uplatite smjesta šekel! j\fe čekajte, dok dodju k Vama po nj! Knu et hašekel!