Жидов

ŽIDOV 1W ££k,'j| H h * n »g'* >

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Shvatanje mjesnih organizacija

Cijonislički je pokret pored svoje političke i socijalno-ekonomske sadržinc prije svega jedno eminentno kulturno nastojanje. Ide za tim, da podigne i oslobodi jedan kroz vijekove zarobljeni narod. Hoće da se popravi nepravda, što se tome narodu nanašala i još uvijek čini; da čovječanstvu i židovskome narodu pribavi zadovoljštinu za patnje i muke toga naroda, da barem u židovskome problemu uskrisi vjeru čovječanstva u mogućnost jednog pravednog poretka u svijetu. Put cijonizma od prvoga bazelskoga kongresa do karlovarskoga kongresa jedan je od najdivnijih primjera u isloriji, kako istina i pravednost mogu da u razmjerno kratko vrijeme i sa razmjerno čednim sredstvima pobjeđuju i u današnjem društvu krutoga materijalizma i proste sile. Pobjeda cijonizma nije naša interna stvar. Poput riješenja irskoga pitanja i pobjeda je cijonizma jedna zaslužena utjeha i velika nada svim onim svjetlim silama, što se bore za preporod čovječanstva. To je jedan plodan snažan i trajan potstrek tim duhoborcima i bogoborcima, da ne smalakšu, već da pomnogostruče svoje nastojanje oko sazdanja novoga svijeta na novim temeljima. Kad se ovako gleda na svjetsko-političko i etičko znamenovanje idejne pobjede cijonizma, još jače i bolnije iskače u ovome času nedostatak sredstava za stvarnu pobjedu cijonizma. Ne valja reći, da je lome tako, jer •je teži dio puta i zadaća tek pred nama. Nije fačno. Teži je dio puta već prevaljen. Treba to dobro shvatiti. Nego, dosadašnji su rezultati postignuti po tome, što su naši vođe, upirući se na istinu i pravicu, učinili i dali sve, što su o n i mogli i znali. A zadaće što su sada pred nama, više nijesu zadaće vodstva, nego cijeloga židovskoga naroda. Vodstvu je uspjelo ishoditi eharter, ugovor sa mandatarnom vlasti, pravno obezbijeđenje postepene izgradnje židovske narodne domaje. Ono je pripravilo i osnove za gradn )u. Ali sredstva za izvođenje gradnje mora da stvori židovska cjelina. S obzirom na poslijeratne političke i ekonomske prilike u svijetu, a naročito u zemljama židovskih masa a i s obzirom na posebne prilike Erec Jisraela, ta su sredstva velika. Ipak nijesu tolika, da ih ne bi bilo lako nasmoći. Židovski narod ne treba poput svojih vođa đa dade sve za stvar. čak niti toliko, da bi fo mogao osjetiti žrtvom. Bilo bi dovoljno, kad bi svaki Židov dao samo toliko, koliko bi lako mogao i razmjerno trebao dati za °v a k o v u stvar. Nu treba da svatko dade svoj doprinos brzo, jer nam ta sredstva danas vrijede neusporedivo više, nego ako ih dobijemo tek iza godine dana. Sabiranje je sredstava - i moralnih i materijalnih jedno pitanje organizatome

naravi, koje je dospjelo do odsudne važnosti za našu stvar. Židovski je narod dao dovoljno dokaza svojih organizatornih sposobnosti ponajpače u XIX. i XX, stoljeću. Dao ih je u tolikoj mjeri, te mnogi učenjaci vide »misiju« židovstva u tome, da stvara i provodi u svijetu organizacije za sve nove ideje, pokrete i potrebe čovječanstva. Zar da ne budemo u stanju stvoriti i provesti organizaciju, koja će biti kadra, da sakupi ona razmjerno čedna sredstva, što su židovskome narodu potrebna za obezbijeđenje narodne budućnosti i za ostvarenje jednoga od najdivnijih podhvata, što ih bilježi istorija? Nije to više samo pitanje osiguranja budućnosti židovskoga naroda, već je i pitanje časti svakoga Židova, ma kako on lično stojao prema Erec Jisraelu, cijonizmu i židovskome naćijonalizmu. Lični je moralni i materijalni interes svakog Židova, svake židovske grupe i svakog židovskog kruga, da naše veliko poduzeće ne zapne upravo u času, kad bi se već uz malo dobre volje i potpore svakog pojedinca i uz malo ali sistematskog napora cijele židovske zajednice mogla obnoviti u zemlji otaca naša staro-nova domaja ; utočište naših beskućnih, nedužno nastradalih masa, ali ujedno i kulturni centar, izvor novih neslućenih stvaralačkih sposobnosti našega naroda u Eerec Jisraelu i u Galutu. Velika stvar zavisi eto o malim stvarima i 0 razmjerno neznatnim novčanim prinosima.'’ je li moguće, da pronicavi i darežljivi Židovi toga ne bi mogli razumjeti, te bi upravo u t o m slučaju bili gluhi i slijepi za sve razloge ine bi osjetili, da je u tome času i u ovoj stvari svaki pojedinac dužan, da dade kolikogod i što prije može, pa da pripomogne da i drugi što više dadu i učine? Narod, čiji članovi svagdje na svijetu vrše svoje građanske i opće ljudske dužnosti barem u tolikoj mjeri, koliko ostali građani, a koji pored toga za uzdržavanje svojih vjerskih, kulturnih i humanitarnih Ustanova i za üblaženje trenutačne bijede ratnih stradalnika troši ogromnih svota, koje bi dostajate za pokriće cijeloga budžeta mnoge koje države, taj narod jamačno imade smisla za veliko konstruktivno djelo,, što nas pod protektoratom najboljih umova sadašnjosti čeka u Erec Jisraelu. Taj se narod ni u tome času ne će oglušiti, nego će se odazvati. Nu treba ga zvati ; treba mii prići, da učini svoju dužnost. Sposobnost, spremnost 1 mogućnost, da svaki pojedinac učini svoje, jest očita. Cak i volja je u svakog pojedinca, da sarađuje na tome djelu. Samo je ta volja drjemovna. Valja je probuditi i ona će znati, što joj je raditi, poslušat će glas srca, krvi t mozga, glas tisućljetne tradicije, zajedničke tore, zajedničkih profeta i zajedničke prošlosti. Pa bude li pojedinaca, koji više ne će naći toliko natrag k nama, te bi osjetili volju i potrebu zajedničke budućnosti s nama, ne

će ipak bili nijednoga Židova, koji ne bi htio, da pomogne, da se Cijon iznova sagradi. Oduvjek mi smo lo znali i htjeli i Herzlov apel na cijeli narod išao je jasno i svijesno upravo za lim, da se stvori organizacija, koja će sakupiti sve one sile i sposobnosti, koje hoće i mogu da posluže toj stvari. Probuđenje volje bio je prvi, aktiviranje volje drugi cilj u lome pravcu. Ostvarenje savršene organizacije za pribiranje ljudi i sredstava bio bi neminovnim postulatom, organizacija bila je nužnim instrumentom, da se na najsvrhovitiji način najbrže dođe do materijalnih preduvjeta za veliko zidanje. Ta se organizacija morala dakako zasnovati i provoditi sa teritorijalnog gledišta, da se uopće uzmogne iole uspješno raditi, da se uzmogne svladati one silne zapreke političke, ekonomske i druge —, što su uvjetovane sa našim Oalutom, našom raštrkanosti po svem svijetu. U toj je organizaciji namijenjena mjesnim organizacijama najvažnija zadaća, koja ima uspostaviti kontakt između pojedinca, koja ima izravan uticaj i neposredan rad kod pojedinaca i s njima. Bez mjesnih organizacija, i mimo njih, mi naprosto ne možemo doći do pojedinaca, bar ne do svakog a najmanje do većine njih. Naše glavno organizatorno nastojanje, koje ide za tim, da obuhvatimo sve Židove, stoji posvema đo mjesnih organizacija. Sudbina je naše organizacije i naše stvari u njihovim rukama. Na niih bi pala odgovornost i njihova bi bila krivnja, ako bismo smalaksali pred ciljem, kako će biti njihova zasluga, jer je to njihov zadatak- ako, namaknuvši na vrijeme potrebna sredstva, uspijemo. Znademo, da nam organizatorno obuhvatanje sviju Židova dosele nije moglo uspjeti već zato, jer još imade mnogo mjesta, gdje ni nemamo lokalnih organizacija. Ali više nam smeta, što već postojeće mjesne organizacije a lih ipak imaderno u gotovo svakome mjestu sa iole većim brojem Židova nijesu ispunile naših očekivanja. Zašto je većina mjesnih organizacija ostala jalova? Zašto su šuštale i one mjesne organizacije, koje su ipak u nekoliko navrata uzele zalet i pokazale, da mogu raditi? Držimo, da sterilnost mjesnih organizacija dolazi odatle, što nijesu razumjele, da svladaju razmjerno neznatne lokalne zapreke njihova uzanoga teritorija. Cak i mjesne organizacije podlegoše u borbi sa teškoćama teritorija, čim im je radno područje iole veće tj. veći broj Židova na nešto većem području. Zaključa- 5 jemo to odatle, što vidimo kud i kamo bolji i pravilniji rad upravo kod najmanjih mjesnih organizacija. To nam kazuje, da treba većim mjesnim organizacijama dati onaj elasticitet i onu radnu sposobnost, što je imadu manje mjesne organizacije. Ako su današnje mjesne organizacije prevelike, treba tamo stvoriti manjih organizacijskih jedinica, sa većim brojem odgovornih činilaca, sa opsežnijom i

OOD. VI.

OPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGRES, ILICA BROJ 31 111. KAT RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

Poštarinu plaćena u gotovom.

ZAGREB. 10 februara 1922. 12. Sevata 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, CETVRTGOD. K 30, POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 8.