Жидов

Antisemitizam

Oci vremena cio vremena, regbi periodički, dolaze u nas antisemitske akcije. Prije izbora za konstituantu partijski su organi, koji su ikako računali sa glasovima Židova, zamuknuli u pogledu antisemitizma. Vjerojatno antisemitizam će u njima zamuknuti prije svakog izbora. Ta mi nismo tako skupi kao muslimanski begovi. Naši glasovi ne stoje novaca; oni ne stoje ni žrtava »uvjerenja«; oni se daju tek za malo šutnje. Naša bosanska braća dobiše od radikala obećanje prije izbora za konstituantu, da njihov glavni organ u Sarajevu ne će više pisati antisemitski. Obećanje se drži... Glavni organ doista nije više antisemitski; ali zato je valjalo izdati novi list radikalski (Domovina), koji je preuzeo antisemitski resor radikalstva u Bosni. Tako se gentlemenski i drži obećanje i nastavlja u antisemitizmu .... Ponešto je antisemitizam i 'dalje zadržao svoja utočišta: povjereništvo za socijalnu skrb sa glavnini resorom stanarinskim. Dok biskup Aišamović iskazuje pofitn židovskoj vjerskoj zajednici i daje u židovske dobrotvorne svrhe, dotle katolički organi (Hrvatska Obrana) kultiviraju mržnju i protiv židovsko djece. Pored svih separatizama antisemitizam je dokaz, da sc dade postići jedinstvena fronta.

Kako sam postao cijonista

Piše prof.

Aibert Einstein.

Do prijo Jedne generacije nijesu se Židovi Njemačke smatrali pripadnicima židovskoga naroda. Osjećali su se samo članovima vjerske zajednice, - a mnogi su i danas toga naziranja. Oni su uistinu mnogo više asimilirani no ruski Židovi. Posjećivali su mješovite škole i prilagodili se njemačkom narodnom i kulturnom životu. Pa Ipak i pored zvanične jednakopravnosti, što je uživaju, postoji jaki antisemitizam. Nosioci antisemitskog pokreta su naobraženi krugovi. Ti su krugovi što više stvorili »znanost« antisemitizma, dok su na obraženi krugovi Rusije, barem prije rata, bili filosemitski, te su često vrlo ozbiljno nastojali, da suzbiju antisemitizam. Razni su tomu povodi. Uzrok ove pojave djelom je u tome, da Židovi vrše na duševni život njemačkoga naroda upliv, koji je mnogo veći no šfo bi odgovarao njihovoj brojčanoj jakosti Dok se po momu mišljenju precjenjuju ekonomske pozicije njemačkih Židova, doista je vrlo jak upliv Židova na novinstvo, literaturu i znanost u Njemačkoj* te je napadan i površnom posma traču. Ima vrlo mnogo ljudi, koji za pravo nisu antisemiti to pošteno misle. Oni smatraju Židove kao narodnost različitu od njemačke, te drže da prijeti njihovoj narodnoj osebini opasnost židovskoga upliva, koji sve više raste. Prerada procenat Židova u Engleskoj nije mnogo manji nego u Njemačkoj, ne vrše engleski Židovi takav utjecaj na englesko društvo i kulturu, i ako > im ondje pristupačna i najviša službena mjesta, te je jedan Židov što hi

u Njemačkoj bilo gotovo nemoguće imenovan vrhovnim sucem ili potkraljem Indije. Cesto je antisemitizam tek pitanje političkoga kalkila. Zavisi samo o partiji, kojoj neko pripada, da li će se dotični priznati antisemitom. Socijalista će, i ako je uvjeren antisemita priznati ili vršiti svoje uvjerenje, jer se to protivi programu njegove partije. Kod konservativaca potječe antisemitizam često samo iz želje za iskorišćivanje instinkta, koji živi u pučanstvu. U zemlji kao Engleskoj, gdje je židovski upliv manji, a reakcija nežidova stoga znatno slabija, sprečavaju stare ukorijenjene liberalne tradicije nagli porast antisemitizma. Velim to, a da lično ne poznajem zemlju, jer nisam nikad bio u Engleskoj. Karakteristično bilo je držanje engleske znanosti i engleskog novinstva prema mojoj teoriji. Dok je u Njemačkoj prosudjivanje moje teorije zavisilo o partajskoj pripadnosti pojedinih listova, dokazalo je držanje engleskih učenjaka, da nisu izgubili smisao za objektivitet usprkos svojih političkih stajališta. U Americi ima antisemitizam samo društvene forme, u Njemačkoj osjećamo jače politički antisemitizam no društveni. Držim, da činjenica rasne osobitosti Židova nužno upliviše na njihove društvene odnošaje prema nežidovima. Konsekvencu, koju bi Židovi po mome mišljenju morali iz toga da povuku, jo;>t da vode računa sa činjenicom svoje osobitosti u svojem socijalnom načinu života i svojem kultumojp radu. Prije svega morali bi se otmjeno suzdržava ti i ne odviše tražiti društveno mješanje, o kojemu drugi ne će ništa, ili vrlo malo da znadu. S druge strane ima antisemitizam u Njemačkoj neke učinke, koji bi sa židovskog stajališta trebali pozdraviti. Držim, da njemačko Židov stvo zahvaljuje svoj opstanak antisemitizmu. Vjerske ferme, koje su prije priječile miješanje Židova i njihovo rastvaranje u okolici, nestaju porastom blagostanja i naobrazbe. Tako ne pro ostaje ništa drugo no ova protivština, te ju označujemo kao antisemitizam, koja prouzrokuje diobu u društvenom životu. Bez te pretivštine brzo i nasrne tano uslijedilo bi mješanje Židova u Njemačkoj. Ja sam to srun na sebi opažao. Oo prije sedam godina živio sam u švicarskoj i dok sam tamo bio, nijesam si bio svijestan svoga židovstva, nije bilo ničega u mome životu, što bi djelovalo i oživilo moje židovsko čuvstvo. To se promijenilo, kad sam se preselio u B?r-lin. Ovdje sam vidio nuždu mnogih mladih Židova. Vidio sam, kako im ?e antisemitskom okolicrm onemogućuje da se bave ao.abrm i da '"bi osiguraju egzistenciju. N'-.pose vrijedi to o istočnim Židovima, koji su neprestana izvrgnuti šikanama. Ne držim,, da j« njihov broj u Njemačkoj znatan. *\ ipaL je njihova prisutnost jKMtalt pitanjem, kojim se Njemačka javnost sve više T»yi. U skupštinama, konferencijama, novinama traži se njibpvo odstranjenje ili interniranje. Služe se oskudicom stanova i gospodarskom depresijom da opravdaju ove krute zahtjeve. Prelje

ruju svi jesno ove činjenice, da pokrenu javno mišljeno protiv istočno židovskih useljenika. Istočno Židove čine krivji ma izvjesnih nedostataka današnje,, njemačkog gospodarskog život« koji su u istinu lek posljedice rata. Ovo stajalište prema nesrećnim izbjeglica ma, koji su se spasili iz pakla u istočnoj Evropi, postalo je demagozima uspješno političko borbeno sredstvo. Ovi i slični doživljaji probudili su u meni židovski osjećaj. Nijesam uacijoualni Židov u tom smislu da tražim održanje židovske ili koje druge narodnosti kao samosvrhu. Smatram židovsku narodnost kao činjenicu te držim, da svaki Židov mora iz te činjenice povući konsekvence. Ovo jačanje židovske samosvijesti smatram potrebnim u interesu prijateljskog života s nežidovima. To je glavni motiv moga priključka cijonističkom pokretu. Za mene nije cijonizam tek kolonizatora! pokret, koji je upravljen na Palestinu. Židovski narod je živa činjenica u Palestini i u diaspori, pa se židovski narodni osjećaj mora da uzdrži svagdje, gdje živu Židovi. Pripadnici jednog plemena ili naroda moraju imati kraj današnjih životnih prilika živu plemen sku svijest e da ne gube svoj oslon i dostojanstvo. Neslomljena životna snaga masa amerikanskih Židova jasno mi je pokazala, kako je bolesno njemačko židovstvo. Živimo u vrijeme pretjerivanja nacionalizma i moramo kao mala narodnost da računamo s tom činjenicom. No moj cijonizam ne isključuje kozmopolitsko naziranje. Polazim s realnosti židovske narodnosti, pa držim, da svaki Židov imade dužnosti prema drugim Židovima. Važnost cijonizma je uostalom mnogostruka. Cijonizam otvara nam vidike bolje budućnosti za mnoge Židove, koji čame u ukrajinskom paklu ili ekonomski propadaju u Poljs!Vraćanje Židova u Palestinu i njihov povratak k zdravom, normalnom ; spodarskom životu čini cijonizam produktivnim djelovanjem koje obogaćuje ljudsko društvo. No glavna je stvar, da. cijonizam jača dostojanstvo i samosvi jest, što je potrebno za egzistenciju ž’dova u diaspori, i da se židovskim centrom u Palestini stvara opet jaka veza, koja daje Židovima čvrst oslon. Uvijek sam nedostojnu želju prilagodjivanja mnogih mojih staleških drugova smatrao vrlo odvratnom. Osnutkom židovske zajednice u Palestini moći ce židovski narod ponovno da nesmetano i potpunoma razvije svoje stvaralačke sposobnosti. Osnutkom jevrejskog universiteta i sličnih instituta ne će židovski narod postići sa svoju vlastitu narodnu renesansu, već će imati mogućnost, da na slobodnijoj osnovci doprinaša k duševnom životu svijeta no što je to do sada bivalo. (»Judischo Rundschau«.)

BROJ 21.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

3

MILKA HERLINGER LAV«SLAV STERN zaručeni Zagreb u lipnju 1921.