Жидов

Ali ima nekih posebnih konkretnih zahtjeva, koie je nužno ovdje iznijeti i koji bi mogli služiti kao program za rad u slijedećem razdoblju. Držim, da je beskorisno postavljati prekomjerne zahtjeve ili tražbine za koje unaprijed znamo, da su neostvarive ili stavljati ih samo radi toga, jer su no tekstu milozvučne ili jer su stekle gradjansko pravo u našoj frazeologiji. Ali mi moramo s naše strane sve moguće poduzeti, da se jevrejskoj djeci bar donekle dadne ispravan jevrejski odgoj. Za to postavljam kao 11. tezu: S. C. J. kao vodstvo J. C. O. i svaki pojedini cionistički radnik, u koliko mu jo to moguće, mora nastojati, da Savez jevrejskih vjeroispovjednih općina preko svojih članova (općina) provede temeljnu reformu u jevrejskom školstvu i to: a) da nastoji, da se u svakom mjestu, gdje je to ikako moguće, tjsnuje jevrejsku početnu školu, b) da u već postojećim školama uvede obligatno učenje hebrejskog jezika po jednom savremenom planu, c) da nastoji, da se u mjestima, gdje nema prilike i'mogućnosti za jevrejsku školu, ipak pomoću rabina i vjeroučitelja dadne jevrejskoj djeci mogućnost, da uče i nauče hebrejski jezik. d) da se provede suvremena reforma naše vjeronaručne nastave u smislu zornog i suvremenog poznavanja su jevrejskom tradicijom i jevrejskim religijskim vrijednotama. Mi trebamo jevrejskih nastavnika, ne u smislu dosadašnjih, zastarjelih, zakržljalih učitelja, već ljudi, koji će u našu nauku unijeti svježeg duha i nc\vog života. Mi ih nužno trebamo, jer je opasnost velika, da naša djeca izgube svu vezu sa jevrejstvom. Ja poznajem dobar broj naših Jcvreja, koji sa žalošću i zebnjom primjećuju otpadanje svoje sopstvene djece i koji ne vide izlaza iz ovog položaja. S loga: 111. Dužnost je S. C J. da se štavi u kontakt sa svim mjerodavnim faktorima', da se što prije osnuje visc/:a škola za jevrejske uč’telje u ovim zemljama i da ovu akciju moralno i materijalno podupire. Još jedan zahtjev u pogledu naše hebrejizacije. Spomenuh, da su naši pogledi u prvom redu upereni na našu djecu, od njih ćemo najprije stvoriti hebrajiste. I tu se mora vodit; načuna o onoj djeci, koja još nijesu dorasla školi. Kad već nemamo pravih jevrejskih domova, stvorimo bar umjetne surogate S toga: IV. Treba da se što prije osnuje u jednom većem Jevrejskom centru jedan hebrejski dječiji vrt i dječije igralište (zahavište. koje će raditi i u zimskim mjesecima). I ako je hebrejizaciia i briga oko naše djece naša najakutnija kulturna potreba, to su oči svakog javnog jevrejskog radnika poglavito na to uperene, to s tim ipak nije ni iz daleka iscrpljen sav rad na duševnom uravnoteženju i udovoljenju našim fmlturnim potrebama. Treba u naš opći život unijeti više jevrejskog sadržaja i jevrejske društvenosti, da se uzmogne uzdržati uzajamna veza u moru asimilantskog faktora, koji na nas uplivišu. S tega treba n svakom mjestu, gdje imade nekoliko jevrejskih porodica, stvoriti jedno ognjište jevrejskog društvenog života. I opet je poziv uperen u prvom

redu na pojedince, a tek u daljnjem na S. C. J. S toga: V. U svakom mjestu, gdje je ikako dana prilika, treba urediti jevrejske čitaonice i biblioteke, a dužnost je cijonista dotičnog mjesta, da se pobrinu, da u tim kljetkama unesu života i da u njima prodre savremeni jevrejslti duh Tu je može bit dato ognjište, ne samo za rasadjivanje jevre'jskih vrednota, ne samo mjesto u kojem se može goji i jevrejska znanost, povijest, literatura, glazba i opća umjetnost, bilo to u obliku periodičnih predavanja ili seminara, nego je tu u prvom redu mjesto, gdje se može očitovati jevrcjski život. Ja se vraćam na jednu točku, koju sam uvodno letimice spomenuo 1 : na manifestaciju našeg jevrcjskog, čovječjeg dostojanstva. Ne mislim na oficijelne zgode i priredbe, gdje je sve uvijek sjajno i izgladjcno, nogo na našu svakodnevnicu. Nama je nužna čistoća u našem običnom životu, nama Icvrcjima nužnija nego li ikome drugom. Mj oskudijevamo na ljudima, preko toga fakta se ne može preći. Oskudijevamo na ljudima ■ — ako hoćete u nekom \išem smislu, premda ja u običnom, ispravnom čovjeku ne vidim nikakav viši tip. Tim ljudima, u koliko ih imamo, treba naći mogućnost da oplemenuju našu sredinu, da iskorijene neke strašne žalosne pojave. Čist čovjek bit će i dobar Jevrejin., a taj je naš kulturni pijonir, pa makar ga ne resio nikakav akademski grad. Jevreji se spreme da konzervišu sve, što je u jevrejstvu od vrijednosti, da traže i kopaju u dubinama našeg života f da izvuku sve ono, što je predajom, životom, običajhria postalo specifično jevrejsko i što leži dubooo pokopano i neobradjeno To su neprocjenive kulturne vrednote, koje dolaze do izražaja u našim narodnim pričama, pjesmama, običajima itd. To sve treba sakupiti, zgodno Obraditi i sačuvati. Baš naš Savez, koji imade u svojoj sredini veliki broj sefardskih Jevreja, koji obiluju ovnn kulturnim spomenicima, ima na tom polju veliku mogućnost rada. S toga; VI. S. C. J. treba da iniciira i podupire sakupljanje naših narodnih kultuj-nih spomenika t. j. narodnih pr ča, predaja, pjesam.a običaja itd. i da se pobrine, da se taj materijal zgodno svrsta i sačuva. Tu su opet u prvom redu na djelu pojedinci i napose naša omladina. I toj omladini moram pri koncu još nešto reći. Naša omladina treba za sav taj netom spomenuti rad, ali i za sav svoj ostali duševni rad jedan c*rgan, gdje sve to može javno iznijeti. Treba jedan organ, u kojem će očitovati svu bolnu dušu jevrejskog omladinca, bez partajne kras'ce. Tu mislim na glasilo »Oideon<. Ne da Savez posegne za to neolvisno glasilo jevrejske omladine. Ali treba opet naglasiti dužnost naših kulturnih radnika, da svojom moralnom potporom a svih ostalih, da svojom materijalnom pomoću podignu ovaj list. Možcbit. da ćemo od njega imati više koristi no od svih drugih glasila i izdanja, koja služe našem svakodnevnom dosta uskom životu. S toga: VII. S. C. .1. vidi u omladinskom listu iGiđecn« jedan močan kulturan faktor u našem radu oko preporoda Jugoslavenskih Jevreja. te smatra za dužnost, da ga se moralno i materijalno podupire.

Ja sam pri kraju, Znutn, da mi nije uspjelo ni iz daleka ocrtati sve što bi morao ovdje iznijeti, znam, da nijesam iznio predloge, koji bi se u prvi mah učinili kao konkretni predmeti rasprave. Ja sam jedno i drugo namjerno učinio. Za širok i svestran referat, zalazeći u tančine i analize, nije ovdje mjesto. Za konkretne predloga manjka baza„ jer je slabost Saveza u tom pogledu i suviše očevidna, a da bi se isplatilo o tom povesti riječ. Moja je zadaća druga. Ja sam pokušao Ja Vama, predstavnicima radnog i svijesnog jevrejstva iznesem naše kulturne nužde i da Vama kao pojedincima dovedem pred oči ono, od čeg i možebit gdiekoiji zaklanja pogled. Ja želim, da se u prosudjivanju naših kulturnih nužda dignem« nešto nad našom svakodnevnici,m ida širokim pogledom obuhvatimo ono, što u istinu sač'njava bit jevrejstva. Da se uvrstamo u opće jevrejstvo 1 tla iz njega crpimo hranu za naš Jcvrejskl duševni život. Eto Vam u jednoj rečenici suština cijelog razlaganja. Sve drugo je samo put metoda. A ako je naš pogled centriran na ovu široku podlogu, ako smo u stanju da obuhvatimo svu težinu ovog zahtjeva, onda će svaki pojedinac po svojoj m|c.(ći i sposobnosti naći za se mogućnost djelovanja. Savezu je samo dana mogućnost nadziranja, podupiranja i podstrekivanjo, ali je žalosno s našim kulturnim životom stalo, ako se čeka da iz onog kruga nekolicine sine sunce našeg preporoda. Martin Buhcr je na XII. kongresu govorio o »tešuvi« za nas Jevreje Cijoniste, o jednom čišćenju naše duše i našeg morala.. Ona je nužna na svakom djelu, ali je njezina vrijednost neograničena, kad se govori o našem kulturnom djelovanju. Jer je samo čistim dano, da djeluju prosvjetljujući i očišćavajući. (Burno odobravanje.) Predsjedatelj otvara debatu na kulturni referat, te se prvi javlja za riječ nadrabin dt. W e sz e 1 (Sarajevo), koji izvadja, da je glavna zadaća saveza cijonista u kulturnom pogleda, da uredi školstvo. Potrebna je jedinstvena školska osnova u čitavoj Kraljevini. U tu osnovu treba da savez unese židovski duh. Težište te osnove mora da bude učenje hebrejskog jezika. Formulira svoj predlog onamo, da se obrazuje u sporazumu sa savezom vjeroispovjednih općina komisija pedagoga, koji će imati zadaću, da sastave jedinstvenu naučnu - osnovu za pučke škole sa obligatnim nastavnim hebrejskim jezikom. Nadrabin dr. I. ev i (Sarajevo) veli, da n slučaju, ako tražimo od države uvadjanje hebrejskog jezika, da nam ista ne će dozvoliti više nego 2 sata na tjedan, a hebrajizacija potpuno može se provesti jedino kod općinskih škola. Sarajevska općina već radi dulje vremena na hebrajizaciji, a od nas može poći inicijativa da sve općine uvedu hebrejski jezik u svoje škole. Bilo bi od potrebe, da se na svaki način zajedno sa savezom vjeroispovjednih općina izdaju udžbenici. Dr. Pinto (Sarajevo): Savez Cijonista ne može da radi na hebrajizaciji, jer nema za to dovoJjnih sredstava. Naglašuje, da samo pojedinci mogu poraditi na tome, da bi savez mogao izdati odnosno dati inicijativu za izdavanje lista za djecu. Dr. L i c h t (Zagreb) izjavljuje, da nema što da doda ovome dubokome referatu. Kulturni rad je pozvan Savez jevrejskih vjeroispovjednih op čina, da provadja, a mi cijoniste moramo da potičemo, što još treba uraditi, jer jevrejske općine ne će provadjati sve naše programsko tačke. Bit će naša dužnost, da ostvarujemo hebrejske tečajeve i da uvadjamo dječja igrališta sa isključivom potrebom hebrejskog jezika. Ne možemo sa samim zaključcima da stvaranio

BROJ 4—o.

>Ž 1 D O V«

3