Жидов

Da su sve boli i patnje svjetskoga rata dijelili sa svim drugim ljudima to nas ne bi ovdje zanimalo. Što nas Židove sve zanima i što se sa tribine cijonističkog kongresa, budući da nema drugog židovskog kongresa, mora javnosti reći, nije niti osjećajno niti informativno već ono poučno, t. j. zaključak, koji povlačimo iz dogadjaja. Ovaj zaključali stoji u najdubljoj vezi sa onim, što je u cijonizmu najhitnije, naročito sa principijelnim shvaćanjem prosudjivanja židovskog problema. Što smo za vrijeme i nakon rata vidjeli u zemljama, u kojima živi većina židovskog naroda, te po tome dolazi u obzir kao glavno polje promatranja za židovski problem? Oim je rat buknuo udružili su se sve moći tmine da huškaju protiv Židova. Jedan »rat u ratu«, jedna medjuscena velike drame spremljena je po svim pravilima agitatorske strategije u leglima huškača. Vizija o židovskoj izdaji bila je ouvertura, kojoj su slijedili bezbrojni redovi glupih bajka i halucinacija. Otrov se širio i prodirao u najšire slojeve nežidovskog stanovništva. Najoštrije su iznimne mjere poduzete. Jedan originalan u općoj ratnoj strategiji nepoznat postupak primljen je u obrambeni sistem; Evakuacija Židova. Stotino hiljada Židova, sa starcima, ženama i djecom, cijele općine, i bolesnici, protjerani su preko noći bez kruha i odijela uz ruganje i zlostavljanja svake vrsti. Cijele litavske židovske općine tjerane su u divljem neredu nemilosrdno, često pod udarcima biča, pješice ili spremljene u kola, koja su čak i za marvu odveć loša bila, i tjeralo ih se kao beskućnike po širokoj Rusiji. Nama je bilo jasno: to se može dogoditi samo sa narodom, koji nema vlastite zemlje, i koji je brisan iz knjige živih naroda. Narodi mogu za svoju zemlju umirati, njihovi potomci mogu je opet naslijediti; jedno seosko pučanstvo, može se brutalnom nadmoći neprijatelja otjerati u progonstvo, oni koji prežive vraćaju se svojoj rodjenoj grudi. Posve uništiti mogu se samo ljudi, koji posve bez uporišta vise u zraku. Neukorijenjeni kao lutajući putnici, . kao Ahasveri zraka osudjeni su na to, da vide, kako se njiše povijest njihovih generacija izmedju trpljenja ili proganjanja po drugima, bez ikakove stalnosti/i veze, koji su temeljni elementi svake kulture, bez jedne mjesne središnje zajednice, koja je preduvjet svake kolektivne egzistencije i bez ikakovoga traga slobodne volje ili samo odredjenja. To je židovska tragedija. Ovdje se otkrila upropašćenim pogledima misaonih promatrača cijela bijeda i cijela tragedija židovskog egzila. Munjevito osvjetljenje ove pojave pruža činjenicu, da rat protiv Židova nije prestao sa općim ratom. Naprotiv strasna neman mržnje protiv Židova grabila je užasnim rukama za židovskim životima, časti i imetkom. Govornik na to opisuje martirij u Ukrajini potresnim riječima, te se pita ~ gdje Je bila Evropa?

Evropa je gledala ovo klanje prekršenih ruku, nijedna riječ utjehe, koja bi ohrabrila ove nesretnike. Zar je to zbilja zadnji sekulum drugog tisućljeća? I svi ti narodi, parlamenti i senati ne nasmogoše na očigled ovoga klanja masa ništa drugog do šutnje, S dubokim zadovoljstvom i nadom pozdravili smo nastajanje Saveza Naroda. Gdje je taj savez* naroda? Nama se od govarar mi nemožemo ništa oficijelno utvrditi, što se u Ukrajini zbiva, zemlja je zatvorena i ne postoji vlada s kojom bi se moglo pregovarati. Govornik osudjuje .oštro ovaj postupak i odgovara: Ako i političari po zvanju tvrde, da se stranci nemaju da mješaju u unutarnje stvari jedne zemlje, koja nije njihova, to mi mislimo ipak. da ima činjenica, koje spadaju onamo, što Tacit razumjeva pod savjesti ljudskoga roda. Postoji i\ tribnnal javnoga mijenja; iako nema moći da svoju osudu provede, to je ipak dobro, da izrekne svoj sud. Našu osudu smo već davno stvorili. Temeljno zlo ne sastoji se u slučajnostima nego u okrutnom zakonu, u uko čenom »moraš«, koje je poslijedica ovih pojava. Može se ukrajinskim bandama propovijedati moral: može se i moralo bi se! protiv ovih protestovati; daleko se time ne dodje. Nastati će stanka u povijesti naših martirija, jer prije svega ne može energija klanja i uništenja postojano i neprestano bijesniti, drugo je za to potreban neposredni povod, izvjesni momenti i afekti, koji se uvijek ne nadju. Tad će se naši ljudi opet uspavati u samoljublju i bezbriž nosti i provali li opet sudba, tad je opet »Slučaj«. Ovo je sistem virtuoza u varanju samoga sebe, koji nikada ne prestaju da nas obmane opsjenom civilizacije i napretka! U 17. stoljeću bila je Ukrajina pozorište strašnih židovskih pokolja. Kad se čitaju kronike naših patnja onoga vremena misli se, da se čitaju izvještaji o zadnjim strahotama. Što su zadnje 300 godine na tome promijenile? Produbili su mržnju i umnožile strahote, ali su pri tome posve sačuvali karakteristične značajke. Svjetska povijest poznaje Bartolomeovu noć, Sicilijansku večer i slične izlijeve neobuzdanog fanatizma. Mogućnost jedne druge Bartolomeovp noći, to znači jednog ponovnog izdanja iste sa svira poslijedicama je nemoguće. Ovdje djeluje etično životno shvaćanje, socijalna pravda, ovdje je razlika medju srednjim i novim vijekom odlučna; židovska tragedija ali ostaje netaknuta od promjene vremena. Ali naš narod živiTijelo je Židov, naroda doduše isprebijano, ali židovska duša živi. Vrijeme patnja trglo je naš narod iz njegove apatije, i pojavio se opet kao u |taro vrijeme, kao narod braće! Djela naše braće u Americi su stranice slave u aavremenoj povijeati. Uvreda je reći, da su naša tamošnja braća plemeniti Saraoci, u našem narodu nema »davaoca« i »primaoca«; trebalo je ispuniti tvoju nacionalnu dužnost.

Mi srao upozoravali! Teodor Herzl, čija je velika sjena još danas naš potajni vodja, upozorio na rastuće opasnosti, koje se kriju u pomanjkanju jodne domaje. Kad se nijesmo htjeli ograničiti na paliativna sredstva, već zašli u bit stvari, kada smo pokazivali puteve i radili za budućnost, podrugivali su nam se kao utopistima. Da je židovski narod već onda sve svoje sile založio za ostvarenje našeg ideala, veo bi odavno imali svoju domaju. Sada smo stigli do novoga odsjeka u našemu razvoju. Dvije hiljado godina stali smo u čekaonici svjetske povijesti, napokon smo stupili unutra. Balfourova deklaracija jednako glaseće izjave Francuske Italije. Udruženih Država i drugih sila, konferencija od San Eema su medjašnji kamen na dugome putu k oslobodjenju. Snažnim zvukom raširio se glas u sve krajeve. Ovo oduševljenje nije bila opojnost, kojoj je slijedilo trijezno probudjonje, već je to jaka vatra, koja dalje plamti. U ovaj zbor radosti nije ušao nesklad neumjeren*' obijesti. Zakopane su stare boli, ugušena jadikovanja i suze; napokon osjećao se Izrael ujedinjen s čovječanstvom, izmiron sa narodima, na pragu nove ere spasonosnih ideja, prožet vrućom-čežnjom, da stvori u zemlji otaca djelo mira i civilizacije. Pamtimo dobro; što se u kratko naziva »Balfourovom deklaracijom* je politički akt svjetsko istorijske važnosti. Istina je, Balfour je ovom aktu udario svoj žig; to nije jedna politika u običnom smislu riječi, to je savjest, razbor, duboko uvjerenje ovoga slavn. državnika, mislioca, cijoniste, što se iz deklaracije vidi. Ova deklaracija stvorena je ali onda kao zaključak engleskog kabineta u ime vlade Velike Britanije, za vrijeme vladanja sadašnjeg engleskog kralja. Želimo li saznati za držanje javnosti Velike Britanije prema ovome aktu pravednosti i mudrosti, pročitajmo djelo, koje smo objelodanili i koje sadržaje izjave simpatije, koje su na nas upravili zastupnici engleske vlade, visokog svećenstva, znanosti i umjetnosti, parlamenta, radništva i mnogih uplivnih krugova. Ovdje govori svjesna Engleska. Ako sve to poznajemo, ne ćemo se zastrašiti kratkovidno i naglo time, Što su pojedini Englezi nama još nenavidni, jer nas još ne mogu razumjeti. Istina će sebi utrti put. Pa i vlada Francuske priznala je naše pravo, te objelodanila oficijelnu deklaraciju, koja je identična sa Balfourovom. Tamo su bile raširene velike predrasude protiv cijonizma, koje se sad od vremena do vremena opet pojavljuju. Govornik navadja razne izjave uplivnih ličnosti, te konačno daje izražaja našoj nadi, da će Francuska, koja igra veliku ulogu na Orijentu na plemeniti način podupirati naša opravdana nastojanja. I Italija klasična zemlja nacionalne ideje odgovorila je na naše pretstavke i razjašnjenja sa velikom simpatijom. Navadja jednako izjave talijanske vlada i krugova, koji joj blizu stoje. Tako

BROJ 29.—30.

»ŽIDOV« (HAJ KUDI)

3