Жидов

ŽIDOV

GlfSlfi-ZA- PITANOG-Zl DOVSTVAI

Ustav je izglasan.

On je rezultanta mnogih kompromisa od kojih su gdjekoji postignuti u zadnji čas. Neki od tih kompromisa dadu se proračunati i u dinarima. Kompromisi, za koje se »nepolitičkim« ljudima čini. da kompromisu ju. Rezultanta, koja nije rezultanta svih komponenata. No ćemo da zalazimo u plemenske razrožnosti; mi Židovi nismo zvani da učestvujemo u tim sporovima, u koliko im je uzrok u etničkim plemenskim proti vštinama. Ali kao državljani ne možemo da previdimo, koliko od njih Stetuje zbiljsko, to će reći ne formalno, već u svijesti državljana ukorijenjeno jedinstvo državne svijesti. Snaga države nije tek u ideologijama, makar one bile formulirane u paragrafe. Ne ispitujemo, gdje je krivnja. »Nepolitički«, to jest partizanstvom nezaraženi ljudi vide je jasno, bolje reći, vide ih. Jedno treba: država treba da zna samo za gradjane, a ne smije da zna za plemenske, rasne, vjerske diobe i takmačenja. Ako iko, a to mi Židovi, u najmanju ruku bar pasivno, iskusismo, što će reći, kad se čini razlika po rasi, narodnosti ili vjeri. Niko ne može zato tako da čezne za harmonizacijom svih gradjana <u cilju zajedničkih državnih interesa kao mi. Mi u tom imamo uzgoj istorijskih patnja od 2000 godina, a razočaranja od francuske revolucije ovamo pa sve do očekivane preudezbe mentalnosti rasne preuzetnosti nakon rata, koji je oborio dvije velike države, u kojima je rasna prenzetnost bila državnička politička mudrost, koja je dovela do katastrofe. Mi smo iskusili na sebi teoriju kvantiteta u politici. Srazmjemo malobrojni mi smo osjećali, da kor naših glasova ne će biti politički ikako zamijećen. Nepozvani na saradnju mi smo kao etnička ■kupina Šutjeli. Iskusili smo, da ustavne garancije ne znače uvijek zbiljske garancije i da zemlje bez pisanoga ustava Engleska ali sa to jačom istorijskom ustavnom svijesti, mogu da daju najtrajniju i najzbilskiju garanciju z$ jednakost gradjanskih prava i za snošljivost pa i za Židove. Ustav naše kraljevine može da bude dosta dobar za gradjansku i nacijsku

jednakost i Židova. Tek treba uzgojem od nekoliko decenija barem da nosioci vlasti po ustavu čitaju ustav u slobodnjačkom duhu. Rcakcijoname kojima je bio korijen u jednom paroksizmu nacijskih i vjerskih preuze ta osti od prije Horthv, i monarhizam u Njemačkoj, monarhizam u Austriji itd. bile su vezano s jednim ekscesivnim mtiscmitstvom kao reak čija uvijek Antisemitizam i nije drugo nego najizrazitiji simptom krajnjeg reakcijonarstva. Ali svijet se raztrežnjuje. Dok još u Austriji bacaju Židove i* turističkih društava (antisemitizam glupana), dotle biva u Njemačkoj državnim sekretarom za obnovu Waltcr Rathenau, svije stan Židov sa talmudskom naobrazbom. Spoznaja državnih nužda počinje nadjačavati rasnu preuzetnost u zemlji, u kojoj ni kršten Židov niji mogao da bude rezervni oficir, a tek po koji kršteni Židov nekršteni nikada sudski asesor. Sviće. Država prestaje bivati monopolom jedne rase, jedne klase, jedne kaste i uzdiže se nad partijske interese. Sad tek, pored svih reakcijskih sila, nastaje rušenje kajzerizma po bož joj milosti. U nas je zacijelo asemitstvo bilo jako u svim dijelovima države, i ondje gdje se nije izrodilo u antisemitizam. Pored svega toga mi relativno spoznajemo nesravnjivo veću snošljivost naroda jugoslavenskog nego li u Njemačkoj, da ne govorimo o Madžarskoj, Poljskoj, Ukrajini. Ali oni, što vode javno mišljenje .i državno kormilo, trebat će još temeljito školovanje u pogledu civilizacije duše i etskog odnosa prema državi kao skupu svih njezinih državljana, dok u interesu države odbace asemitizam, koji ako ništa drugo, a to paralizuje podosta dragocjenih sila, koje možda ne znače mnogo kao biračka masa, ali zacijelo bi mogle da vrijede mnogo kao radnici u radionici države. Imat ćemo jedan slobodnjački savršeni ustav, kad budemo imali širok > grudnih vršitelja slobodumne ustavne tradicije.

Churchillov govor

Ministar za kolonije Churchill dao je dne 14. juna u engleskom parlamentu već dugo najavljenu izjavu a politici na Srednjem Istoku. Donašamo iz njegovog govora onaj dio, koji se bavi Palestinom, a u kojemu veli: U godini 1917. dali smo gledom na Palestinu obećanje od velike važnosti, u kojemu obećajemo, da će, bude li Velika Britanija pobjednica u ratu, učiniti sve što može, da ondje osnuje židovsku narodnu domaju. Ne možemo da laka srca odbijemo takove po nama preuzete obveze i da time prepustimo pučanstvo anarhizmu i konfuziji najgore vrsti, niti možemo da prepuštamo Židove u Palestini avojevolji Arapa. Ovakav postupak ne bi bio u skladu s dosadašnjim pojmom dužnosti parlamenta. Nema svrbe, da sad trošimo vrijeme i energije debatama o tome, da li je bilo mudro ili ne preuzeti takove obveze. Bezuvjetno smo dužni, da pokušamo iskreno, pošteno i strpljivo iskupiti zadato obećanje bez obzira na to, je li je to popularno ili nepopularno, jer je to jedini put, kojim može poći britska vlada i parlament. Naša obveza nije neograničena. Mogli bi doći do toga, gdje bi bili prinuž’deni izjaviti, da smo preslabi, da nismo ovlašteni tražiti daljnje žrtve od engleskog poreznika, da nam naš fhgmcijalni položaj ili naš vojnički položaj ne dopušta daljnje naprezanje. Bilo bi to priznanje, koje je za nas sramotno i žalosno, i nakon svestranog promišljanja držim, da hi bilo neistinito sad reći, da smo preslabi ili da ne možemo sad ispuniti naše obveze. Naprotiv, naša je dužnost, da ustrajemo, i nadam se, da ćemo naći časni i konačno povoljni izlaze. Nakon, što je opsežno prikazao stanje u Mezopotamiji, vraća se opet k Palestini i veli: Što se Palestine tiče, teži je za sad ondje problem no u Mezopotamiji. Mezopotamija je velika ali ie2ko pristupačna zemlja, dok u Palestinu možemo doći sa svake točke mora. Zemlja je to, koju se može autom prijeći za jedan dan ili možda i brže. I ako je prema informacijama, koje su mi stigle, opasnost u Palestini sad veća nego u

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT • RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. '

GOD. V.

ZAGREB 1. jula 1921. 25. šivan 568 T

PRETPLATA! GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60, ČETVRTOOD —TT K 30, POJEDINI BR. 4K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. .

Poštarina plaćena u gotovom.

BROJ 21.