Жидов

teljske podatke u svrhu genealogije. Dr. Nordau odgovorio je pismom, iz koga vadimo: »Moja majka imala je samo kratku lozu. Zvala se Sara Rosalija N e l k i n i rodila se 1812. u Rigi. Njezin otac nazvan je često nadimkom »Prus«, učtivije »Reb Icig Prus«. Moja se majka rano s roditeljima preselila u Vilnu. Kasnije pošla je kao učiteljica u Varšavu i Krakov, a zatim u Peštu, gdje se 1845. udala za moga oca, koji je ondje živio kao udovac sa 4 djece. . Rodio sam se 29. jula 1849. u Pešti, jedna sestra 13. jula 1851. Dne U. aprila 1873. promijenjeno je moje ime dekretom madžarskog ministra unutrašnjih djela u Nordau. Naša majka pošla je sa mnom i s mojom sestrom najprije od maja 1876. do novembra 1878. ul Pariz i nakon kratkog povratka u Budimpeštu, preselili smo se stalno u Pariz, gdje je majka 1900. godine umrla. Moj otac Oabriel Sudfeld rpdjen je 1799. u Krotošinu, Pozanj, i umro je 1872. u Pešti. Imao je 3 brata i jednu sestru. Moj djed Ozer Sudfeld rodio se 1758. u Krotošinu, a živio je poslije n Bratislavi, gdje je 1832. umro za vrijeme kolere. Ime Sudfeld dobio je moj pradjed Simha Sudfeld po jednom majuru tvrdje kod Krotošina. Pruska vlada naredila je Židovima, da moraju primiti obiteljska imena, i to svaki otac obitelji drugo iyte. Do onda poznavao se samo »Rabi •Simha ben Moše-a«. Najstariji sin nazvan je »VViener«, jer se tako obično obitelj nazvala. Simha rodjen je 1719., njegov otac Moše 1686. Mošeov otac, rabi Josef, nreselio se u Krotošin. Nazivali su ga obilno imenom »Min hagenišim de Viena« (»jedan od izgonjenih iz Beča«.) Rabi Jo';Cf bio je jedan od izagnatih Židova, koji je car car I.eopolđ I. izagnao iz zemlje. - Rabi Josef pozvan je iz Soluna na bečku ješivu. Nakon izgona godine 1670. poveden je po učitelju te visoke škole, rabi Auerbaehu u Pozansku, i postao je nakon dvije godine tajnikom općine u Krotošinu. Najstariji sin rabi Josefa, rabi IMoše, postao je njegov nasljednik u općinskoj službi. U Krotošinu ostala je obitelj VViener od 1684. do 1822. Mladji brat zvao se Sudfeld, a njegovi sinovi rasprši h su se po svijetu. Ne ću da nastavim obiteljsku povijest dalje od rabi Josefa Solunca. Znamo mnoKo toga da pričamo o Solunu, Veneciji, Napulju. Tunisu, Toleđi i Segovijl, čak i fo Pumpaditi i još dalje, ali ta je kronika nesigurna, mnogo toga vjerojatno legenda. Dajem prednost samo autentičnomr • »VViener Morgenzeitung« u komentaru potvrdjuje ove podatke Nordauove kao ispravne. D. Kaufmann spominje u svome djelu »Zadnji prtvron Židova iz Beča i o.jnje da su neki od progonjenih tek nakon duljeg lutanja našli stalno praviš te u Poljskoj.« Tako je glas rabi plepahema Mendela Auerbacha doveo 2 bečke obitelji u Krotošin, gdje su njihovi nasljednici živili po d imenom »VViener«. I rcdji Maksa Nordaua poznati su i kao hebrejski pisci. Njegov pradjed Simha Sudfeld ,e autor'djela »Jesod sefat ivri«. Otac Maksa Nordaua, Oabriel Sudfeld. Pisao je pod naslovom »Rehobot habiur« -omentar Koheletu i »Ahuzat mereim« raspravu o moralnim dužnostima prema bližnjima. Osim toga bio je suradnik hebrejskog časopisa »Bikure baitlm«.

»Times« o engleskoj palestinskoj politici. U vezi s izjavom ministra za kolonije, vojvode od Devonshire, arapskoj delegaciji. koju smo donijeli u prošlom broju našega lista, a u kojoj se izjavljuje, da vlada ne će odstupiti od svoje palestinske politike, objelodanjuje »Times- uvodnik', u kojem se veli: 11 svakom je pogledu dobro, da je nova vladu precizirala svoje stajalište u tom važnom pitanju, tako da nema više razloga nesigurnosti o fundamentalnim principima naše politike u Palestini. Bulfourova deklaracija bila je opća izjava, čija se praktična strana odredjuje iskustvima. a ta su iskustva bila vrlo poučna, iako su katkada bila neugodna. Arapska protivština, pretjerane cijonističke pretenzije stvorile su teške probleme za britskii upravu u Palestini. Ovi problemi nijesu postali lakšima time, da nije uslijedila izjava o tačnoj politici vlade. Tvrdnja nekih cijonista, da Palestina ima da postane tako židovska kao što Engleska engleski, izazvala je uzrujanja radi Balfourovom deklaracijom preuzetih obveza. Ovi nemiri našli su izražaja už agitaciji Arapa, i Churchilovc izjave n Bijeloj Knjizi o engleskoj politici bile su nužne, jer su stvorile red u položaju, koji je u sebi krio opasnosti. Ponovno je potvrdjena politika osnutka židovske narodne domaje'u Palestini, ali je odbijena tvrdnja, da je to stvaranje židovske države i ustanovljeno je, da židovska Egzekutiva ne učešće u oficijelnoj upravi zemlje. Sadašnja vlada nema razloga da promjeni'tu politiku. Mi smo u Palestini, a britski interesi zahtijevaju, da tamo ostanemo i da izvršimo zadaću, što smo je preuzeli. Židovski je narod u Palestini na temelju svoga prava, a ne iz neke tolerancije. Židovi su baštinio! svojih pradjedova, koji su osvojili Kanaan i zaposjeli ga mnogo vijekova prije početka hrišćanstva, a Ćija nam je povijest svima' poznata iz biblije. Ali i Arapi ne će biti pođređjeni; svi, koji u Palestini stanuju, su Palestinci, i svi imadu pravo na ekonomski i politički razvoj svoje narodne osebitosti. Palestina ne će postati tako židovskom Kako je Engleska engleski. Hrišćani, muslimani i Židovi bit će tamo jednakopravni. Dužnost je vlade, da očuva princip nepartaičnosti u svakom odjelu uprave, koji ne smije da bude niti prožidovski niti proarapski, već britski. Iz tog je razloga ministar za kolonije izjavio arapskoj delegaciji, da ne može biti govora o tome, da engleska vlada promijeni politiku, koja je ustanovljena u julu 1923.< »Times« nadalje primjećuje, da Arapi nijesu u tolikoj mjeri podupirali upravu zemlje kao Židovi. Arapi digli su ustanke i mnoge njihove pritužbe su potpuno neosnovano. Ako se od njih traži dokaze zu nepravednosti, koje su im nanešene, tad se ograničuju na općenitosti, koje baziraju na strahu, a ne na činjenicama. Članak završuje: »Engleska će čvrstom rukom uzdržati mir izmedju obih rasa, koje se tamo bore. Ona se ne će povući iz Palestine, dok pučanstvo ne će biti zrelo, da samo upravlja zemljo mbez nutarnjih nemira i da se samo zaštićuje bez vanjske pomoći.« Jean Longue i cljonizam. New York: (J. C. B.) Poznati vođja francuskih socijalista Jean Longue, unuk Karla Marxa, držao je predavanje o socijalizmu i cijo-

nizinu. U svojim rezlaganjima naglasio je. da se socijaliste čitavog svijeta moraju založiti za ideju stvaranja židovske domaje u Palestini i to prvo za to, jer to odgovara primitivnom osjećaju pravde, a drugo, jer narod potlačen od drugih narooa ne može da vodi klasnu borbu. Govornik rekao je nadalje, da i njemu kao aruKu Karla Marxa kola po žilama židovska krv, te da on goji osobite simpatije za židovski nacijonalni pokret i za njegove tcndence ima razumijevanja. On je siguran, da će narod proroka i velikih bo> raca za slobodu izgraditi Palestinu kao uzor državu slobode, ne jednu terorističku poput Poljske, za koju su se borili socijaliste čitavoga svijeta. Jean Longue završio je svoj govor izjavom, da prema njegovim osobnim informacijama i na temelju brošure velikog socijalističkoj« vodje Macdonalda ima Palestina mjesta još za 5 milijuna ljudi. Samo bogati arapski veleposjednici i francuski Jingl intrigiraju protiv židovske dom ,je u Palestini. Za arapsko stanovništvo može biti židovska imigracija samo od koristi. Ciklus »k židovskom pitanju« na hatuburškom uciversltetu. Niz akademskih predavanja »K židovskom pitanju« otvorio je dr. Franz Oppcnheimer temom »Židovi i država«. Profesor Oppenheimer branio je pravo manjina, koje je uvijek ugroženo u »klasnoj državi«,‘ i bavio se stajalištem Židova prema njemačkoj državi. Profesor Oppenhcimer, koji je uzeo brojne primjere iz njemačkog židovstva, oštro je napao prusko ministarstvo rata, koje je objelodanilo upravo nečuvenu statistiku o Židovima u ratu. Nakon što se je govornik bavio sa Židovima u državi, bavi se Židovima kao država i govori o modernom palestinskom pokretu. Opominje, da se 2000 godlšnli progon židovskoga naroda naknadno ne sankcijoniše time, da nova židovksa država zapadne u iste pogreške. Potrebna je potpuna jednakost Arapa i tolerancija. Ako će to uspjeti židovskoj državi, tad će, ali samo tad, ispuniti svoju kulturnu zadaću. Službena objava Izjave Devonshlresa u Jeruzalemu. Palestinska vlada objelodanila je službeno izjavu ministra za kolonije, vojvode od Devonshira, koju je dao arapskoj delegaciji o nepromjenjivosti engleske palestinske politike. Protuizjava arapske delegacije. U jednom razgovoru s izvjestiteljem »Daily Expressa« izjavio je predsjednik palestinsko-arapske delegacije, Aduza Kazim paša, medju ostalim ovo: »Ne ćemo nikada priznati palestinski ustav, što ga je izdala prošla koallcijona vlada. Isto tako ne će nikad narod prestati, da traž! svoja prava. Naš razgovor s vojvodom od Devonshira bio je samo pripravni korak. Vojvoda tvrdio je, da nema predrasuda, a pošto je kratko vrijeme na dužnosti, ne može ništa definitivnoga reći, prije no što se tim pitanjem bavila cjelokupna vlada. Uspjeh Keren Hajesođa u Bostonu. Nakon uspjelo održane skupštine u Bostonu bila je velika skupština u Brooklynu, na kojoj su govorili dr. Ruppin i dr. Lev i n. Od mnogih govornika, koji su obećali podupirati akciju Keren Hajesođa. od velike je važnoti izjava rabina Henry Le v i-a, koji je dosad bio protivnik ci-

' BROJ 3.

*2 I D O V«

5