Жидов

ŽIDOV

Giflsig-z^pnwvziDQVSm

Poslije dogadjaja u Jafi

U Jafi je übijeno četrdeset Jevreja, a mnogi su ranjeni; jevrejske su kuće i radnje opljačkane, jevrejske kolonije napadnute, a arapski je živalj Palesti ne protiv Jevreja pobunjen. Eed mora da uspostavi vojska sa uklopljenim automobilima i bombama iz aeroplana; granice su Palestine zatvorene, tek što je započelo pravo useljivanje i engleske ratne ladje stoje pred Jafom i Halfom. Halucim, koji prispješe u Jafu, ne smiju da se iskrcaju, a oni, koje je stigla na mora žalosna vijest', moraju da se vrate iz Aleksandrije u bijedni Carigrad; stotine balucim čekaju u Trstu nestrpljivo na odlazak, stotine gladuju u Beču i Varšavi, jer ne mogoše da nastave put u Obećanu Zemlju Erec Jisrael. ♦ ♦ * Mi smo se Jevreji često ponosili, da ni jesmo narod oružja. Hvastali smo se da hoćemo iskupiti obećanje, da ćemo stvoriti Erec Jisrael svojom kulturnom i gospodarstvenom snagom. Pouzdali smo se 'u naše velike duševne vrednote. Za tjelesnom smo renesansom išli tek zato, da bolesna naša duša ozdravi u ozdravijenom tijelu; da preobilne naše duševne energije pretvorimo u realan i produktivan rad. Zdravo tjelo zna i oružjem baratati, ali i ako smo vježbali oružje, znali i htjeli smo uvijek, da ne ćemo da b'udemo narod oružja. Vježbali Smo oružje tek da čuvamo obnovljenu našu zemlju od napadaja hajdučkih bedhina. Nadali smo se stvoriti Erec Jisrael plugom, koji ćemo valjano voditi, jer ee nam intelekt biti u skladu sa fizičkom snagom, Nijesmo narod oružja. A po drugi put evo, u ovim godinama obnove tekla je krv naše braće i djece po palestin skom tlu. Zar smo mi tražili tu krv? Zar smo mi tražili, da budu naša braća i djeca junaci pušaka, oki opijenih automobila i bornima? Mi nijesmo narod oruž ja! Tražili smo, da budu junaci plugova i motora, a ne junaci krvavog boja! A ipak je protekla krv. Mi je nijesmo tražili. Tko je kriv, da je prolivena naša krv? * ♦ * Kad se nama dogodi kakova narodna sreća ili nesreća odmah se uzbune svi naši afekti: brzo se svi oduševe ili proplaču. Zapadnu u ekstazu i pjesnici

naši zapjevaju himne ili tužaljke ili u idiomu našega neromantičnog trezvenog vremena: pišemo članke, koji u najjačim bojama rišu veselje ili bol. sazivamo skupštine i slušamo govore vesela; ili bolna lica, stvaramo simpatije ili proteste, uzrujavamo se da ocjenimo zasluge i tražimo krivce. Danas tražimo opet krivce. I kako smo Jevreji oštre kritike, dolaze naši kritičari. I kako živimo u doba realne politike, dolaze naši političari. I naskoro ima sijaset krivaca: nesklona vojna uprava, neupućena civilna uprava, nestalna engleska vlada, jedna velesila, koja hoće da priječi engleske pla nove, pamnuslimanski pokreti; politička nesposobnost vodstva, kolonizatoru-} njene pogreške, netaktičnosti njenih funkcionara A mi? Mi padamo medjutim iz jednog afekta u dragi, u koliko nijesmo već letargični od tih silnih potresa. Zar je to zdrava reakcija, koju treba zahtjevati od obnovljenog naroda na pragu zemlje, koju valja obnoviti? Ali mi ipak nijesmo tako loši. Mi smo ipak kritični Jevreji i u mirnim smo časovima, kad nas ne potresu afekti, upoznali, da ima samo jedan lijek našoj sadašnjoj nevolji: da stvorimo u Palestini kult urne i gospodarske pozicije, sve jače i prostranije, tako da će ih svatko morati respektirati kao jedan realan faktor: niti tudje niti vlastite pogrješke, niti nenavist niti religiozni ili anacionalni instinkti ne će moći da pregaze te pozicije.

I mi bismo mogli da te pozicije stvorimo. Imamo ljude koji bi nam izgradili zemlju, idealista koji hoće da rade '— imamo naše halucim. Ne treba da ih budimo, oni čekaju. Ali treba da probudimo sebe, koji nijesmo idealiste djela, treba da im omogućimo rad, da im da demo sredstva, kojima će da grade. Ljudskog materijala imademo najbolje vrsti i obilno. Naši halucim čekaju i čekajući stradavaju. Što više oni prolijevaju i svoju krv našom krivnjom, jer im nijesmo dali sredstva, da stvaraju pozicije, protiv kojih ne bi mogo nitko da ustane. * ♦ # Naši nam se neprijatelji često rugaju, da smo narod novca. Pokažimo dakle, da smo narod novca! Ne sakrivajmo se za lijepim frazama! Načinimo opet jedamput od jedne sramote ponos! Pretvorimo obilježje, kojega smo se do sada sramili, opet jedamput obilježjem ponosa. Ko što je H e r z 1 načinio od sramežljivog fzraelićana ponosnog ' Židova, pretvorivši sramotu u časno ime! Budimo ovaj puta narod novca! ♦ * * Cesto se pravom tužimo, da smo nesretniji od drugih naroda. I zbilja jesmo. Ali ovaj put nijesmo. Mi ne smijemo očajavati zbog onih dogadjaja u Palestini: mi znamo veoma dobro, da svako stvaranje zemlje i države traži žrtve, velike žrtve. Ogledajmo se u narode, medju kojima živimo! Koliko moraju da žrtvuju oko zidanja svoje domovine: istorija traži od njih i ekonomskih i krvnih žrtava. Od nas se ne traži niti krv niti ekonomskih žrtava: samo malo, samo suvišak naših sretstava! A krv naših halucim protekla je krivnjom onih, koji ne će da daju svoj suvišak. « « * Ne plačite, ne pjevajte i ne oteščavajte, nego dajte što vam je dužnost. Dajte od su viška vašega novca i bit će obilje. Dajte s veseljem i ne će biti bolnih potresa vaših afekta. Budite narod trezven i kritičan, kako to znate biti; pokažite svijetu, da ste u ovom smislu narod novca! Dr. B. St.

GOD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. = RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB 1. juna 1921. 24. ijara 5681

| PRETPLATA s GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60. ČETVRTOOD § ■ K 30, POJEDINI BR. 4K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. o ‘

BROJ 17.

Uplatite odmah Šekel! Iskupite se od odgovornosti? fflaher maher k’nu et hašekel!