Жидов

Neka omladina, sakupljena na ovome Sletu, nc smetne s uma jedno: Omla dinaki Savez treba i mora da ostane na životu. Ne smije na njemu nitko da nabaci pitanje o »biti ili ne biti«. Mi trebamo svoju omladinu i moramo biti sigurni, da s njome možemo računati. Ona nema prava na umomoatl Bez nje odakle da popunjujemo redove svojih radnika, jakih, punih velike ljubavi za stvar i čistih? Nama treba sigurnost, da jednoga dana mi smijemo da klonemo, jer ćemo imati da damo stvar židovske opće zajednice u ruke mladjih, koji su spremni, da ne ispuste zastav e iz ruke, dok ne emalakšu od obnemoglosti požrtvovnoga rada.

Glad i kolera

To je evo konac je li konac? —boljševičke diktature: na desetke, možda na stotine tisuća ljudi pogiba od glada i kolere u Rusiji. Cičerin zove u pomoć sve klase Evrope, imperijalističke državnike i kapitaliste i solidaritel cijele radničke internacijonale; ne pravi se tu više razlika izmedju druge, druge i pol i treće internacijonale; ime Maksima Oorkoga treba ovčas da služi, kako bi jače odjelknuo očajni zov na čovječanstvo, na jedno, na cijelo čovječanstvo. U nesreći velike Rusije, u slravi, od koje dah u plućima zastaje, klasna diktatura, koja je razarala, zaziva čovjeka, da bar zaustavi uništavanje - jer graditi se ne će još za dugo. Ovo je slom boljševičke diktature. Ne radi se b lomu, hoće li se još i koliko će se još održati: ona je, misleći samo na održanje jedne racijonalishčke ideologije s pomoću site i zastrašivanja zaboravila na živa čovjeka, da ga se spomene u času katastrofe njegove. Ove vodje nijesu bile sentimentalne, za cijelo ne! To im je zajedničko s onim imperijalistima i vojskovodjama kapitalističke Evrope, koji su stotine tisuća ljudi bez promišljanja slali na klaonicu. 1 tu i tamo fantom vlasti i »glorije«; i tu i tamo još čas pred debaklom - pitanje prestiža; i tu i tamo apstraktni, ništavi pojmovi, koji se objavljuju fasciniranoj gomili kao spasenje i bitnost života i časti, da se unište životi i gazi čast čovječanstva u infernalnim orgijama savremcne bestijalnosti posvećene »velikim idejama« . . . Čovjek je ostao zaboravljen. I nama se pričinja , da samo veličina ruske zemlje čini. te se ondje to grozno zaboravljale u svojim posljedicama ukazuje tako strahovito golemo. Svuda izuzevši možda krajeve velikog bengalskog pjesnika, koji sad obilazi tu nesretnu Evropu, u koju ne pristaje čovjek je bescijen. Razlika je samo kvantitativna. Ili zar toliko više od boljševičke Rusije cijeni čovjeka u čovjeku velika sila. koja svoje crnce i Anamićanc šalje na podjarmljeni narod da mu skvrne žene i zlostavljaju goloruke? Ili ona odabrana bijela rasa, što linčuje crnu? Ili zar ona klasa preživjelih aristokratskih zločinaca, koji učiniše iz drveća orgovanske šume vješala, a iz Dunava groblje »samoubica«. Diktatura klasa: kapitalističke, aristokratske ili proleterske; diktatura pobjednika i diktatura nacijskih pteuzeinosli sve samo diktature i posvuda stradava čovjek. Oligarhije vladaju, a demokratsfvo ta riječ znači vlada puka jedna je obmana gomile.

koja se na mahove uzbunjuje, da trajno posi na svojim ledjima breme vtasti, koja nije njegova u ime njegov« veličanstva naroda! « « « Ondje, u velikoj Rusiji, živu milijuni Zidova. Živu . . . Mari li ko za njih, pita li ko za njih? Dok su bili pod carskom Rusijom, oni su smjeli boraviti samo u »čerti«. Treba čitati stranice Dubnovtjevc povijesti da se čovjek prestravljen pita; je li moguće, da se mogošc održali? Izjedali su se, ekonomski, sami izmedju se; odvažniji su selili u Ameriku, u Argentinu, Kanadu i London. Mladi su Jevreji »išli u narod«, mlade su jevrejke uzimale »žuti pasoš«, da mogu studirati, da utaže žedju za kulturom, za širokim svijetom Izvan »čerlc«. Djecu je carski režim dao u kasarne, silom ih krstio i više ih majčine gči ne vidješe; kašnje zaredaše pogromi: Kišinjcv, Homcl, Bejlisov proces . . . Bili su munjovod za eksplozije nezadovoljstva mase. Ali živjeli su. Svijet je vidio samo kaftan, šlreimel, pejese. Sramni svijet stvorio je iz te spoljašnosti Zidova ciljeve svoga sramnoga ruganja. Nije sebi uzeo truda, da zaviri u duševni život istinski, najsopstveniji život tih »smiješnih« hasida i mitnagida. Japance je kao ljude »obreo« tek jedan Lafcadio Hcarn; svijetu, opojenom preuzetnošću rase, oni su počeli važiti, kad su stali graditi dreadnoughte i potukli Ruse . . . Počeli su važiti, kad su u njima gledali »žutu pogibao«. Svijet ima respekla od onoga, koga se boji. U carskoj Rusiji Židovi su imali svoje škole, svoju književnost, svoje štamparije Živjeli su životom duševnosti. Revolucijo Kcriervskotfa dokinulo jc »čer tu«. Rat ju je prije do temelja poharao. Ona je bila neprekidno bojište; pobjednici su se ondje i u Galiciji izmijenjivali i svaki je u svakom židovskom domu ostavio vidne tragove; bescijen je bio i život i čast i kuća i imovina. Tad se »čerta« otvorila. Židovi se smjedoše razasuti po velikoj Rusiji. Bili su oslobodjeni, jednakopravni. Tad dodjoše Lenjin, Trockij, čičerin i Zinovljev. Jevrejski jezik, jevrejka škola, jevrejska književnost sve su to u ovom besmislenom »kozmopolitsko«-proletarskom niveliranju bile buržujske stvari; cijonizam i židovsko nacijonalstvo imperijalističke tendencije, saveznice antanfe. Škole i štamparije su se zatvarale; jevrejski spisatelji, centri duševnosti u Rusiji, moradoše se iseliti. Židovski se duševni život razarao. Spremala se katastrofa židovske kulture, koja je preživjela vijekove progona i uzdržala židovstvo. Ali došla je i katastrofa golih židovskih života. Sto su ostavile na životu proturevolucijonarnc vojske Denjikina, Petljure, Wrangela i drugih, to je uništavalo ekonomsko beskućništvo u boljševičkoj Rusiji. Odavna već Zidovi goli lutaju dalekim drumovima majčice Rusije kako krvavo ironički zvuči u tome savezu riječ »majčica«! bez zarade. bez ičega; odavna već tisuće sirota traži mater i oca; odavna pogibaju oni od glada, zime i bolesti. Tek osim nas niko nije mario zato. I kad smo htjeli da pomažemo ako bi tu spasio? nama se to sprečavalo. Nama se branilo, da židovsku siročad uzmemo bar za nekoliko nedjelja k sebi, dok su pogromiste našli zakloništa u toj Evropi, da šire otrov pogromskih instinkta u zemljama, koje im dadoše azila. Boljševička Rusija übijala je

medjuto izaslanike američkog Jointa, koji »u nosili nešto pomoći ruskim Židovima, onog Jointa, kome mnogi zarobljenik nežidov biagodari svoj povratak iz sužanjstva. Kukavna je zvijer čovjek. Vidi, da stradava uz njega čovjek jednako kao i on: mislio bi: brat mu je; ali ne Židov je. Glad i bijeda slabi čovjeka, ali jača beštiju u njemu. Ne čeka sc, dok glad i bijeda izvrše svoje djelo: Rusija kozmopolitskog boljševizma pogromira Zidove jednako kao i carska . . . Ondje je žarište najvećeg židovskog života; ali svuda gotovo ima »manjih«, strašnih takovih žarišta. Iz svih njih se prostriješe valovi i oni se ukrštavaju. Stojimo u jednoj unakrsnoj vatri mržnje. Sramota svijeta ne može nam biti zadovoljština. Slomit će se Horthv jednako kao i boljševizam; jenja! će mržnja i mi ćemo zabrinuti čekali na nove provale. Izlaz je iz toga jedino naša aktivnost. Ona je jedina naša odbrana. Tri tisuće godina kulture učiniše nam dušu prejakom, a dvije tisuće godina patnja naše tijelo preslabim, da mrzi i traži odmazdu. Ali te tisuće godina dokazaše našu vitalnost. Ona je dvije tisuće godina bila fizički pasivna. Hoćemo li da se održimo, treba da je fizički aktiviramo s pomoću aktivnosti naše volje, naših čuvstava i energija našega duha. A. L

K problemu gospodarskog pridizanja istočno-evropskih Židova

Interview s drotu. Juliusom Gohlmannom. Ne\vyorkPrijašnji generalni direktor »Joiut Distribution Coramittee«-a, dr. Juliu;* Goldmann, poznati autoritet na polju socijalne skrbi, izjavio je uredniku »Jiidische Presszeutrale Ziinoh* o problemu gospodarskog pridizanja istočnoevropejskih Židova ovo: Kakogod velike bile nevolje Židova u zemljama, u kojima je bijesnio rat i kolikogod nam stiglo apela za pomoć. Uvjeren sara, da je zaključak Jointa. prema kojemu će- se postepeno ukidati potpora, razborit i da će koncem ove godine prestati podjeljivanja potpora. Ne smijemo ukinuti, već naprotiv svom snagom podupirati djelo gospodarskog pridizanja istočnog židovstva. Za moga boravka u Evropi imao sam kao glavni ravnatelj Jointa veliku prednost, da dnevno govorim s ljudima, koji najbolje poznaju prilike, t* se godinama, bave tim problemom. Iz pregovora s tom gospodom te iz vlastitih opažanja mogao sam sebi stvoriti sliku o užasnim nevoljama Židova istočne Evrope i upoznao sam njihove potrebe, koje se kristaliziraju u riječi »ponovno pri dizanje*. Držim, da se današnje 'prilike Židova u istočnoj Evropi u svome karakteru ne razlikuju od onih prije rata, jedino što je k tome pridošao jedan užasan »plus«. Ili da to kažem dragim riječima, prilike istočnih Židova, posmatrane s ekonomskog, sanitarnog i kulturnog stajališta, bile su već prije rata tragične. Tragedija porasla je sad u neizmjcrnost. Uslijed stoljetnih progona, nesavladivih poteškoća iznimnih zakona itd.

2

►ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 26.