Жидов

Kakogod bili nazori, što ih Židov ima prema svome židovstvu, to ne smije biti nikoga, koji u opće naprama svim tim pitanjima ne bi zauzeo stajalište. A baš ovakovih tipova u Židova imade na pretek, koji ne će da zauzmu bilo kakovo stajalište, već se naprama svim stajalištima vladaju indiferentno. U svih naroda je nakon svjetskoga rata pitanje narodnosti doseglo svoju kulminaciju, dok samo još kod židovskoga i kraj mcdjunarodnih akata-, koje su Židovi postigli, ta kulminacija ni iz daleka nije postignuta. Svi faktori, koji dolaze iz vatra, pa ma kako oni bili odlučni 1 važni ■- ne mogu da nadoknade onaj nedostatak na nutarnjoj homogenosti, na kojoj jedinoj može da bazira naša snaga, naša vjera u usojeh. U velikom svijetu priznalu su i nama protivne organizacije potrebu, da se za židovstvo osnuje narodna domaja u Palestini. pa ove saradjuju na ovom velikom obnovnom djelu židovskoga naroda. Ne saradjuju ali hiljade onih indiferenata, koji sami za se sačinjavaju svoju cjelinu, koji Iz razloga škrtosti, lijenosti mišljenja, a najposlije komoditeta nc će da pristupe Općem našem radu, općoj požrtvovnosti. Ono židovsko srce, koje -je u drugih naroda postalo legendarno, čini se. da u zapadnih Židova jenjava u svojoj jakosti, jer se inače nc bi dalo zamisliti, da ma tkogod stoji podaleko od gigantskoga našeg naprezanja, da uspravimo židovski narod na nivo, koji odgovara zahtjevima pravde, koja iziskuje, da se Židovi nakon lutanja od preko dvije hiljade godina nanovo skupljaju na historijskom tlu praotaca I da obnove zemlju i svoju zajednicu. i Dosada smo izložili političko opredjeljenje Židova u galutu, i opredjeljenje naprbnia našoj narodnoj domaji, a sad ćemo još da razmotrimo pitanje, da li još u Židova postoji solidarnost u danima teškog iskušenja? Poznato je, da je u Ukrajini val antisemitizma zahvatio 2 milijuna nae braće, koja preko noći postadoše siromasi i koja ostaviše oko 100 hiljada siročadi. Zar će se i « pitanju pomoći toj našoj braći naći indiferenata, koji nc će ništa doprinijeti, kako bi siročadi naše braće, našu siročad spasili od pronasti i smrti? KNe vjerujemo, đa će se i u ovakovom slučaju naći Židova, koji bi mogli u žurbi života zatvoriti oči pred takovom bijedom. pred takovom našom narodnom katastrofom. više, m! se nadamo, da će svi/ovi inđiferenti pomažući tim našim strađaocim> napokon uvidjeti, đa velika židovska zajednica od svakoga nas zahtijeva svoj trlbut i da nc smije biti nikoga, koji biftm pod kojom izlikom htio da Izmakne dužnosti, koju nalaže pripadnost židovsko! zajednici. HVeliki događjaji probudjuju svijest pri>ad osti, pa ako indiferentnim ne dostaju /a -kUviranje rađa medjimarodni čini, koji a je Židovima omogućeno, da nanovo osnuju svoju domaju, tada će bez som - l- naše narodne katastrofe u tima proizvesti preokret u mišljenju i sklomiti razmišljanje u svim stvarima, koie su z?. židovstvo od odlučne važnosti... ■ndiferentizam naprama potrebama ži’ovktva težak Je grijeh u sađanjim danima ‘ s w en Ja, u Aif.lma. u kojima pred očima

Evrope Ima da opravdamo povjerenje, koje nam je iskazano medjunarođnim priznanjem legalnosti našega narodnog pokretat. Mi još vjerujemo, da će kraj velebnog oduševljenja naše omladine uvidjeti indiferenti, da uc smiju-postati narodnim balastom. M, H.

Oskar Wassermann o Keren Hajesođu

Dne 14. januara održala se u Bratislavi konferencija Keren Hajesođa, na kojoj je predsjednik njemačkog Keren Hajesoda, direktor Oskar Wassermann govoreći o Keren Hajesodu i prilikama u Njemačkoj, med ju ostalim ovo rekao: Židovstvu u Njemačkoj prijete najveće opasnosti. Jedna od najvećih je nesloga. Najveći, najvažniji zahtjev sadašnjosti je sloga, a zadaća je Keren Hajesođa, da ostvari tu slogu. Naišao je na otpore, napadaju ga, no on se nada, da će sve to svladati, ali ne u borbi. Keren Hajesod nije borbena organizacija, on nastoji, da ujedini i da koncentrišc sile. Nakon završetka svjetskoga rata imali su jedino cijoniste opsežnu internacijonalnu organizaciju židovstva. Oni su bili stogtn jedina instancija, s kojom se moglo pregovarati. Cijoniste sada treba da predobiju na saradnju za izgradnju Palestine nccijoniste. cjelokupno židovstvo. To bi se imalo postići Keren Hajesodom, koji je potpuno neutralan. Pogotovo u Njemačkoj ne osigurava ustrojstvo Keren Hajesođa cionistima većinu u mjerodavnim instancijama. Mnogo zavisi o tome, da Keren Hajesod nadje mnogo prlvrženika i saradnika u necijonističkim krugovima, da onda oni odluče o izgradnji. Cijoniste ne traže nikakav osobiti upliv, osim zaiitjev na veću stvarnost, na poštivanje--! priznanje do sada po njima vršenog rada. Držim, da Je zadaća, koja nas čeka, najveća, koju je imalo da riješi židovstvo. Uvjeren sam, da će riješenje te zadaće i način tog riješcnja u prvome redu uplivisati na povijest židovstva budućih vijekova. Njemački Židovi imadu sad mnogo da obnove u Njemačkoj. Ne griješe li, ako sad šalju sredstva u iuostranstvo? Taj prigovor, koji se često stavlja, na oko je uvjerljiv ali u istinu to nije. Njemački Židovi bili su u svako vrijeme na čelu svih velikih idealnih pokreta, i ne smijemo danas da napustimo taj položaj unutar židovstva. Sigurno je, da moramo mnogo više no do sad uraditi za zemlju, nc smijemo davati milodara, već moramo donrinašati žrtava, da ih osjećamo i moramo to rado da činimo. Hoćemo da pomognemo židovskomc i nežldovskome čovjeku, ali ne smijenio sebi utvarati, da smo time služili židovstvu. Služili smo samo Židovima, židovstvu koristimo samo onda, ako se priključimo općim židovskim nastojanjima. Ako se iz toga isključimo, tad napuštamo naše židovstvo. Nc zavisi o nama, da li će se Palestina izgraditi ili ne. Pitanje je tek hoćemo li moći opravdati, da s obzirom na male nužde, prolazne, napuštamo naše pozicije ne samo za kratko vrijeme, već možda za navijek. Da ugrozimo samo djelo ustezanjem inteligencije, rada i sredstava, koja mu možemo privesti? Držim, da to nc bi mogli opravdati sa židovskog stajališta, ali ni s njemačkoga. Svaka mašina, koju

šaljemo u Palestinu, snubljuje za Njemačku; svaki čovjek sa istoka ili otkud mu drago, kojega izobrazimo u Njemačkoj, koji je oboružan znanjem, koje je u Njemačkoj stekao, njemačkim materijalom, snubljcnje je za Njemačku i njemački duh. Ako irna ljudi, Koji su sposobni, da intevnacijonalno djeluju, to je tome slučaj kod Židova. Ne smijemo se dati istrgnuti iz veze sa Židovima svijeta, sa židovskom idejom, koja je svjetska ideja. Ako hočemo dakle da to djelo izvršimo, tad mora da saradjujemo s cijonistima. Radim več preko godinu dana s njima, nijesam imao nikakovlh predrasuda i moram reći, da ih nijesam ni dobio. Ako u mnogočemu hoćemo nešto sasvim drugačije no cijoniste. to ipak u jednome hoćemo isto: da izgradimo Palestinu. Cijoniste hoće da izgrade Palestinu za svoje političke ciljeve, mi za nešto drugo. Onaj komad puta, što ga možemo s njima zajednički ići, hoćemo zajednički da radimo, jer samo tako će se moći obnoviti Palestina niti za nas, niti za cijoniste. Njemački Židovi ne bi smjeli dopustiti, da im se oduzme duševno vodstvo ukupnog židovstva. No kako ćen>o moći zadržati duševno vodstvo, ako se isključimo od aktualnih ideja, koje pokreću židovstvo cijeloga svijeta. Tu moramo židovstvu dati novih duševnih misli. Palestina je jedino mjesto, na kom se židovstvo opet može obnavljati. Gospodarski možete danas lakše i bolje otpremiti Židova sa Istoka u Argentinu, u Ameriku, no oni su izgubljeni za židovstvo, za židovstvo su od koristi samo u Palestini. Možemo se nadati, da će, ako židovstvo uloži sve svoje snage, učiniti izvor iz naseijivanja Židova u Palestini, da će tamo zadobiti nove snage i upliva na nas i na omladinu. Židovstvo se nc iscrpljuje u skrbi za bolnicu i bolesnike. To je čovječnost, kojoj nas je odgojilo židovstvo, ah to još nije židovstvo. Ne vidim puta, kojim bi se moglo a Njemačkoj uščuvati židovstvo bez novih ideala. Velika nužda u Njemačkoj ne riješava nas dužnosti, da sc skrbimo za još siromašnije, za nas. Nitko nije siromašniji od židovstva. Palestina nas treba, ali i mi trebamo Palestinu radi nas samih. Ako se isključujemo od ovoga pokreta, to ne će propasti židovstvo, ali ml gubimo židovstvo, i istupamo iz židovstva, možda nc mi, ali vrlo vjerojatno naši sinovi, sigurno naši unuci. Iza direktora Wassermanna govorio je još gosp. generalni konzul Lan dan, koji je pored visoke svoje starosti ipak pohitio u svoje rodno mjesto da agituje za obnovu Palestine. Započeto sabiranje postiglo je lijep uspjeh.

Iz židovskog svijeta

Židovska gradjansks prava u rumnnjskom ostavu. Iz Bukurešta javlja židovski dopisni ured: U ustavnoj komisiji rumunjskog parlamenta raspravljalo se o zakonskoj osnovi glede podjeljenja gradjanskoga prava rumunjskim Židovima. Ministar pravde F1 ore scu predio-' žio je u Ime vlade, da se svim židovskim stanovnicima u staroj Rumunjskoj kao i u novo stečenim krajevima koji borave od godine 1916. u Rumunjskoj, podijeli rumunjsko državljanstvo. Židovski zastupnik dr. Stern tražio je. da se državljanstvo podijeli svim Židovima stare Rumunjske, koji u zemlji

BROJ 5.

»Ž J D O V<

3