Жидов
Ali citirajmo dalje g. Rotha: Brandeisa i Mačka naziva g. dr. Koth »filantropskim cijonistima«, koji promatraju stvari s praktičnoga gledišta i pita: »A što onda, ako bi ovaj smjer imao pravo, ako hi nas privatna inicijativa, investicije i brže i neposrednije dovele do prvog koraka ostvarenja, nego ii u stvari socijalističko stajalište centrale?« Ovakovo pisanje ne mogu da nazovem drukčije nego u najmanju ruku površnim. Ivo piše o tako zamašnim stvarima, pa još kao cijonista, t.aj treba da je sebi svijestan odgovornosti za svoje tvrdnje. G. dr, Roth se vara; on sebi nije uzeo truda, da pronikne stvar. Ne radi se tu o opreci izmedju istočnog, ruskog i individualno-kapitalističkog shva tanja. Prije svega nema i ne može da bude »filantropskog cijonizma . Filantropstvo i cijonizam su dva pojma, koji se isključuju. To nije »istočno, ruske stajalište i nije tek Weižmannovo, nego je naprosto cijonističko, počevši od Ilerzla. Opreka ne postoji izmedju Weizmanna i »amerikanskih cijonista več postoji izmedju cijonista i jednoga sloja američkih Židova, koji su uši' u oijonističke redove i stali im na čelo, a nedotječe im cijonistički odgoj. Nije tek stajalište Weizmannovo ni »istočno, rusko« da narod ima izvršiti djelo obnove, već tko ne zastupa to stajalište, taj prosto nije cijonista. Unutar cijonističkih redova može biti oprečnih nazora; rad će se londonske centrale podvrći za cijelo oštroj, u muogočem pravednoj kritici, ali nijedan cijonista ne će smjeti da ospori eijonizrau osnovku, na kojoj stoji, a bez koje pada: da je narod onaj, koji ima da vrši djelo svoje obnove, a ne filantropi i da tu nema kompromisa. U tome stoje iza Weizmanna sve cijoniste, pa i većin i u Americi. T u tome, da se djelo obnove m o v a vršiti s opće-naroduim financijskim instrumentom obnove, s Keren Hajesodom. Brandeis i Mack ne će Keren Hajesoda; videći u djelu obnove jedan čisto poslovni kolonizatorni projekt, hoće, da se apstrahuje od onih »imponderabilija«, kojima »centrala u Londonu«, a s njome cijelo nacijonalno židovstvo, daje odlučnu važnost oni ne će da se »njihov« amerikanski novac »troši« drukčije, no za poslovna poduzeća. Zato oni otklanjaju Keren Hajesod i hoće, da zadrže upravu »svoga« novca (a to je novac svih američkih Židova) za se; zato oni hoće »separatizam« u cijonističkoj organizaciji, hoće decentralizaciju, koju »diktator« Weizmann ne će, jer ne smije da dopusti. Ako Weizmann u tom pogledu, nalkcn što je pokušao sporazum ta zato je on s Usiškinom i Lin steinom pošao u Ameriku! traži 'ja> služnost«, onda to nije iz »geste di({tutorstva i nije zato, jer ne trpi protuslovlja, onda to nije iz ličnih motiva autokratstva. kako to g. dr. Roth nesmotreno podmiće, nego žalo, jer j 1 bez uvjetni postulat održanja ne samo organizatorne već i idejne jednovitostl cijonističke organizacije, da se ovaki »autonomizmi spriječe i onda, kad se
radi o iako zamašnoj i financijski tako odlučnoj organizaciji kaošto je au.cnka. Fzroci toga spora psihološke su na ravi. S jedne strane ljudi filantropski, ali slabo ili nikako narodne koncepcije, kojima je sva narodna ideologija strana, s druge strane kompaktna, doista cijonistička, doista narodna cjelina, koja ne će ni dolaru za volju da žrtvuje idejne i organizatorne osnovke, s kojima cijonizani stoji i pada. Ne stoji, da »londonska centralane će privatne inicijative; dosta je čitati rezolucije posljednje godišnje konferencije u Londonu, da se vidi, kako je ova tvrdnja površno izbačena. Možda joj bar za moje shvatanje daje više polja i prilike za djelovanje, no što je sa općeg gledišta narodne cjeline u Palestini korisno. No o tome se i n»* radi. Pored »Keren Hajesoda , kojemu svaki valjani i savjesni Židov mora da dade svoj porez, ima kapitalista prilike, da radi svojim novcem u Palestini, da osniva preduzeća, da gradi kući* i t. d. Opreka izmedju Amerike i Evrope ni u financijskom pogledu ne sastoji u tome. Jer i »Amerikanci* hoće skupljati » narodne* prinose; i oni hoće »opći fond , to će reći, opće korisne investicije u Palestini s pomoću toga posebnoga »amerikanskoga fonda«. Sa mo oni ne će, da > ideolozi - i idealiste iz centrale upravljaju njime centralno, nego da oni sami odlučuju o upotrebi svoga fonda, kako ne bi došao u opasnost, da troši po »neproduktivnim svrhama, recimo za škole. Oni, dakle, ne bi dali ni to. da iko osini njih odlučuje i preduzećima i' u preduzećima, koje oni svojim fondovima osnivaju. Halucim bi »našli zarade«, bili bi radna snaga pomoglo« bi im se i to bi bilo sve. Ali 1o bi u stvari bila kapitalistički-poslovna filantropija. Mi je poznamo dobro; iskusili smo je 'u Palestini sa svim njezinim demoralizatornim posljedicama, koje je konačno uvidio i veliki filantrop Edmond de Rethschild. A sad da te pogreške tobožnjih prakti cara počnemo iznova? Amerika nije Palestina; Palestina nije za nas isto, što bilo koja kolonizacija. Neka se to nazove socijalizmom; ali Palestina može da budne prije svega po radnim rukama; one joj daju i fizičke energije i duševnu sadržinu, one, a ne »ujaci onkraj mora«. Diktatura We;zmannova u pogledu odnosa prema Amerikancima diktovana je cijelim karakterom i bitnošću cijonizma, onoga duhovnoga i živoga cijonizma, koji ne može ako hoće da obastanc da smalakše ni od zlatnog teleta. To je zlatno tele- dobro i nužno, ako hoće, da se nama žrtvuje; ono je pogubno. ako bismo mi svoje zavjetne ploče žrtvovali njemu. Neka je i privatne inicijative, ako bez nje ne možemo; ali realna je činjenica, da će cijonizam u glavnom ostvariti narod i financijski, sa svojim >imponderabilnim idealizmom , a ne privatna inicijativa. Ko potonju hoće da vrši, vršit će je po lično-ckonomskim principima lično koristi, profita. Ali rad mora da se upravlja iz jednog centra, koji bira i kontrolira sav narod
po parlamentarnim načelima; koji mora da respektuje kritiku, ako ona nije lična i ako ne ide za tim, da onoga, koji je s unutarnjim pravom upravljač organizacije posmatra pod vidom lične taštine i želje za »diktaturom« i »poslušnosti . Ovakovo površno posmatranje stvari, kojim se neispravno prikazuju činjenice, kadro je kod neupućenih uzdrmati povjerenje ne samo u lične motive onih, koji vode. nego, što je puno opasnije, u samu stvar. U čitalaca, koji su od nedavno židovsko-nacijonalni i čija cijonistička svijest nije još jako okorijenjena. može da je lako uzdrma. Ove metode n nas nisu bile običajne. Smatram nužnim, da ih odbijem. Dr. liieht.
Sjednica Velikog Akcijonog Komiteja u Pragu
TJ nedelju. dne 10. jul;«, otvorena je u Pragu sjednica Velikog Akcijonog Komiteja. Do otvorenja stiglo je veo jedno 40 članova komiteja. Od Egzekutive prisutna su bila gospoda Soko-1 o v», U s i š k i n, Ruppin i L 1 c h th e i m. Dr. W e it z m a nn stigao j»* istom drugi dan na večer Jednako sr. bili avizirani članovi Jabotiuskj i Cowen, tako da su sjednici prisu stvovali svi članovi egzekutive osim dra. Edera. koji je morao ostati u Palestini. Iz Palestine stigli su gg. Seheinkiu, i Bog račev, koji doduše ni jesu članovi komiteja, ali su sjednici prisustvovali. Od članova Akcijonog Komiteja doputovali su iz Pa lestine S p r i n za k, T w o r s k y Beri Katzenelson. Save/ Cijonista Jugoslavije zastupao je g. dr. Hugo Spitzer (Osijek). TI 10 sati prije podne otvara potpredsjednik Akcijo nog Odbora, prof. )V arburg sjedni cu, te žali, da je predsjednik Lord Rothschild zapriječen pribivati sjednici. Prof. Warburg pozdravlja pri sntne. i naglašava izvanrednu važnos» zasi jedan je. Poslije čitanja pozdravnih brzojav; 1 otsutnih članova uzima riječ gospodin Sokolov, da se u jevrejskom govoru sjeti u prvom redu onih, koji su u Palestini pali, nadalje rabina Rabinovič.' (Liverpool), koji je nedavno umro. Ističe, da se Akcijoni Komitej od svog.a izbora sastaje po drugi puta, nakon što je samo jedamput zasjedao i to odmah nakon svoga imenovanja. Jedna je oc* glavnih zadačn Akcijonog Komite)' pripremanje kongresa, koji će takodjer morati da stvori novi organizatomi sastav vodstva, no morati će pri tom k ispitivati, da li je ovakav veliki Akcijoni Komitej uopće sposoban da radi. Prof. Warburg nakon toga izvješćuje, koje sn osobne promjene nastupi! n komiteju. dijelom reorganizaci jon ■ članova, dijelom opozivom i novim i/ borom sa strane zemaljskih i posebnih saveza. Na pitanje dnevnoga reda od lučuje se saslušati ponajprije poiitičk. referat Sokolova a debatu odgoditi do dolaska Weit?marma. Gospodin Licht-
2
»ŽIDOV« (HAJHUDI)
BROJ 24.