Жидов
valja točno razlikovati izmedju djelatnosti sadašnjeg upravitelja Cijonističko Komisije i prijašnjih perioda, u kojima su n. pr. poslove vodili amerikanci Friedenwald i Shold. Kao besmislene bajke označuje Ruppin vijesti o nesposobnosti radništva, koje se u zadnje vrijeme od raznih kritičara prikazalo kao četu badavadžija, koji ništa drugo ne rade osim da debatuju i troše novce. To je naziranje gruba zabluda. U istinu je radništvo najjači stup cijele naše palestinske pozicije. Ono je najjača kula naša u Palestini. Činjenica je, da radnici vrše svoj posao najvećom privrženosti i samoprijegorom. Naravno, da nisu jednaki školovanim poljoprivrednim radnicima, a da je tome tako, razlog je, što se do sad nije ništa uradilo za njihovu izobrazbu. Moramo da računamo s činjenicom, da nemamo školovanih seljaka, te da moramo u Palestini i izvan Palestine pobrinuti se za izobrazbu radništva. Već haluci iz Srednje Evrope, koji imaju neko znanje, srdačno su pozdravljeni u Palestini. Da se do sad nije ništa za te ljude uradilo, nije krivnja radnika, već je krivnja cijonista. Uslijed nedostatne izobrazbe trebaju naši radnici mnogo više snage i revnosti za rad, no izobraženi poljoprivrednici. Pored svega toga nikad nije klonula njihova ljubav za rad. Jedan južno-afrikanski ekonom, koji je četiri mjeseca savjesno proučavao prilike u Palestini, izjavio je govorniku, da je ljudski materijal, naročito onaj u kvucot prvorazredan, jedino što za rad treba više napora no školovani radnici. Kao priču označio je Ruppin govorkanje o deficitnom gospodarenju kvucota. U istinu su neke kvucot, koje «u za vrijeme rata stvorene, pokazale se nerentabilnima, pa su stoga raspuštene. Ako nastaju deficiti nije tomu uzrok zadružni sistem, jer deficit može nastati i kod individualnog gospodarstva. Radnici sami žele da se riješe gospodarstva predujmova, te su sami zaključili, da se imaju napustiti one kvucot, koje žive od ;predujmova. Konačno naglašuje štetnost kritike bez dubljeg razumijevanja i ističe da je i kod kritike nužno, da se prilike genetički analiziraju. Iza toga prikazao je Menahem U s iškin razvitak cijonističkih odnošaja u Americi. Već u prošloj godini nakon londonske konferencije trebala je delegacija evropejskih i palestinskih cijonista poći u Ameriku. Amerikanci protiviše se tome, te su pozvali samo dra. W e i zmanna za konac novembra. Nakon izbora odgođjen je ponovno posjet s motivacijom, da gospodarska kriza u Americi nije povoljna za akciju Keren Hajesoda. U februaru trebala je biti sjednica Velikog Akcijonog Odbora u Londonu,, na koju pod raznim izlikama nisu došli Amerikanci. Popuštalo im se u svakom pogledu, dok nismo uvidjeli, da interesi Keren Hajesoda ne trpe daljnje odlaganje. Medjutim bio je već pošao Šmarjahu L e v i n u Ameriku i javio, da je nastao velik raskol u američkoj organizaciji. Jedan dio članova egzekutive je za Keren Hajesod, a raspoloženje masa je takodjer za Keren Hajesod. ‘Otvorili su poseban ured i započeli sa sabiranjem. Iz toga se vidi, da je prelom unutar cijonističke organizacije u
Americi nastao već prije našega dolaska. Pored svega toga nastojali smo, da dodjemo do sporazuma, Htjeli smo popustiti u svim pojedinostima, no vod je amerikanskih cijonista htjeli su oboriti sve principe Keren Hajesoda. Amerikanci htjeli su sve to provesti neopazice i u maloj mjeri. Bojali su se svake jasne izjave židovskoga naroda barem u Americi. Bili smo ondje gosti židovskoga naroda, a ne cijonistićke organizacije. Predložili su nam kao osnovku za rasprave poznati memorandum sa ultimativnim zahtjevom. Taj memorandum za stupa cijonizam bez nacijonalne podloge. Prema njihovom nazivanju može netko biti cijonista, a da ne bude nacijonalan. Nadalje su nazora, da smo mandatom i imenovanjem vrhovnog kome sara u Palestini već sve postigli. Za izgradnju treba da se pobrine palestinska vlada. Mi možemo tek gospodarsku pomoć dati. Gijonistićko zastupstvo u zemlji je suvišno, jer je država u državi. Gospodarska izgradnja zemlje ima po njihovom mišljenju da uslijedi po privatnicima bez ikakvog sudjelovanja organizacije. Djelovanje cijonistićke organizacije imalo bi da se ograniči na socijalnu skrb, školstvo itd. U ostalom treba svaka federacija u Palestini, da samostalno vrši svoj rad. Uslijed toga postao je Keren llajesod u formi, koja je prihvaćena u Londonu, bespredmetan. Delegacija zatražila je smjesta pregovore s cjelokupnom amerikanskom egzekutivom, što su odlučno odklonili. Popustili smo i raspravljali smo s pojedi nim članovima, a tek kasnije s egzekutivom. Vidjeli smo, da postoji razlikosl mišljenja ne samo pogledom na Keren Hajesod, već i gledom na ostala cijoni • stička pitanja. Nastojali smo, da usta novinto, koje sile stoje iza ovih grupa, Brandeisova grupa ima dobrih političkih veza. No to je tek snaga pojedinih ličnosti, a ne snaga narodne mase. Btoga je sad nakon promjene predsjednika potpunoma izgubila svoju moć. U masama nemaju pristaša niti upliva. Druga grupa nema takovih ličnosti kao što je Brandeis, ali je za to popularna. Brandeisova grupa nije ni u financijalnom pogledu odlučna. Mogla bi možda dobiti novaca od milijunara, no ovi ne daju novaca, jer su im pristaše Brandeisa odviše cijonistički. Mase im takodjer ne daju novaca, jer su im premalo cijonistički. Tako su zadnjih godina skupili tek dva do tri milijuna dolara, dok je Joint u tim krugovima skupio tridesetipet milijuna. I gledom na privatnu inicijativu nije Brandeisova grupa ništa uradila, a na polju kulturno-nacijcnalnom nije se i onako od nje moglo išta očekivati. Ti ljudi nisu kadri da stvore veliki i jaki narodni pokret u Americi. Ne dostaje im nacijonalni polet. Bilo je jasno, da kad bi ostalo pri starome, bila bi Amerika za nas izgubljena za godine. To nismo mogli dopustiti obzirom na položaj u Palestini. Cijonistčke mase u Americi umorne su od nerada i traže, da ih oslobodimo od tog jarma. U Americi našli smo dobro raspoloženje za orga akaciju, za Palestinu, za nacijonalm kulturni rad. Naš doček nije bio samo oduševljenje za svjetsku organizaciju već i demonstracija
protiv stare uprave, koja nije znala da stvori u Americi nacijonalan pokret. Karakteristično je za raspoloženje u Americi, da je cijelo cijonističko novinstvo bilo protiv staroga vodstva. Nijedan list nije bio na njihovoj strani. Njihovi članci protiv Keren Hajesoda nisu primljeni u židovskim novinama, te su bili primorani, da ih.objelođanjuju me* dju oglasima. Poale-cijonističko novinstvo nije ih htjelo primiti niti kao oglas. Bili smo sigurni, da ćemo pobijediti i tražili smo stoga saziv godišnje konferencije. Učestvovanje u izborima bilo je vrlo veliko i vodilo se pod parolom »Za ili protiv svjetske egzekutive i Keren Hajesoda*. Bili smo pripravni, da statut Keren Hajesoda ponovno na kongresu revidiramo. Htjeli smo dati izabrati novi direktorij, ali nismo mogli pristati na zahtjev Amerikanaca, da sve podleži kontroli amerikanske egzekutive. Sto smo pozitivnoga postigli! Imamo opet u Americi cijonistički pokret. Na skupštinama morali smo opetovati ABC cijonizma, jer ga prijašnje vodstvo nije popularizovalo. Potreban je pravi oijonistički pokret u Americi, da dobijemo sredstva za Keren Hajesod. Sjedinili smo sve cijonistićke struje u Amejcici na bazi Keren Hajesoda. Tražili smo, da Amerikanci namaknu tri četvrtine budžeta Keren Hajesoda, t. j. 75 milijuna dolara. Oni su prihvatili taj' zahtjev. Dobili smo u prvih šest tjedana pod najtežim prilikama šest i pol milijuna dolara, od koje će svote biti do kongresa uplaćeno u gotovome jedan milijun dolara. Taj smo novac dobili od malene jedne grupe. Zaključeno je, da se nakon kongresa pošalje u Ameriku 15 ljudi, koji će ondje rad po evropskim iskustvima organizovati. Profesor E i nste in, čiji je put u Ameriku bio od vrlo velike koristi, bavio se je specijalno namaknućem fonda za jevrejski universitet. U Americi ima oko deset hiljada židovskih liječnika. Na jednom mitingu, kojemu je pribivalo 800 židovskih liječnika, zaključeno je sabrati jedan milijun dolara za medicinski fakultet. Jedan dio te svote već je unišao. Dva će delegata ove organizacije poći u Palestinu, da u Jeruzalimu stvore pripravne radove za medicinski fakultet. Slične organizacije pripravljaju tehničari za tehniku i drugi stručnjaci za druge struke. Delegacija bavila se i propagandom za jevrejski kulturni rad. Zaključeno je, da će se izdati jevrejski list i otvoriti jevrejski tečajevi. U Americi stavljeni smo pred pitanje, da li da se odreknemo nekih uglednih ličnosti ili cijonističkog pokreta. Mi smo žrtvovali ljude, da spasimo pokret-
Za obnovni fond u Palestini
Veličanstvena skupština, koju su 27. VI. priredile razne židovske organizacije u Berlinu, bijaše sjajna manifestacija za obnovu Erec Jisraela. Prvi govornik, dr. N o b e 1, predsjednik rabinskog saveza Njemačke, dokazuje tijesnu vezu palestinske misli sa
2
»ŽIDOV* (HAJHUDI)
BROJ 22.-23.