Жидов

Na ovaj sam dopis dolično odgovorio dana 12. juna 1914. Medjutim buknuo je rat i naravno, stvar se nije mogla dalje da potjera. No došao je slom, prevrat, došlo je ujedinjenje, a braća naša iz stare Srbijo i Bosne objeručke su, shvatajuć važnost stvari, prihvatila poticaj. Dana 6. i 7. aprila 1919. sastali su se predstavnici beogradskih, sarajevskih, zagrebačkih, osječkih i novosadskih Jevreja u Beogradu u užu konferenciju, u njoj jest osnutak Saveza zaključen, izabran odbor za izradbu statuta i za pripremu kongresa općina. Taj je kongres, držan u mjesecu julu 1919., zaključio osnutak Saveza, povjerio je privremenom Glavnom Odboru da izradi i Ministru Vjera podnese statut i evo: danas sastaju se delegati svih jevrejskih općina ujedinjene kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prvi put na složan rad. Bio sretan!

Dr.

Hugo Spitzer.

Kongres jevrejskih općina

i. 22. novembra sastaje se prvi puta u istoriji Jevreja Jugoslavije Kongres Saveza jevrejskili općina u Zagrebu. Bio bi zahvalan zadatak ovom prilikom prikazati razvitak židovstva u našim krajevima od prvih tragova židovskih zajednica pa do danas. Vidjelo bi se, kako je na Balkanu osim jednog mistički mesijanskog pokreta, koji je zahvatio židovske mase, židovstvo bilo sudjeno da zaboravlja velike tradicije kulturnog stvaranja i cvjetanja i da se kuša očuvati u formama, u koje potomci velikih pred ja ni jesu više bili kadri udahnuti živo pulziranje stvaranja ikakvih vrednota. U ovaj čas ipak nemamo kad, da se zadržimo kod prošlosti i sadašnjosti, u koju tek od tri decenija ovamo ulazi preporodjeni i pomladjeni život osviještenoga židovstva, koje je konačno dovelo do ostvarenja Saveza jevrejskih općina, prvi puta do legitimirane predstavnice Židova Jugoslavije, koja znači poiotak ostvarivanja solidarnosti izmedju malih općinskih jedinica, koje su dosad živjele svaka za se i u kratkovidnosti svoga shvatanja slobode čuvale autonomije svoje, osudjene na nemoć prema vani i na obamiranje prema unutra. Danas je teren za Savez općina pripravljen. Ne tek formalno po potvrdjenim statutima, do kojih da se dodje trebalo je čiste volje i napora naših najboljih od starije generacije, da savladaju partikularističke otpore u našoj unutrašnjosti i administrativne teškoće. Već je teren pripravljen i duševno, jer se rnedjuto jedan mladji naraštaj zanašao za misao jedinstva židovskoga naroda, koje je u toku triju decenija dobilo istorijskim faktima ne samo logičko opravdanje nego i imperativ logične i životne nužde. •Kad gledamo dnevni red, kojim će da se bavi prvi kongres Saveza jevrejskih općina, nama se čini, da ga nužda konstruktivnosti nije diktovala. Dnevni je red i suviše tehnički-formalan, a ipak nema sumnje, da taj prvi kongres ima

da dade notu radu Saveza jevrejskih općina. I dnevni red, ma koliko bio formalan, ne će smjeti da prijeći, da se na ovom kongresu iznesu pozitivni radni zadaci jedne zajednice, koja ima da se bori, kako bi sebi stvorila faktički reprezentativni položaj legitimne predstavnice s autoritetom prema vlasti i s autoritetom prema jedinicama, kojima će Savez da bude višom jedinicom. Voljeli bismo, da su ovom prilikom u našemu listu pojedini predstavnici općina razvili svoje misli o socijalnim, kulturnim, karitativnim, organizatornim, reprezentativnim, na posljetku i o političko-zaštitnim i odbranbenim za đacima Saveza općina. Nijesmo našli odziva na svoje pozive. Mi ćemo s toga ovdje da damo samo kratki nacrt zadataka Saveza, nacrt putokaza, koje bi prvi kongres imao da dade budućem radu Saveza. 11. Jevreja ima u našoj kraljevini oko 150.000. Politički i kulturno stajali su oni pod raznim uticajima. Nigdje se nije razvio bujan židovski život. Jako židovstvo u nekim dijelovima naše kraljevine sastojalo se jedino u snažnoj religioznosti, koja ipak nije bila toliko duševno duboka, koliko konfesijski formalna. Težnje za ujedinjavanjem nailazile su na otpornosti ne spolja već iz mitra, na otpornosti, koje su imale svoj korijen u suprotnostima konfesijskih partikularizama. Još danas se na pr. u Vojvodini nastavlja borba madžarskih Židova izmedju krutog ortodoksizrna i neološtva. Još danas ima izvjesnih antagonizama izmedju sefarda i aškenaza, a što oni jenjavaju, tome doprinaša doduše najviše svijest nacijskog jedinstva, ali i napredovanje religijskog indiferentizma. Opažamo još tu i tamo nove pokušaje cijepanja u općini po konfesijskom obziru ili čak i po podrijetlu pa iako je tome.gdjedje uzrokom bolest težnje za roš hakahalstvom, ipak je dublji uzrok u tome, što misao jednovitosti nije tako snažna i razvita, te bi nadjačala ove separatizme. Ovdje nabačene pojave daju Savezu općina prvi putokaz; da bude onaj faktor, koji će s potrebnim taktom jačati unifikatorne tendencije u židovstvu, iskristalizujući ono, što je bitno i zajedničko i izbjegavajući da dira u ono, što bismo nazvali religijsko-čuvstvenom autonomijom pojedinaca. Savez mora da ide za integracijom židovstva izbjegavajući bespotrebno uniformiranje i dajući slobodu diferenciranja. Atomizanje, koje predstavlja sadašnje stanje jevtejskih općina treba da prestane. Savez općina ima da okupi općine u organsku cjelinu. To će moći da učini, ako bude dovoljno snažan da ispunja radne zadatke, koji nadilaze autoritet i snagu pojedinih općina, a čiju će potrebu kao zajedničku za sve Židove, ili da se formalno ispravnije izrazimo: za sve židovske općine uvidjeti sve te općine. 111. U te zadatke übrajamo one, u kojima se ogleda zaštita nacijsko-religijske

židovske manjine. Ona je in abstracto cbezbijedjena i medjunarodnim ugovorom i instrumentom Lige Nacije i Ustavom. No kolika ona im da bude, zavisi i o tome, do kojih granica je mi sami tražimo i dokle siže naša sopštvena snaga i naša jedinstvenost u traženju. Savez općina u tome pogledu mogao bi da bude i ako možda ne u okviru svoga statutarnoga djelovanja najmoćniji faktor krepošću svojeg »legitimiteta«. Ipak se čini da se u tome pogledu, bar što se tiče nacijsko-političke strane principa zaštite nacijske manjine, od Saveza općina jedva može što očekivati. U tome pogledu nijesu još dostatno prebrodjene heterogenosti u starijoj našoj generaciji, pa će trebati još nekoliko malo godina, dok mladji naraštaj ne udje u vodjenje posala. Dotle,'razumije se, prolazi dragocijeno vrijeme i država se uredjuje uz potpuno mimoilaženje židovskih zahtjeva, koji se zvanično ne stavljaju, a u koliko se i stavljaju, ne stoji iza njih partijsko-politička snaga kompaktne grupe, s kojom bi vlada iz partijskih razloga, koji na žalost i previše odlučuju u nas, trebale računati. IV. No pored toga ipak ostaje Savezu u pogledu zaštite jevrejske manjine dovoljno polje rada, a da pri tome ne treba tek da traži novih putova. Treba tek da se usavrši ono, što postoji, kulturna i religijska autonomija jevrejstva. U pitanju je u prvome redu jevrejska škola. Mi ih u našoj državi imamo neznatan broj i to samo osnovnih škola. Dok je u susjednim državama, najpače u Rumunjskoj, do nedavna najklasičnijoj državi pogromskog antisemitstva, pitanje jevrejskog školstva ne samo u načelu gotovo riješeno već se i u praksi provadja, dotle nama prijeti opasnost, da gubimo i ono malo svojih škola, što ih imamo, dok na pr. Nijemci u Vojvodini dobivaju svoje zasebne njemačke škole. Da u tome pogledu uz nešto napora i energije nije teško postići uspjeha, to ilustrira slučaj s jevrejskom državnom školom u Velikom Bečkereku. Bit će, da se predusretljivost vlasti u tome slučaju dala voditi od drugih motiva nego li od načela zaštite nacijske manjine. Ali ovaj slučaj pokazuje, da, gdjegod ima dovoljan broj židovske djece, postoji mogućnost židovske škole kao državne škole. ♦ V. Ali sam fakt jevrejske škole ne dostaje. II koliko one postoje, one ne smiju da pobolijevaju od nestašice jevrejski obrazovanih nastavnika i od nestašice žive jevrejske nastave. Iz toga proizlaze za Savez općina dva osnovna zadatka: Pripremanje jevrejski obrazovanih nastavnika i pripremanje ozbiljske jevrejske nastave. Kako se nastavnici u našoj državi ne mogu jevrejski obrazovati, treba prema tome Savez općina da nastoji oko toga, da što većem broju mladića i djevojaka omogući jevrejsko obrazovanje u židovskim centrima: u Beču, u Berlinu, a najbolje u Jeruzalimu. Jevrejska na-

BROJ 35.

»ŽTDOV. (HAJHUDI)

3