Жидов

data te listine u smislu § 7. Promjena je listine nedopustiva.' Glasovnice, koje ne odgovaraju toj odredbi, nevaljane su. § 12. Nakon završetka izbora otvaraju se izborne žare. Predsjednik ustanovljuje rezultat izbora. .§ 13. Izbori i ustanovljenje rezultata su javni. § 14. 0 rezultatu se izbora ima sastaviti zapisnik, u kojemu se ustanovljuje, koliko je valjanih glasova predano i koliko je od tih glasova predano za koju listinu. Izborni se protokol ima najkasnije do 9. augusta priposlati glavnoj izbornoj komisiji u Zagreb. § 14. 12. augusta 1921. ustanovit će glavna izborna komisija S. J. u Zagrebu na temelju prispjelih izbornih protokola, koliko je u svemu predano valjanih glasova, te koliko je glasova dobila koja listina. § 15. Broj mandata za pojedine listine ustanovljuje se tako, da se iz broja ukupno predanih glasova nadje kvocijent, koji se dijeli s brojem za pojedinu listu predanih glasova. § 16. Otpadne li zaprijekom koji delegat, stupa na njegovo mjesto zamjenik po prijavljenom redu. Ulaznice i stanovi za kongres. Od ureda XII. cionističkog kongresa u Karlovim Varima primio je S. C. J. obavijest, da se ulaznice za kongres nemaju tražiti od kongresnoga ureda, već da svi sumišljenici, što žele da dodju kao gosti na kongres, te reflektiraju na ulaznicu, imaju to prijaviti tajništvu S. C. J. Stoga se pozivlju svi sumišljenici, koji reflektiraju na ulaznice, da to najkasnije do 16. jula o. g. brzojavno jave tajništvu S. C. J. Sjedala na tribini stoje za sve rasprave kongresa 300 čeških kruna, za prvu sjednicu (otvorenje kongresa) 75 kč, a za svaku drugu sjednicu 50 čeških kruna. Sobe imaju se naručiti kod kongresnoga ureda. II narudžbi ima se navesti, za koje vrijeme te koliko soba i koliko kreveta dotičnik želi uz naznaku cijene kreveta. Cijene za krevete ustanovljene su sa 10, 20, .40 te preko 40 čeških kruna 1K) krevetu. Narudžbe šalju se na adresu: Bureau des XII. Zionistenkongresses, Karlove Vary (Schiitzenhaus). Kandidati za XII. kongres. Kao kandidati za XII. kongres javili su se, osim u zadnjem broju najavljene gospode, još gg.t dr. Beno S t ei n, predsjednik R. O. S. C. J., Zagreb; dr. Pinkas Ke 11 er, rabin u Požegi. PRED 11. ŽID. OMLAD. SLET U SARAJEVU. Omladina svih naroda i vremena u sreći i nesreći predstavlja nepresahnjivo vrelo najčišćeg idealizma, opravdava najsmjelije nade i klonulih i malodušnih, te u časovima veljkog stvaranja znade da probudi uspavane energije društva i pojedinca. Puna života i temperamenta stvara atmosferu, u kojoj će bolesni da ozdrave, slabi da ojačaju, a jaki geniji naroda stvarat će djela trajnih vrednota.

I naš narodni preporod i dosad postignuti uspjesi plodovi su mladačkog zanosa naroda, koji je pozvan da stvara prema svojim sposobnostima velika djela, a u čiji su idealizam do nedavna tek rijetki vjerovali. Ta naša osebina treba da se nijeti i uzgaja u omladini, koja će, predvodjena čvrstom rukom, znati da odolijeva svim poteškoćama i iskušenjima. Stapanjem svih pa i najmanjih energija u jednu jaku svrhovitu cjelinu, koju treba da predstavlja Omladinski Savez, bit će znatno olakšana mnoga naša nastojanja, koja su bez djelotvorne saradnje Omladine vrlo često osudjena na neuspjeh. U doba duševnoga mrtvila i sveopće jagme za materijalnim dobrima i užicima, koji sve to više zahvaćaju i potpuno zadovoljavaju i one, koji se vole übrajati u naše redove, iskače sve jače važnost i vrijednost organizovanog i sistematskog omladinskog rada, pa i za one, koji šu ga dosad podcjenjivali i omalovažavali ne znajući naći dubljih uzroka sveopćem zastoju. Činjenica, da je naš pokret tek u zametku, da boluje na neizbježivim »dječjim« bolestima, da proživljava krize, još ne obara potrebu saveza, ne opravdava uskratu sredstava i druge pomoći. Ako je ta omladina sama slaba, da sebi nadje pravi put i izgradi potrebne institucije (bez kojih je jevrejski život i rad u galutu neodrživ!), valja da joj se priskoči, treba da joj prednjači »jaka« generacija, koja je kroz godine i godine u akademskim korporacijama »iskreno« i »intenzivno« radila na organizaciji omladine. Današnje vodstvo omladine znalo je kraj svih pogrešaka i »propusta« kroz dvije godine opstanka Saveza da uzdrži kontinuitet rada i volje za boljim, ljepšim i »bezuvjetnijim«, no što je bio rad omladine do osnutka saveza, pa i onoj do svjetskog rata. Uspjesi su ređje od vanjskog efekta, no tim više zadiru u osjećajnu stranu omladinskoga života, koja je po svojim emanacijama i konzekvencama važnija od svih drugih momenata. Primjera za to ne treba navesti. Znadu ih svi oni, koji su pomnjom i ljubavi pratili rad i nastojanja omladine. Od svih omladinskih uredaba, koje su se održale i koje će se izgraditi, nesumnjivo najomiljelija uredba jest i bit će Omladinski Slet, koji se održaje svake godine u drugom jevrejskom centru naše domovine. Ovi su sletovi u prvom redu smotra prošlogodišnjega rada, a u drugom redu snažno poticalo za daljnji još intenzivniji i uspješniji rad. Omogućuju impozantne gimnastičke i športske priredbe, koje ulijevaju ponos i samosvijest starim i mladim, pokazuju pogrješke i manjkavosti, koje su počinjene, daju prilike, da se omladina medjusobno upozna i zbliži, Sto je za daljnji rad ne samo poželjno, već i prijeko potrebno. Ovogodišnji sarajevski Slet, koji se održaje 15., 16. i 17. augusta, obećaje mnogo. Ofliladina se sprema i mi joj vjerujemo, da će sve sile uprijeti, kako bi u tom važnom jevrejskom centru iz-

vojštila potpuno priznanje jevrejskog i jugoslavenskog gradjanstva. Očekujemo, da će i »stari« učiniti svoje, te u svemu biti na pomoći omladini. Zagreb, 4. srpnja 1921. Dr. Oton Branu. Podlost. U povodu atentata na regenta nekoji su listovi, medju njima od zagrebačkih jedino »Jutarnji List« i »Obzor« jednom svojom vijesti htjeli da prikažu Židove u Novom Sadu kao sukrivce toga atentata. Istraga o atentatu traje, dok ovo pišemo, preko deset dana, vodi se, kako je prirodno, s najvećom revnosti, a pored svega toga, na veliko razočaranje antisemita, nije iznijela nijednoga imena Židova, već sve sama čistokrvna srpska imena, a uz njih dva do tri madžarska. Ali u nas, gdje nema nijednoga istaknutoga komunista, koji bi igrao vidnu ulogu, gdje se najpače nikako ne može ni govoriti o židovskom uticaju u komunizmu, vole ipak da po primjeru reakcijonaraca u Madžarskoj i drugdje a priorno dovedu i domaći »boljševizam« u vezu sa židovstvom. Ovo nije drugo no niska prkosna spekulacija na to, da antisemitski instinkti u časovima osobito kritičnim iskale svoj bijes na našoj naciji. S kojim pravom, pitamo mi, uzimaju ti besavjesni ljudi na svoju dušu mogućnost, da se nedužni ljudi pogromima uništavaju za grijehe drugih? Kad bi medju svim tim premnogim ljudima, koji su u povodu atentata uapšeni, bilo i Židova, nije li infamni zločin generalno govoriti o »madžarskim Jevrejima«, koji da stoje iza tog atentata? Ta infamija biva još voća, kad dojakošnja istraga nije iznijela ni sjenke uporišta za sumnju, te bi koji Židov bilo na koji način bio dionikom toga atentata. U toj našoj državi ima podosta nelojalnih elemenata. Nikoje izvraćanje ne će moći zamračiti činjenicu, da su ti nelojalni elementi grupisani u skupovima, koji su potpuno čisti od Židova i kojih je odlika podjedno jedan jaki reakcijonarni antisemitizam. Nama, koji nismo zaslijepljeni plemenskim mržnjama, i koji imamo dovoljno mirnog i trijeznog prosudjivanja da spoznamo, te snage ove države zavise o njezinoj konsolidaciji i što jačem jedinstvu, nama se najmanje može spočitnuti, te bi nam bilo do novih opasnih trzavica i do izazivanja reakcijonarstva državne vlasti besmislenim, suludo-zločinačkim aktima, kao što je bio atentat. Jednom će se to ipak morati da uvidi pored sve mržnje. Jer bar onda, kad činjenice jasno govore, ni podlost ne može da ih zamrači. Krvavi pogrom u Ismidu. »Temps« javlja, da su od 24. do 27. juna prije ispražnjenja Ismida grčke pomoćne trupe, te čak i grčki vojnici mornarice orobili muslimansku i židovsku četvrt. Vjerodostojni svjedoci izjavljuju, da su vidjeli od prilike 100 kuća da gore i 60 Iješina, ove zadnje većim dijelom sa na ledjima vezanim rukama. Grčka komanda i grčki časnici otklomli su, da interveniraju. Vojnici s francuske torpedo ladje »Barbara« nastojali su gasiti vatru, a vojnici s jedne amerikanske torpedo ladje čuvali su amerikansku koloniju.

BROJ 22. —23.

»ŽIDOV. (HAJHUDI?

7