Жидов

pokop svojo neudate, djevičanske sestre. Velikom je svećeniku sve ovo bilo zabranjeno . njegova svetost nije smjela da bude obeščašćena dodirom Iješine (por. 3. Mojs. 21, 1 121. Zbor egipatskih svećenika, kojima je bilo na brizi pokapanje mrtvaca, zvao se »sveti muževi« (por, Điodor, na pom. mj.), dok su se u jevrejskom pokapači mrtvaca nazivali 'stalni muževi« (por. Jeheskel 39, 14). Svakako mi se čini, da u pobiblijsko doba prihvaćeni naziv »Hebra Kadiša« (svelo društvo) za pokapače mrtvaca nije njemačkoga, već egipatskoga izvora (por. Krauss, Talm. Arch 11., 63. 4boi sl i. Nadalje bi se još dalo uslanoviii. kako je znatno utjecala egipatska eshalologija na oblikovanje jevrejskih naziva u Kabali. No ia tema ne spada u okvir ove rasprave, činjenica, da samostalni razvoj jevrejskoga jezika nije nigda jenjavao, ne da se pobijati. Pozniji su vijekovi živjeli vazda od baštine prošlosti, jedna se kar.ka vezivala o drugu, a lanac se vuče u beskrajnost. Pravo razumijevanje jcvrejskoga jezika objašnjava nesvjesne trzaje narodne duše i omogućuje sve historijsko poimanje. tlu. Nastale su šume duž granice predjela, gradjene su ceste, pravljeni kanali, nov se život budio u staroj dolini. U jednoj godini porasao je broj stanovnika Nurisa, koji su se tamo naselili u 5 kolonija, od 500 na 1000 ljudi. Sve sama mladež, sami radnici iz Evrope, koji ondje stanuju u velikoj radničkoj i životnoj zajednici. A sad se sprema Židovski Narodni Eond, da proširi granice obradjene zemlje dalje prema istoku. Još mu stoje na raspolaganje 4 kvadratna kilometra zemljišta, najistočnija zemlja, koja će u ovoj dolini biti u židovskom posjedu pogranična straža prema Moabu. Na tom zemjlištu sad nastaje prva kolonija čehoslovačkih Židova u Palestini. Osobita je to zemlja, na kojoj će se naseliti, a osobiti su i kolonisti, koji hoće da obrade ovu zemlju. Zemlja isprepletena prastarim pričama, od 3 tisućljeća židovske historije. Kod Nurisa izvire vrelo Ajin Harod, vrelo na kojem je krijepio Gideon borce, da izabere 300 junaka, s kojima će potući neprijatelje. Izvor Ajin Haroda natapa cijelu zemlju, on je djelomično čini močvarnom. Na jugu ograničena je kolonija gorjem Samarije, koje se-strmo uzdiže do visine od 400 metara. Tu je gorje Oilboa, na kojem je u borbi protiv Filistejaca poginuo kralj Saul. Ove uspomene nijesu obamrlo u zemlji, kao možda u Pragu ili Berlinu Ne gaje možda Židovi, novi našeljenici. koji su tek došli u zemlju, ove uspomene na bajoslovnu prošlost. Arapi, koji još danas na gorju Gilboa pokazuju oltar na mjestu, gdje je poginuo kralj Saul. još danas smatraju to mjesto svetim. A sjeverno od Nurisa zove se i danas mjeto. kamo je Saul pošao da pita vješticu za sudbinu En Dor i brdo sjeverno od Nurisa -brijeg proroka Sarnuela«. I tako su sami Aiapi, a da to nijesu ni htjeli, aščuvali kontinuitet židovske povjesti. Stani imena pojedinih mjesta još /-ive i stara z mrlja još živi i na bojištu od 100 židovskih boraca protiv neprijatelja Izraela, na tlu doline Jesreel.

živi opet stari narod, nova židovska mladež. ♦ Osebiti su to ljudi, 35 obitelji, koji nakon 2 godine radničkog života dobiše izvjesnost, da će potporom Židova Celioslovačke postati seljacima na vlastitoj grudi. Sve su to, što no riječ »djeca iz dobrih kuća«, sinovi i kćerke židovske buržoazije. Iz Praga, Pljzena, Karlovih Vary, mladići i djevojke, koji se u svojoj mladosti nijesu bavili poljoprivredom. Najmladji su 20 do 21, većina oko 30 godina stara, jedan, bivši profesor, u 40 godinama. Dvije gospodje su liječnice, muškarci su gotovo sami akademičari, a medju njima 6 doktora. Ove ljude nije u Palestinu tjerala nužda, nije ih silila nevolja, da izaberu najteže zvanje što ga ima: da žive životom palestinskog poljoprivrednog radnika, životom haluca. A sad, nakon 2 godine koje su proveli u malarijskom kraju kolonije Hcfciba, sad, pošto su prošli kroz čistilište prvih godina, bit će naseljeni na zemljištu Narodnoga Fonda kao nasljedni zakupnici. Izabrali su istočni predjel Nurisa. Odgovaralo ih se od toga. Reklo im se: »Vi imadete žene, imadete 11 djece, a istočni Nuris je najizloženija točka u cijeloj dolini Jesreela. Nuris otvoren je prema Jordanu i udaljen samo 2 sata hoda od granice mandatskog predjela Palestine.« Reklo im se: »Predjel još je močvaran, postoji opasnost malarije, Vi ćete taj kraj istom morati sanirati. Vi s Vašim ženama i djecom.« A Hefcibanci odgovorili su: »Ako ne mi, a tko?« Razapeli su svoje šatore na zemljištu, koje je još bilo močvarno. Orali su i sijali. Stanuju u šatorima. Svoje žene i djecu poslali su u susjedne kolonije, a oni sami drže stražu prema istoku. Ali nije to samo čisti idealizam, koji tjera te ljude. Na sreću ne. Ja barem ne .vjerujem u trajnost čisto idealističkih pokreta. Čehoslovaci pošli su u Nuris ne samo da koriste narodu i zemlji, već jer se nadaju, da će tim činom naći svoju sopstvenu sreću. Kao većina kvucota u Palestini imadu i ovi Hefcibanci svoju vlastitu ideologiju. Za njih nije zajednica samo sredstvo k cilju, oni u njoj ne vide samo olakšanje borbe za opstanak ili ostvarenje socijalističkih teorija za ove čehoslovačke Židove je »zajednica« to jest život u najužoj vezi s ljudima, koji jednako misle i teže prema istome cilju, životni ideal i životna! nužda. Jedan pomaže drugome, živi za drugoga, odgaja drugoga. Brak je zajednica dviju ljudi, kvuca brak s mnogima tako bi se moglo opisati naziranjc o biti zajednice, koja ima kao preduvjet najviši osjećaj odgovornosti i uništenja egoizma. U Nuris pošli su ovi ljudi poglavito stoga, jer će tamo imati ne samo najužu zajednicu u njihovome krugu, već daleko proširenu, svakako samo radnu i kulturnu zajednicu, sa svim onim stotinama radnika susjednih kolonija. U Palestinu pošao je možda mnogi od tih mladih čeških Židova ne samo za to, jer je to bila posljednja konzekvenca njegova cijonističkog naziranja, već jer mu je postalo nutarnjom potrebom zajednički

život s drugovima.- U Evropi nema više čistoće, nema više istine, ni života u naravi. Sve to pruža Palestina mladome pijoniru, a povrh toga i ponosni osjećaj: »Moj život, moje umiranje nije samo za mene i za moje prijatelje, stvar je to moga naroda., za moju je zemlju.« ♦ Istina, materijalna podloga za koloniju čehoslovačkih Židova nije još osigurana. Koloniste imaju doduše potpunu opremu, gradjevno drvo, strojeve, no ne dostaje im još novaca za kultiviranje i saniranje tla, za gradnju cesta, uvedenje vodovoda, a prije svega, da se plate zadnji obroci zemljišta, što ga je kupio Židovski Narodni Fond. Radi se tu o svoti od 2 milijuna čeških kruna, koji se imađu u godini 1923. u Čehoslovačkoj namaknuti. Istom onda moći će da nastane prva čehoslovačka kolonija u Palestini, prva, koju će doskora slijediti druge

Keren Hajesod

Keren Hajesod kampanja u Americi. U Connecticutu započela je kampanja za Keren Hajesod 24. decembra. Na banketu, održanom u počast U n t e r ma y e r u u Hatfordu, učestvovale su gotovo sve općine države Connecticut. Untermayer je u svome govoru medju ostalim rekao, da mu je poznato, da se Connecticut, a naročito Hatford, oduševljeno odazvao pozivu velikog vodje u Israelu da učestvuje na obnovnom radu Palestine. Što se u Palestini stvara, opovrgava sve laži antisemitskih agitatora, koji tvrde, da su Židovi neproduktivan narod. Palestina je na putu, da postane moderna civilizovana zemlja, a iza svih pijonira rada mora da stoji Keren Hajesod. Na koncu apelirao jc na prisutne da još jedanput, kao i prošle godine, daju za Keren Hajesod, jer zadaće i rad u Palestini rastu iz dana u dan. Keren Hajesod u Detroitu. Morris R ut h e n b e r g sazvao je skupštinu Maaserobvezanika radi priprave kampanje, koja ima da donese 200.000 dolara. Brojni Židovi Detroita, koji do sad nijesu davali za Keren Hajesod, obećali su, da će podupirati sadašnju kampanju i da će se zauzeti za njezin uspjeh. Medju njima i jedan vodja Palestine Developement Council (Brandeisova grupa. Op. ur.) D. V. S i mons. Keren Hajesođska akcija u Engleskoj. U nedelju, dne 7. januara bila je velika skupština za Keren Hajesod, u kojoj je govorio Nahum Sokolov. Nakon pregleda o političkoj situaciji cijonizma, koja je povoljna, izjavio je Sokolov, da će biti nemoguće nastaviti veliko nacijonalno djelo, ako ne će Židovi u većoj mjeri podupirati ljude, koji stoje na čelu toga prokreta. Treba velikih financijalnih sredstava, da se provedu najnužniji radovi u Palestini. Pored svega toga on ne sumnja, da će še englesko židovstvo odazvati nacijonalnom pozivu i podupirati Keren Hajesod. Dne 10 januara održana je druga skupština za Keren Hajesod kojoj ie pribivalo 5000 osoba. Na skupštini govm ! li ru člano. i Egzekutive Sokolovi So-lovej č i k, te zastupnik na Sejmu Oriinbaum. Kanada. U Torontu održala se konferencija kanadske cijonističke organiza-

BROJ 3.

»ŽIDOV«

3