Жидов

vojke, jer su iste osobito podesne za sabirni rad. Neka im se dadu počasna mjesta, te bi i svi ostali prionuli s većim oduševljenjem za rad. Žene su' u istoriji židovskog naroda, Kad je bilo potrebe davale veoma rado svoj nakit, da pomognu nevolji židovskog naroda, pa bi bilo uputno, da se poduzme akcija, da i žene dadu svoj inaaser u zlatu, davši dio svog nakita, koji im ic nepotreban. Iza toga predsjedatelj podjeljuje riječ čiru. Beni Siclnu, koji drži Palestinski referat. Referent uvodno ističe, da ne može iznijeti čitav materijal, već će se baviti samo onim, što je za nas najpreče i najpotrebnije. Prie svega želi prikazati prilike u Erec Izraelu. Potsjeća, da je danas Palestina za nas u istinu zatvorena. Imigracija je zabranjena, jer u zemlju može ući samo onaj, (koji raspolaže sa 500 funti steringa ili, 'koji imađe diplomu Koje visoke škole, ili kojemu je unapred osigurano zaposlenje u Palestini po tamošnjem poduzetniku ili kolonisti. Legalnim putem može dakle veoma mali broj ući u Palestinu, dočim nelegalnim putem ne može se tako rekuć nikako ući u zemlju, što je prije ipak bilo 'moguće. Oni, koji su ušli u zemlju nemaju onog zaposlenja, koje bi trebali imati, jer haiucim rade sad na cestama, koje vladu u Palestini poduzima. Engleska vlada investira silu novaca za izgradnju cesta, te zahtjeva u tom pogledu suradnju cijonista. Ako je imigracija obustavljena, to ruje samo radi političkih prilika, radi Arapa, nego t nadi ekonoms) og položaja zemlje Svjetska bi organizacija mogla poboljšati te prilike, kad bi imala sredstava. Akcija za Keren liajesod je u toku. pa ako se sakupe tolika sredstva, kolika se očekuju, moći će se popraviti dosadašnji položaj u Palestini. Arapi nisu nacijonalno osvješteni, te čitava akcija protiv Židova ne potječe od kakvoga nacijonalnog antagonizma, nego su samo nahuškani cd nekih, koji se boje konkurencije. Računa se sa sigurnošću, da će poći za rui'rom. da će kod prinosa za Keren Hajesod sudjelovati svi židovski krugovi, koji nam blizu stoje, ali su izvan organizacije. Ako ćemo imati sredstva, to će Arapi isto sudjelovati kod izgradnje Palestine (kao n. pr. kod t. zv. »velikog« Rutenbergovog projekta, gdje je njima osigurano sudjelovanje), pa će i to biti neki ekonomski bakšiš. Za s.-.d je to sve još daleko i postoji tek lijepa nada, da će biti ostvareno. Govorili smo mnogo o hal icim. pa bi htio, da nekoliko riječi progovorim i o haluckom pokretu. Istorija halucim je svakom poznata, Ko je pratio razvoj huluckog pokreta zna, da se najprije razvila teologija h*lucstva na istoku. Iz Rusije je pošao početak toga pokreta, gdje su mladi in teligentni ljudi, ponajviše studenti, ostavili svoje studije, te pošli u Erec Jisrael iz čistog idealizma, no ipak pod teškim -socijalnim i nacijonalnim pritiskom, da ] postanu ratari i da obrađjuju svetu zemlju. Tamo se razvio taj pokret elemen- ( tamom snagom. No haluepokret razvio se 1 i u nepoželjnom smjeru Uslijed pogroma na svom su lutanju tražili put u Erec Jisrael u nadi, da će tamo naći mira. Mno- ; gi se od njih vraćaju. Ne predbacujemo i im, da se vraćaju, da su se razočarali 1 r da šire rdjave glase o prilikama u Pale- « stini. Smatrao sam nužnim, da sve to fz- i

1 nesem, da vidimo i spoznamo, gdje nam 1 valja početi radom i u kojem smjeru ima j taj rad da se kreće. Isto tako čist kao t l početak, mora da bude čitav haluc-po- kret. Treba napuštati svaku filantropiju i i obzire prema pojedincima i imati vazda 1 na umu, da se tu radi o narodnoj zajednici. Ali Halucpitanje ima i drugu stranu: ekonomsku. Mi smo htjeli, da Erec Jisrael bude zemlja zdrava, te da zvanja ne budu raspodjelena tako kao u gahitu. Mi smo htjeli, da naselimo ratare te da bude rad koristan za zemlju S toga smo nastojali, da izobrazimo zemljoradnike. Ekonomske prilike Palestine nisu medjutim odgovarale tom nastojanju. Ni radnici, ni ratari ne mogu svi da nadju posla u Palestini, premda su mnogi već dulje vremena u zemlji. Pored svega idealizma uzimaju mnogi kolonisti arapske radnike, jer su isti jeftiniji, a jer se kolonisti bore sa mnogo poteškoća, ne može im se zamjerati, da se služe ekonomskim principima. Ne kritiziram to, jer kod čovjeka, koji se bori sa egzistencijom, ne igraju odlučnu ulogu idealni, već materijalni momenti. Iza rata je u Erec Jisraelu počela izgradnja tempom i načinom, na koji nismo bili spremni. Osjeća se velika potreba zanatlija, koju potrebu ne zadovoljavaju niti Arapi, a niti doseljenici. Uslijed silnih novogradnja potreba je na kvalificiranim zidarima, limarima Ud. Na kongresu u Karlovim Varima tražili su Palestinci, da se dozvoli useljenje u Palestinu bar kvalificiranim zanatlijama, jer je velika potreba. Uslijed ovih iskustava trebalo bi izobrazbu onih, koji idu u Erec Jisrael, krenuti na sasvim drugi put. nego što je bio dosadašnji. Zemljoradnicima nije bila dovoljna izobrazba od godinu dana, koja je izobrazba bila do sada smatrana dovoljnom, jer je to vrijeme potrebno samo da se mladi ljudi pri viknu na težak rad, a nikako nije dostatno, da se dobro izobraze u gospodarstvu, zašto je potrebno dulje vremena tako rekuć jedan dio života. Dok naprotiv zanatlija može mnogo brže dovoljno naučiti jedan zanat, da može samostalno raditi. * Kod nas se nije haluc-pokret razvio sam od sebe, elementarnom snagom, nego se je razvio na temelju ideologije naše omladine, ne kao bezuvjetna potreba, nego u najboljem slučaju kao logična konsekvenca jednog naziranja. Svi smo se veselili, kad je stvar bila pokrenuta. Tek joj način nije bio ispravan. Nije smjelo da bude glavno, da možemo kazati u izvješćima, da iimdemo toliko halucim i toliko farma i da toga radi trgnemo ljude iz zvanja i da od njih tražimo barem odluku za nov život. Trebalo je jasnije prikazati ozbiljnost odluke, vazda upozoriti kako valja samog sebe ispitati i posavjetqvati se sa ljudima svoga povjerenja prije no što padne konačna odluka. Da se to učinilo, ne bi doduše imali toliko halucim, aU oni, koji bi se odlučili, bili bi najbolji i za njih bi imali dovoljno sredstava. To valja ispraviti. Potrebno je. da sada privodimo haluce zanatima. Izobrazba haluca zemljoradnika skopčana je s velikim izdacima, koji nisu rentabilni. Taj način izobrazbe, koji smo do sada vodili, moramo da napustimo po gotovo, kad vidimo, da taj rad nije kq-

i ristonosan. Odlučno sam protiv toga, da i se već kod početka izobrazbe zanatlija l halucim obvezuju, da će useliti i raditi u tarec Jisraeiu. Isto tako ne smije se odbor, i koji vodi čitavu izobrazbu, obvezati, da će takvog haluca izobraziti sasvim i poslati u Erec Jisrael. Mi možemo podupirati takovog radnika i voditi njegovu čitavu izobrazbu, ali istom nakon izobrazbe ima se odlučiti s jedne strane sam haiuc, da li je voljan, da ide u Erec Jisrael ili ne, a mi ćemo s druge strane odlučiti, da Ii je taj radnik sposoban, da ii imade volju j odlučnost, da ide u Erec Jisrael. Taj izbor je mnogo lakši kod- zanatlija, nego kod zemjoradnika. A u ostalom glede samog useljenja su zanatlije mnogo više pogodovani, jer će svaki zanatlija moći sam za sebe da nadje zaradu i da sebi osigura egzistenciju, dok zemljoradnik mora da u nekoj zajednici nadje svoj opstanak i zaradu. Glede naših halucim nastojali sm© sporazumno sa našim institucijama, da »desimo neki aranžman Imali smo nade, prvo na kupnju zemljišta po Keren Kajemetu u Emec Jezreelu, a drugo u prcjiekat, što ga je izradio dr. Oranowski (»Lanđmannschaftliche Kolonisation«.) Naši halucim nisu i ne mogu biti tako spremni, da mogu samostalno voditi koloniju, te se stoga moraju pridružiti drugim. Keren Kajemet moći će u EmeJc Jesreelu postepeno naseliti oko 600 kolonista. Pod kolonistom razumijeva se i njegova obitelj. Koji će se kolonisti naselili, to je prepušteno radničkim organizacijama u Palestini, koai imadu u tom pogledu najviše iskustva. Počelo se već koloniziranjem prvih 300 kolonista. Njihov će rad za sada biti samo priprema zemlje, na kojoj će biti kolonizirani. Na njihovu faktičnu kolonizaciju ne može se pomišljati za sada, jer niti organizacija, niti uprava Keren Kajemeta ne raspolažu s tolikim sredstvima, te'se sada očekuju sredstva od agrarnih banaka, koje se osnivaju i od Keren Hajesoda. Da se u brojkama izrazi potreba kolonizacije navadja se, da je potrebno za jedno naselje od 50 kolonista zemljište dd jedno 1500 dunama. Za kupnju toga bilo bi potrebno 15.000 funti, povrh toga još ista svota za gradnje i inventar (odnosno lupotekarni i agrarni kredit u toj visini). Za »Landmannschaftliche Kolonisation* po Oranowskom upotrijebio bi se sav novac Keren Kajemeta, što ga sakuplja pojedina organizacija, koja bi ovako jedno naselje htjela osnovati. To bi značilo da moramo sakupiti po K. K. onifc 15.000 funti, medjutim b' zemlja bila predana našim halucim već onda, ako bi sakupili 33%, šro bi značilo oko 5000 funti. Kad bi mi htjeli da osnujemo ovako jedno naselje, morali bi. sudeći po dosadašnjim doprinosima za Keren Kajemet sakupljati pet godina, a bili bi obvezani da ostalih 67'/* sakupimo iza toga u što bržem roku. Izgleda, da je mnogo vremena, ali baš onda bi moguće nadošlo vrijeme za naše halucim, da se time koriste, pošto su u pet godin proučili zemlju i u svakom pogledu dozrijeh, a do onda bit će i institucija da pribave hipolekarni i agrarni kredit, koji je povrh zemljišta za kolonizaciju potreban (banke i Keren Hajesod).

»Ž 1 DO V«

BROJ 4—5.