Жидов

Mezopotamiji, ipak bi se, kad bi tamo nastali nemiri lakše savladali. Razlog nemirima u Palestini jedini razlog je cijonistički pokret, te naše obećanje i preuzete obveze. Da nam nije do toga obećanja nema sum nje, da bi smanjili posadu, koju sada uzdržavamo u Palestini na trošak Englesk.e Naše borbene sile u Palestini reducirane Su na 5.000 momaka. Ne mogu da Vam obećajem e će se u doglednoj budućnosti moći znatno sniziti naša posada. Naprotiv je moguće, da ćemo trebati mala pojačanja. Ukupni izdatak zadnje godine u Palestini : zraša 6 milijuna. Ove godine iznosit će sumo 4.5 milijuna, a ođ toga odpadaju 2.5 milijuna na demobilizaciju indijskih četa. Mogu s toga reći, da izdaci vojne posade u Palestini stoje 2.5 miliju na. Nije ispravno tvrditi, da bi nam bili prištedjeni ovi izdaci, kad no bi morali uzdržati Palestinu, jer glavi.i dio četa u Palestini su redovite britako jedinice, koje bi morale drugdje stajati, dok kuća nebi zaključila, da se ima sniziti predratna jakost britske armije. Ne želim da podcijenjujem poteškoće pio blema. Hoćemo, da vidimo, kako stoji sa Židovima i Arapima u Palestini. Spomenuo sam deklaraciju Balfourovu. Poteškoće kod ovog obećanja narodno domaje za Židove u Palestini sastoje u tome, da stoje u protuslovlju s običnom našom politikom, da saslušamo želje pučanstva predjela, te da im damo za stiupstva, kad su za to zrela. Ovakove institucije upotrijebili bi sigurno za to, da smjesta ulože veto protiv svako buduće židovske imigracije. Kakogod si. velike poteškoće držim, da ćemo stup ljivošću, hladnokrvnošću i sa nešto sreće naći izlaza. Britska država sagrađena je od optimista, a ne sa negacijama. U Palestini žive od prilike 500.000 muslimana 65.000 krišćana i jedno 63.000 Židova. Prema cionističkom imigracijonom planu došlo je u zadnjoj godini oko 7.000 Židova u Pa lestinu. Ovo useljivanje i propaganda, kojom je praćeno, izazvale su veliko uzbudjenje medju arapskim pučan stvom. Ovo uzbudjenje nije izaz/ao sam broj useljenika, već neprestane i glasne izjave cijonističke organizacijo u cijelom svijetu, na koje je ona dolu še potpuno ovlaštena gledom na nade i nastojanje Palestinu učiniti židovskoiii zemljom, koju će nastaviti Židovi čije loga svijeta, a zatim bojazan, da će doći Židovi iz centralne Evrope i Busije. Arapi misle, da će narednih godina biti zemlja poplavljena ođ hiljada emigranata iz centralne Evrope, koji će ih protjerati s njihovog zemljišta, potrošiti nedostatne životno namirnice zemIje, te zadobiti potpunu vlast nad svim institucijama. U istinu su ove bojazni neopravdane. Cijonisti su prisiljeni da pobude oduševljenje i da nadju potporu, koju trebaju, da zastupaju svoju stvar najvećom pc žrtvovnošću, osvjedočenjem, a ove izjave uznemiruju Arape, a ne opseg useljivanja. Imamo onnjr Pir Hevberta Sa tunela, koji je k' ući vrlo dobro poznat, sposoban i iskusan* te liberalan političar, čovjek, kakovih hl Još mnogo trebali da imamo. On je i

oduševljen cijonista. S velikim povjerenjem pratim njegov rad i dajem*mu u najvećoj mjeri potporu u ovim vremenima. On je nedavno u jednoj deHMftciji narodima interpretirao fraza »National Home*, koja je upotrebljena u obećanju britske vlade od 1917. Rekao je: »Ovim se riječima misli, da se Židovima, narodu razasutom po cijelom svijetu, čije srce uvijek naginjalo Palestini dade mogućnost, da ovdje nadju narodnu domaju, i tla jedan dio njih, unutar granica, koje će biti odredjenje brojem i interesima sadanjeg pučanstva, može doći u Palestinu, oa bi unapredili svojim sredstvima i snagama razvoj zemlje na dobrobit svili njezinih stanovnika*'. To doista nije nešto čega bi trebali Arapi da se boje. Cijela židovska emigracija brižno će se kontrolirati gledom na broj kao i na karakter useljenika. Nijedan Židov se ne će useliti preko broja, koji će se moći zaposliti rastućim blagostanjem zemlje i razvitkom njegovih prirodnih bogatstva. Nema sumnje, da je 'danas zemlja preslabo napućena. Svaki, kori i je vidio rad židovskih kolonija, koje s” osnovane zadnjih 20 do 30 godina u Palestini, bit će iznenadjen ogromnim produktivnim rezultatom, koji su postigle. Imao sam priliko da vidim ko loni ju Rišon le Cijon . jedno 12 milja, od Jafe, i tamo, na neplodnom tlu, okružena s obje strane pustoši i ne kulturom, bio sam doveden na cvatnći i plodni dio zemlje, gdje je siromašno tlo uredjeno, ,db proizvodi dobre žetvo i izvrsnu kulturu sto više i vinograde i najsjajnije narandže, sve je to stvoreno u 20 ili 30 godina nastojanjem židovskih kolonista, koji ondje žive. Zatim kad smo dalje pošli, okružili su nas jedno 50 do 60 mladih Židova, koji su zašeći na svojim konjima došli iz kolonija. Kad smo konačno došli u centar, dočekalo nas je 300—400 nadasve Ijubezne djece i isto tako veliki broj djevojaka u bjelini. Pozvali su nas da kušamo izvrsna ovdje kultivirana vina i da razgledamo ljepote gajeva ftarandža. Nakon što sam vidio to djelo, kuje je stvoreno s toliko napora, pitam, da li se neko usudjuje reći, da engleska vlada, pošto je jednom preuzela stvar, sad sve napusti i da to prepusti brutalnom napadaju fanatičnog arapskog pučanstva. Govorim na temelju onoga, što sam sam svojim očima vidio I arapske kuće oko kolonije su graduj" opeka umjesto uobićajnih arapskih prostih glinenih kuća. Tako jako djelovala je židovska kultura na svoju okolicu. Ne sumnjam, da će se razvitkom pomoćnih izvora Palestine, ako dotjoče židovski kapital, kako bi to poželjno bi-' 10, naročito u svrhu iskorišćivanja snaga vode Jordana i uredjenja električnih’ centrala u dolini Jordana, nastale od godine do godine nove mogućnosti za čestitu egzistenciju izvjesnog broja židovskih emigranata povećati. Ta či njenica, da će svoju egzistenciju dobiti iz novih pomoćnih izvora, dići ee opo< blagostanje cijele zemlje, i bit će jednako na korist Arapima i Hrišćanima kao i Židovima. Nema razloga, da ne bi mogla

doći u zemlja pomalo stalna struja židovskih useljenika i da će ta struja u svakom stadiju biti-.praćena općim porastom blagostanja ukupnog pučanstva. To je eto zadaća, na koju smo se odlučili i koju smo po mome nazoru dužni da provedemo. Ne možemo nikako biti sporazumni s time, da židovske kolonije propadaju ili da se obustavlja za sva vremena uselji- r anje, a da time konačno sami ne priznamo, da riječ Engleske nc vrijedi više na Isto ku i na Srednjem Istoku. Ako će se, kao što se nadamo, dati Arapima u Palestini zastupništvo, tad će se u državnom aktu, kojim se to pravo podjeljuje, morati stvoriti jamstva, kojima će se unutar razumnih granica osigurati Židovima useljivanje u zemlju, u koliko idu svojim vlastitim sredstvima. Naša će uloga biti pri tome, da upo trijebim jednu riječ lorda Salisburv da sklonemo jednu stranu na popustljivost, a drugu na suzdržanje.

Odlazak halucim

I / Trsta nam stiže vijest, da su se prvi halucim iz Jugoslavije ukrcali u brod za put u Palestinu. I još nam nešto javlja palestinska ured, što nas is punja ponosom; oni su izmedju mnogih, što nestrpljivo čekaju na polazak, izabrani po izaslaniku palestinske vlade i po palestinskom uredu u Trstu kao fizički i moralno odlični bal učim. Nas, koji smo ih gledali krepke, vedre, mišićave i radine, vezane izmedju se ljubavi istinske zajednice i idealom, koji im je postao sastojinom krvi, ta vijest ne iznenadjuje. Ali mi smo sretni te mogosmo židovskoj zajednici dati pijonjre, koji to ime potpuno zavredjuju i koje priznaju elitom i oni, koji nisu zaslijepljeni rodbinskom ljubavi, što je mi osjećamo prema toj grupi momaka i djevojaka. Sad oni plove morem prema zemlji svoje čežnje. Znamo, da im je ulazak u zemlju osiguran i znamo, te će oni naći srdačan prijem i puno uvažavanje svojih visokih moralnih i fizičkih kvaliteta. Da, to su obnovljeni židovski ljudi' Silom prilika oni su se prenaglo, gotovo neopazice rastali od nas. Malo ih je bilo, koji su ih ispratili, medju njima naš dobri Avram Finzi, koji je omogućio prvo njihovo halucko težačku obrazovanje, i plemenita, divna mati našega Jude Altmanna, koja je zatomila egoističku ljubav matere u dubokom štovanju za svetost ideala svoga sina. Naše Minke Brilove porodica, nekoliko prijatelja, to je bilo sve. Svima su bile suze na očima. I svi su osjećali duboku potresenost jednog velikoga ličnoga doživljaja, koji se diže nad razinom svagdašnjosti u visove istorijskih momenata, kad najveći zanosi stvaraju obnovu čovjeka i naroda. Pod modro-bijel om zastavćm plove prema luci jafanskoj naši prvi halucim i naše prve haliioot. Naši najčišći. Naši najbolji. Naš ponos i naša sreća. Iskupitelji cijonskih zavjeta, oni će učiniti, da naše veze sa zemljom praotaca budnu još jače i još životnije.

2

»ŽIDOV« (HAJKUDI)

BROJ 21.