Жидов

ŽIDOV

GIfSISZ'V PITWVZIDOVSIAA

Izbori za XII. cijonistički kongres

Dne 12. o. mj. započela je glavna izborna komisija u Zagrebu svoj rad oko ustanovljivanja izbornih rezultata za XII. cijonistički kongres u pojedinim mjestima. Prema do sada pregledanim izbornim rezultatima glasovalo je za listinu br. f (nosioc đr. Beno Stein) 1920, a za listinu br. 2 (nosioc dr. ing. A. Werber) 109 izbornika. Budući, da još nijesu stigli izborni spisi iz više mjesta, moći će glavna izborna komisija tek za nekoliko dana ustanoviti konačni rezultat izbora, o kojemu će odmah sve mjesne cijonističke organizacije izvijestiti.

Omladinski dan

Kad se ovaj puta sastane naša omladina u Sarajevu, neka ima na umu ovo: Jedan, najplemenitiji dio njezin, stigao je u Palestinu. Kulučim, od kojih nam netom stigoše vijesti iz Hajte, sretne i radosne vijesti, pored sve nesredjenosti u Erec Izraelu, putokaz su neslomivog htijenja. Ovdje, u galutu, oni su već ostvarili zajednicu izmedju se; možda ne sa svime, ali ipak toliko jako, to je neraskidna. Velik, pretežni dio gaiutskog čovjeka svukli su već ovdje. Kad ondje, pod palestinskim nebom svojom jevrejskom pjesmom daju ritam svome radu, pjesma je to, koja ih je već ovdje prenašala bliže k cilju; sad je nevezana u slobodi duša, koje teško breme rada nose kao veliko spajanje s ciljem u ljubavi, što iz bremena stvara i/bavljivanje u sreći. Dobro je i omladini, koja ostaje ovdje, da ima svijest, te je ova četica zašla iz njezina kola. Nnje to, za cijelo, zasluga toga kola. Ona se radna četica

vidno izlučila iz toga kola još prije no je pošla na put I činjenica, te omladina dan polaska naših prvih halucim nije proživjela u Sohi kao svoj trijumfalni dan, svjedoči, da ima nešto, što se stavilo izmedju one četice zanosnih obradjivalaca zemlje u znoju, ali i u vedrini svete dužnosti i kola što ostade ovdje: Umornost. Ipak: ona je čotica izašla iz kola naše omladine. I nije to jedina, koja će odavle poći u zemlju otaca. U Vilovu, Mostaru i Gjurgjevcn spremaju se nove. Zamislimo, koliko krutih nedaća proživješe ove djevojke i momci i kakova je to odabranost htijenja, usijanog žarom ideala, koji uljepšava tegobe puta i viziju budućih pregaranja i truda! Gdjekoja djevojka i gdjekoji momak sustade i otpade. Koji preostadoše, nijesu se još svuda posve stopili u zajedinstvo. Ali što se više bliža cilj, stapanje biva sve potpunije. Njih drži na okupu toplota zajedinstva dana, koji će doći. I oni, što su na cilju, i oni, što su na putu, naša su omladina. Omladina, koja daje ovakove zajednice, krije u sebi sve pretpostave za svoju obnovu. Ona je dobra u etskom smislu te riječi. Ali naša je omladina umorna. Jedna bolećiva umornost kan da je paralizovala njezinu vedrinu i volju, I što je sebi stavljala napornije ciljeve, nužno teže no omladina ikojega naroda i Sto je više bolno zamjećivala, da je zastajkivala na putu, činilo joj se, kan da cilj odmiče sve dalje i umjesto da napregne sve sile, da stigne ipak na cilj, ona zastade. Bit će razlog taj, što nije imala racijdnalni tempo promišljenog udjeljivanja puta. I bivalo je ono, što redovno biva u takovim slučajevima: Tražili su se krivci; čekalo se na direktive (bar se tako govorilo); razasute grupe omladinaca tužile su se na preslabi kontakt njihova vodstva s njima, a vodstvo se tužilo na nedostatno razumijevanje omladinskih težnja sa strane »starijih«. To je bivalo u isti mah, kad se naglašavala u stvari zdrava, ali znatno protjerivana, potreba eraancipovanja, u stvari separacija, od zvaničnih, »sta-

rij ih < krugova, £to je još gore: jedan, na sreću malen dio duševno nevaspitane omladine, smetnuo je s uma čistoću omladinstva i, zaveden, dao se u rabotu ličnih ambicija pojedinaca od »starijih«, ne spoznavajući, kako groteskno djeluje omladinsfvo, koje samo sebe treba da uzgaja, kad se kvantitetom nameće harangerskim sudijom. Najgore u svemu tome jest, da je omladina izgubila iz vida svu divnu jednostavnost svoga zadatka: Samouzgoj. Ovo treba da bude osnovka svega omladinskoga rada. Nije to malo. Ali treba htjeti. I treba početi iznova, Neka se stvore ovako u svakom mjestu samo dvije, tri izrazite omladinske individualnosti, koie će se dotjerati u vaspitanju svoje ličnosti pa će to da djeluje jače no ikoja direktiva i smjernica. Neka bar omladina ne smetne s uma, da su lokalne zajednice osnovne ćelije intenziviranja rada. Neka je vodstvo ma kako duševno-intenzivno, efekt te intenzivnosti nužno jenjava prema periferiji, ako na njoj nema spremljenih akumulatora energija. Vodstva, razumije se, treba Ali, prosudjujem li pravo funkcije vodstva, meni se čini, da je njegov zadatak u glavnome, da stvara više zajedinstvo izmedju razasutih zajedinskih jedinica, da regulira brzinu napretka u samouzgoju tih jedinica, da pobuđjuje savjetima, a ne dekretiranjem, da posreduje stečena iskustva izmedju jedinica, da ne bude »oblast* nego žarište energija, koje se skupljaju u njemu, e da pojačane, zgušćene, dinamički teku u sve ćelije i napunjaju ih novim silama. Omladina se ogledava za novim vodstvom. Jer i sadašnje je vodstvo umorno. Kako li se to brzo u nas povlače ljudi u »zasluženo stanje mira«! Nijesu li to u stvari staračke pojave? Ako se omladina zamisli u to, ne će li joj se krv uzburkati i usplamtiti u revolti protiv same sebe, protiv toga starastva u sebi? Vjerujem, da hoće. Nekako su odviše razdaleko izmedju se naši omladinci. Slet u Sarajevu približit će ih uzajamno i zagrijati. Ovo zajedinstvo od dva tri dana, dostajat će, držim, da im dozove u srca dragocjenost rada u toploti zajedinstva. U tome će biti sva vrijednost Sleta.

GOD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT == RUKOPISI SE NE VRAĆA IU. =====

ZAGREB 14. augusta 1921. 10. aba 5681

PRETPLATA i OODIŠN|E K 120, POLUOOD. K 60, CETVRTOOD 1 ■"" ran POJEDINI 8R.4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO.:—=

Poštarina plaćena u gotovom.

BROJ 26.