Жидов
no postaviti na plattformu, gdje narod govori narodu! U svakoj zemlji kao jedan jedinstveni nacijonalni blok organizovano židovstvo moći će slobodno i odvaino doći u Vijeće Naroda i reći: ,Mi ne možemo i ne ćemo više, a i čovječanstvo ne smije više trpiti, da se cesta svake nove slobode naroda kaldrmi sa slomljenim židovskim srcima«. >Vi ste nas kroz 2000 godina u getima, u židovskim ulicama, zabranama slobodnog ljudskog djelovanja učinili onakoviraa, kakovi jesmo. A kad u vašem gospodarskom razvoju postane donde vrlo potrebni židovski sluga suvišan, kad na gospodarskom ili kulturnom polju više ne trebate slugu, tad je sramota da mu u ruku stisne putnički štap, ili da otpuštenoga slugu date rastrgati po vašim domaćim psima!« Ako bi svakoj zemlji nastupio židovski narod kao nacijonalno organizovano jedinstvo, imao bi pravnu i tehničku mogućnost, da njegovo narodno zastupstvo istupi na platformi medjunarodne politika Duševnoj i kulturnoj eliti kulturnih naroda ne bi bilo teško razjasniti, da židovska emigracija, najveća nepravda i najveća sramota svjetske povijesti, mora jednom prostatu Nakon stvorenog razjašnjenja shvatili bi, da je u životu židovskoga naroda nastupio istorijski preokret, koji je od važnosti i za kršćanske narode. Da je sad na mjesto dosadašnje židovske emigracije tankog židovskog sloja kapitalista, trgovaca, sitničara i drugih vrsta malogradjana, koji se iza nekog vremena u svakom narodu nakon postanka vlastite klase malogradjana osjećaju suvišnima nastupila emigracija židovskog radnika. Da emigracija židovskog radnika u velikim masama, s oduševljenjem i he-
rojskom voljom prema najvećim oskudicama, znači sigurnu izgradnju gospodarskog i duševnog, iskonskog i korjenitog narodnog života. A da će prestati lutanje Židova, i narodna emigracija gornjeg sloja židovstva, koja nije nigdje mogla da uhvati korijena, a time i uznemirenje hrišćanskog svijeta neprestanim dolaskom i porastom neproduktivnih elemenata, jer emigracija Židova dobit će za kratko vrijeme u zajednici, što će je izgraditi židovski radnici, konačni cilj, cilj, prema kojemu gospodarska neustaljenost, nedostatak vlastitog gospodarskog temelja, tjera nesvijesno već 2000 godina lutajuće Židove. Narodi, a kojima ćemo moći otvoreno govoriti, razumjet će, da k toj izgradnji, da za. samostalno uredjenje otpuštenoga sluge, treba da inu se daje za njegove usluge mir, zaštita i strpljivost, da konačno može sam početi da liječi, što je na njemu pokvario i što je sagriješio brišćanski svijet kroz 2000 godišnje ugnjetavanje. Približava se cijonistički kongres. Moramo prije svega pokazati u zemlji, da ozbiljno hoćemo nacijonalnu organizaciju, da zaista težimo za platformom, da se uzmognu širom svijeta čuti one riječi, koje nisu izuštene u Ženevi. Ako u Jugoslaviji demonstriramo našu volju, da hoćemo biti narodna manjina s minimalnim programom lojalne narodnosti zemlje, tad ćemo imati pravo na kongresu da delegiramo političku organizaciju cjelokupnog narodnog židovstva kao internacijonalno legitimirano političko zastupstvo židovstva u Vijeće Naroda. Smatram to jednim od najvažnijih i najhitnijih pitanja, koje moramo da riješimo. Da se nadju konkretne forme i srodstva, da se svrsta nacijonalno organizirano židovstvo u politički život Jugosla-
se pojavio naš rabi Israel, muževima koji su bili na glasu da svojom pobožnosti i svojim konteplativnim Bogu posvećenim životom mogu stvarati čudesa. Takovih je Balšemova po kazivanju Blochovu Alo 12. Doktor Giinzig, sad u Antverpemi, koji se mnogo bavi studijem kabale i hasidizma. nabraja 27 Balšemova. Već 150 god. prije Balšema pošlo je jednome čovjeku u orientu za rukom da osnuje mističko kabalističku školu i da okupi prilično veliku mističku opčinu. Bio je to rabi lsak Lurja (1533. 1572.), koji je kabali utro nove putove. Ali hočemo li znati, dali se Balšem kao osnivalae jedne mistične općine, čiji tečaj misli snažno utiče i na suvremenu židovsku generaciju te su i moderni postali njihovim pristalicama, nastojeći da izlupe uzvišenu filozofsku jezgru iz legendarne ljuske (klipa) bitno razlikuje tom svojom tvorevinom od rabi Isaka Lurje, valja nam se radi poređivanja pozabaviti u jednu ruku sa Sokratom i Platonom, a u drugu s bramizmom i budizmom. Sokrat je bio filozofski tumaralac kako ga Teodor Gomperz ispravno naziva. On se razgovarao s krojačem, cipelarom,- stolarom, malim kiparom. Nije bio izbirljiv, nije imao aristokratskih alira. On je narod poticao na urno-
vanje, htio ga je uzdići iz stanja čovjeka-životinje i učiniti istinskim homo sapiensis. Nasuprot je Plato osnovao akademiju, u koju su mogli ući samo odabrani dusi. Rabi Israol Balšem bio jo kabalistički tumaralac, talmudski rabinistićki šaljivdžija. koji je preobrazio palaču kabalista, koja se aristokratski bančila i akademiju talmudista u pučki i studentski dom, u uzgajalište cijeloga naroda, u kome će se svak osjećati voljko i sretno, zarobavijajući na lične boli. Nasuprot mogli su se oko ličnosti vabi Isaka Lurje okupljati samo fantaste, koji su se übrajali u više slojeve. Kabala, koju zastupa kurja, zahtijeva gotovo nečovječno trapljenje tijela, baš tako, kao što Bralima potpunu negaciju zemskoga bitstva. To je, da govorimo jezikom lurjanske kabale, takozvana »Hithpaštuth hagašraijuth*. Bloch se vara ako misli da je ta »Hithpaštuth hagftšmijuth«' osnovno načelo hasidizma. Ne. Nije negacija, svega zemskoga trapljenja, nego je oduhoidjivanje materijalnoga i uznašanje svega zemskoga u božanske vatrenim oduševljenjem • Hithlahabut« osnovno načelo i glavna zasada hasidizma, ono isto, što kod Budhe znači intuicija. (Svršit će se.)
vije, o tome valja da vijeća cijonističko vodstvo Jugoslavije, te da stavlja predloge političkim strankama konstituante. Jer je i za Jugoslaviju došao istorijski momenat sad, gdje se u konstituanti raspravlja o ustavu. Karlovo selo, u nisauu 5681. Dr, Jiilius Dobany.
Dva spomendana
Godina dana navršila se kako je jedne tihe noći na sjevernoj granici Palestine nakon krvavog? boja u grob položen junački kapetan Truropeldor s pet svojih drugova. H obrani Tel Haja padoše mučki napadnuti, i natopiše svojom krvlju zemlju otaca u obrani ud nasilničkoga i pljačkaškoga napadaja oni, te dodjoše u zemlju, nakon što su izvo jevali slobodu rodjenoj grudi, i skinuli sa sebe bojnu opremu, da radom svojik ruku opet podižu ratom nastradale krajeve, da u bujne oranico i cvatuće vrtove pretvore opustošenu zemlju. Pred dušama njihovima lebdjela je živa slika buduće Palestine, narodne domaje židovskoga naroda izgradjena židovskim radom. Taj rad, koji traži slogu svih radnih snaga i svih klasa unutar Židov stva, bio je ideal Tmmpeldora. Svom žestinom svoga snažnoga temperamenta znao je ustati protiv teoretičara, koji su velikim riječima stvorili jaz izmedju mladoga jišuba, to načelnom oprekom* rastavljali židovski radnički tabor i izazvali neprestana trvenja i krize. Kra# priznavanja prvenstva rada tražio je kao conditio sine qua non jedinstvo židovskoga radništva i nije mirovao, dok mu nije uspjelo do. u Jofi osnuje Vaad hehaluc, koji je uz nadvladanje mnogih poteškoća konačno ipak uspio da ostvari ideju Tmmpeldora, te danas postoji u zemlji tek jedna jedinstvena radnička organizacija. No Trumpeldoru nije bilo sudjeno, da doživi realizaciju svojih ideja i da razvije s-ve svoje bogate energije. Sa sjevera Palestine stizavali su glasovi o razbojničkim napadajima beduina. Male židovske kolonije, kojima je sve više prijetila opasnost, zatražile su pomoć. I Trumpeldor se riješi da opet organizira legiju i da preuzme zapovjedništvo nad četom, koja je pošla da brani najsjevernije naše pozicije. 11. adara iznenada je napadnut Tel Haj, koji je branio Trumpeldor s malom četom. Arapski šeik ispričao se radi tog napadaja po parlamentarnu i molio, da ga Trumpeldor primi u Tel Kaju. Trumpeldor primio je šeika i njegovu družbu i tad navališe beduini iznova na Tel Haj. Trumpeldor bio je odmah teško ranjen, no ipak vodio je i dalje zapovjedništvo i tek pred večer dao je zapovijed, da se četa povuče prema Kfar Giladu. Drugovi iznijeli su iz Tel Haja na smrt ranjenoga kapetana s 5 mrtvih drugova. Na putu reče drugovima umirući: »Ne čini ništa, dobro je i lijepo umrijeti za našu zemlju.« Na godišnjicu smrti kapetana Trumpeldora pošli su mu drugovi na grob. Mirno i tiho prolazili su kraj čednog groba, koga ne riješi nikakav spomenik. Mnogom je kanula suza iz oka sjećajući se vodje i borca, i bacivši još jednom pogled na grob, podjoše na rad. . . . * * *
BROJ 14.
»ŽIDOV« (HAJHUDI)
3