Жидов

ŽIDOV

GIfSUS-Z'V PTTWVZI DOVSTV\

Kralj Petar I. Karagjorgjević

Dne 16. augusta umro je Kralj, kojega će istorija po vidnim učincima Njegova vladanja nazvati Velikim, a Herojem po duši boračkoj i oslobodilačkoj, koja se predala sva službi za svoj narod idući s njime, pred njim, u njemu kroza sva stradanja do visova ostvarenja ideala oslobođenja i ujedinjenja. Dugo je Veliki Starac već boravio u zatišju, udaljen od borbi dana, predavši vladalačke dužnosti u mlađe ruke. Koliko je sudbina -bila kruta, što je slomila tijelo toga Vođe svoga naroda prije no je izdahnuo dušu, toliko-je mnogo ljepote u tome, što je otišao u veliku osamu u času, kad je Petar Karađorđević doveo svoj narod do vrška uspjeha jednoga etskoga i herojskoga naprezanja. Za cijelo: ovdje se nimbus kraljevske časti ne očituje u pompu i nedostiživosti kraljevskoga trona. Priprost, po spoljašnjosti svojoj, od dana mladosti pa do časa smrti, ukazuje se život pokojnoga kralja. Tek sad, kad Njegova usta šute, razvije se pogrebni pomp, ali sav narod je to, a ne dvorjanski ceremonije!, koji svome mrtvome heroju sprema doličan oproštaj na Njegovu polažu u vječni počinak. Ma koliko je taj veliki Vođ svoga naroda bio jedan, i ako prvi, među svojim narodom: u času smrti, u času, kad se dijeli za uvijek od svoga naroda, osjeća se, da ovaj Kralj treba da se isprati u raku jednim triumfalnim vidnim izražajem predanosti i ljubavi svih državljana kraljevine, za čije stvaranje On se kao priprosti četnik već u mladim danima borio, pored svih zasjeda najmljenih übica, kad ni u snu nije mislio, da će zasjesti na tron Svoje otadžbine, već je On, beskućnik dinastiju, koja je tad vladala, zaklinjao, da pomogne ujedinjenju i oslobođenju svega naroda. Prestao je da se bori u Bosni, kad je vidio, da se bez Njegove krivnje rađaju dinastičke protivštine. Mladi je princ pošao u izgnanstvo, bavio se naukom, bio borac u redovima francuske vojske aa ideal ujedinjenja stranoga naroda,

jer je taj ideal kao apsolutan živio u Njemu i možda čekao na dan, kad će doći ora, da ga u svome narodu ostvaruje. Dotle je živio kao građanin ženevski daleko od doma, u slobodnom vazduhu Švajcarske, ppćeći sa idealistama slobode ruskoga naroda. Krv i duša Njegova i sočni živi demokratski idealizam nije dao, da se korijenje Njegova bića ikad istrgne iz rođenoga tla Njegova naroda. Došao je dan, kad se vratio na Djedovsko prijestolje. Na putu domu svome mladi su zanešenjaci u Njemu, u kome su vidjeli jamstvo svojih ciljeva, pozdravljali jugoslavenskog Kralja. Živio je kao svoj među svojima, u političkim trvenjima, netaknut u svojoj čistoći ideala od njih, kao strogo ustavni demokratski vladar. Ali ne kao figura, nego kao brat, koji saosjeća s braćom i spreman je uvijek da i u zlu i u dobru dijeli njihov udes. Dok truba, koja je zvala na oslobođenje, nije zazvečala. U Njemu se tad probudio Borac - Osloboditelj - Ujedinitelj. I trfd se borio. Pošao je sa svojim narodom On, Starac, u egzil, prošao klance i guduro Albanije, stradavao kao nekad mitski heroji-kraljevi i sa svojim borcima čekao na svitanje. Ćudoredni fluid visokih ciljeva struji sa spomeni na velikog pokojnika i čist i svijetao zalazi On ispred naših očiju. A mi Jevreji, blagodami KraljuĆoVjeku spominjemo se u ovaj čas ljepote nenaviklog časa, kad je i nama u neposrednosti bratskih čovječjih osjećaja pristupao kao čovjek, s našim se kćerima uhvatio u kolo, našem svetištu polagao osnovni kamen. To su tek epizode, ali one osvijetljuju čitavog Petra Karađorđevića, kaki je bio; svijetao uzor ideje jednakosti naroda, plemena i ljudi u višem skladu čovječanstva. To nije bila milost prema parijama, od koje su drugdje pređi naši u zahvalnosti padali ničice: to je u nama bilo prostrujanje živog osjećaja ljubavi od čovjeka do čovjeka. Ne navikli na to mi smo Mu, živući

u Njegovoj ujedinjenoj Jugoslaviji, pored svega drugoga, što će u njoj da nikne iz čista sjemenja, kad se bude uklonio korov strasti i mržnja, harni, što je bio jedan od onih, koji ne dadoše, da izgubimo vjeru u čovjeka. U jednoj ruci zastavu ujedinjene države, u drugoj zastavu svoga jevrejskoga naroda, mi ih spuštamo u počast nad grobom Petra Karađordevića sa priprostim starojevrejskim oproštajem od mrtvaca: zihrono letova. A krvi Njegove krvi, mladome sapatniku Njegovih patnja, nosiocu i haštiniku Njegovih ideala, koji je naviještao pravdu svima građanima ma koje vjere, naroda i plemena oni bili, mi doprinašamo svu toplotu svojih osjećaja u poviku: Živio kralj Aleksandar KarađorđevićJ * Savez Cijonista Jugoslavije otposlao je ovu depešu: »Gospodin Nikola Pašić, piedsjednik ministarskog saveta Beograd. Ispred narodnih Jevreja kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dajemo oduška dubokoj potresenosti nad golemim gubitkom što je sve državljane naše domovine zadesio smrću Njegova Veličanstva Kralja Petra Velikog Osloboditelja i Ujedinitelja, koji je sebi u srcima svih svojih državljana stvorio neprolaznu spomen herojstvom svoje duše, veličinom svojih djela i demokratstvom svoga vladanja u duhu pravde i jednakosti. Ujedno molimo da izvolite iznijeti čuvstva vjernosti i odanosti Jevreja prema Njegovu Veličanstvu Kralju Aleksandru. Savez Cijonista Jugoslavije, Zagreb. Predsjednik: Dr. Hugo Spitzer.« Podjedno je Radni odbor S. C. J. pred kraljevskim namjesnikom u Zagrebu izrazio Svoje saučešće.

GOD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. a ======= RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ~£ $

ZAGREB 23. augusta 1921. 19. aba 5681

PRETPLATA « GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, ČETVRTOOD = K3O, POJEDINI 8R.4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. ..,-=1

PInMiU piaceua

BROJ 27.