Жидов

dovi cijeloga svijeta bez raztike njihovog socijalnog položaja, klime i okoline, u kojoj su živih, molili, stradali i čeznuli za Palestinom. Približio se dan ostvarenja i predmet njihove čežnje poprimio je forme, često svakako nelijepe forme, realnosti. Ta realnost donijela je sobom mnoge poteškoćo Jedna od tih poteškoća, koju navadjaju, je takozvana dvostruka narodnost. Weizmann drži, da nema razloga bojazni radi dvostruke narodnosti. Židovi, koji će poći u Palestinu, bit će isto tako dobri Palestinci, kao što su Židovi, koji su ostali u Velikoj Britaniji dobri britanski državljani. Nema razloga bojazni, da će palestinska židovska zajednica, ikako u hrdjavom smislu uplivisati na blagostanje onih, koji ne polaze u Palestinu. Druga velika poteškoća, kojom se bavi javno mnijenje, a osobito ono u Engleskoj, koja je preuzela na se terete, ali i prednost da pripomogne izgradnji židovske narodne domaje u Palestini, je a r a p s k i problem. Pred nekoliko dana objelodanjen je nacrt jednog ustava za Palestinu, te se o tom počelo disputirati. Govornik ima sigurno neka iskustva u pregovorima s Arapima i poznaje donekle Palestinu i njezine susjedne zemlje. Po njegovu je mišljenju kratkovidno 5 skroz nečasno, da se postojeće poteškoće u Palestini pripišu Židovima ili cijonizmu. Ne će da negira, da ovi stoje u nekakovom savezu sa navedenim poteškoćama. Ali tužitelji nikad nisu na to pomislili, da u Egiptu, gdje su još veće poteškoće, nema židovskog nacionalizma. da u Indiji, gdje su poteškoće nesravnjivo veće, nema cijonizma i da isto tako u Mezopotamiji, a pogotovo u Irskoj nema cijonizma. Dokaz je kratkovidnosti i ujedno izvjesne mjere predrasuda, ako se sve svaljuje na Židove. Poteškoće, koje se pojavljuju u Palestini, tek su djelomične pojave onog općeg preokreta, koji svagdje osjećamo. Cijeli Istok bio je potrešen. Uzdrmaše se stare forme i vladavine autoriteta u onim zemljama, a nove su forme stvorene. Kako će se konačno razviti te forme, danas nitko ne može da kaže. Zar nije britski problem

u Egiptu do izvjesnog grada sličan židovskomu problemu u Palestini? Egipatski narod radio je za pravo samoodredjenja i tražio je uspostavu sopstvene narodne domaje u vlastitoj zemlji. P4 tom je došao* u konflikt sa životnim interesima države. Egipat je, kao što je rekao ministar predsjednik, koridor, koji je bezuvjetno potreban za promet izmcdju zapadnih i istočnih djela države, i upravo taj je princip stajao u protimbi k suverenitetu Egipta. Uvjeren je, da će anglosaska civilizacija naći riješenje, koje će ujediniti interese, koji se sada protive jedan drugomu. Ovo riješenje kretat će se u smjeru, da će si Egipat pomalo i sistematski utirali put, dok će postati doista slobodni i kultivirani Egipat, koji će pojmiti, da ovakav koridor nikako ne ugrožava njegov narodni razvoj. Ako bi htjeli da primjenimo ovu analogiju na Palestinu morali bi se prije svega pitati, što je za čovječanstvo važnije, mnoge godine židovskih nastojanja i naprezanja da pretvore u djelo i da time stvore snažnu civilizatornu moć i velik duševni upliv ili da Palestina i nadalje ostane pustinjom? Svaki čovjek sa razumom odlučit će se za prvu formu pod uvjetom, da se time ne naruši narodni razvitak Arapa. A Židovi su zadnji narod, koji će pokušati da Arape u tome smetaju. Možete si zamisliti Palestinu, koja će se razviti u tom smjeru kao Englezi i Francuzi u Kanadi, sa dvije civilizacije, koje rade za zajedničku dobi obit, ili kao Švicarsku, gdje žive i zajednički rade tri razna naroda. Druga interpretacija cijonizma i njegovog rada u Palestini mogla je da nastane samo iz zlobe. Židov u Palestini ne ide ni za kakovim podjarmljivanjem ili uništenjem, niti Arapa, a niti hrišćana. U drugoj jednoj skupštini u Glasgovu bavio se prof. dr. W e i z m a nn poglavito pitanjem mandata, te je međju ostalim rekao ; Nacrt mandata za Palestinu ne bavi se samo principom osnutka židovske narodne domaje, već označuje i sredstva i puteve, kako se ima postići cilj. Mandat još

nije do sada ratificiran radi poteškoća poratnog vremena, no postoji nada, da će biti na narednoj skupštini Lige Naroda ratificiran i time stvorene solidne političke osnovke za upravu zemlje. U međjuvremenu upravlja se zemlja u smislu nacrta mandata. Pri lome nastale su neke poteškoće, no kraj svega toga stoji činjenica, da svijet priklanja nazoru, da nijedna zemlja ne smije od sada ostati pusta i prazna, feizmann se zatim bavi raznim napadajima antisemita, a naročito, da su Židovi sebi uzeli za cilj da podjarme Arape. Pored Židova i Arapa postoji još i mandatama sila, koja svim oprezom pazi, da se ne dogodi nepravda, a on ima povjerenja u brit ski smisao za pravednost. Objelodanjeni su nacrti za ustav Palestine, a ovi daju arapskom pučanstvu mogućnost, da se izjavi i da brani svoje interese. Cijoniste pozdravljaju ovaj ustav, i jer ne traže za sebe nikakovih političkih (privilegija u Palestini, oni traže samo jedno; nedvoumnu, jasnu mogućnost, da ustraju na svojim vlastitim zaslugama i pravima. Ustav ujedno je i poziv na židovstvo. Zadaća Velike Britanije dovršena je onim časom, gdje su stvoreni politički vjeti, a do židovstva je, da sa danim uvjetima izgradi i najbolje sebi uredi narodnu domaju. Govornik je uvjeren, da taj pothvat ne može imati ni pod najtežim okolnostima neuspjeh, jer je židovstvo nerazorivo u svome duhu.

»JUDISCHE RUNDSCHAU« O NACRTU USTAVA.

Sastavljači nacrta imali su da riješe tešku zadaću. Ponajprije se moralo udovoljiti zahtjevima narodnog zastupstva, ali se morala uvažiti i potreba posebnih mjera, da bi se moglo postići izvršenje onih mandatarnih odredaba, koje zahtjevaju osiguranje narodne domaje, koja se imade izgraditi za židovski narod. Mandatarna vlast nastojala je, da tu zadaću riješi na temelju svoje izvrsne kolonijalne prakse. U zakonodavnom vijeću dala je ona narodnom zastupstvu široko polje rada, da bi unapred s tim mjerama opreznosti priječila teror većine

Još jedan »Savez«

U broju 7. »Židova* otvorio je đr. Nikola Tolnauer diskusiju o pitanju osnutka »športskog saveza«. Priključujući se posvema njegovim izvodima ja ću nastojati, da u ovom članku upozorim našu javnost na sve one opasnosti, koje nam prijete poslušamo li slas onih medju nama, koji u želji za osnivanjem svedj novih saveza i odbora zaboravljaju, da već osnovani postoje i rade. Na prvoj konferenciji delegata jevrejskih omladinskih udruženja osnovan je Omladinski Savez. Osnovan je na temelju radnog programa, koji u jednakoj mjeri predvidja intenzivan rad na polju duševnog i tjelesnog preporadjanja naše omladine. U svrhu što uspješnijeg provadjanja ovog programa vodstvo, ;e Omladinskog saveza povjerilo pojedine radne referate stručnjacima, kojima je bila dužnost, da povjereni im posao provadjaju sa svom nužnom spremom Referat za »tjelesni rad« povjeren je našem najpozvanijem stručnjaku, kojemu je doista uspjelo, da u okviru prihvaćenog programa razvije intenzivan rad. Uspješnost njegova djelovanja zapažala se je. naročito u organizovanju športskog dijela omladinskih sletova i ja sam uvjeren, da mi nitko ne će osporiti, da je upravo taj

dio naših sletova u mnogo čemu nadmašio sva naša očekivanja. Sarajevski siet bio je vidan dokaz, kako se i iz krila omladinskog saveza dade uspješno provadjati organizovanje naših športskih udruženja. S veseljem priznajem, da su naša športska društva u znatnoj mjeri napredovala u posljednje dvije godine. U gotovo svakom većem gradu postoji po koje naše gimnastičke društvo ili nogometno društvo. U Zagrebu i Sarajevu naši se nogometni klubovi mogu takmiti sa prvorazrednim klubovima i ni za čas ne sumnjam, da će naš Makabi i naša Bar-Kohba udariti ‘svijetlim putevima, kojima je nošao bečki »Hakoah«. Nu istodobno ne mogu, a da ne izrazim svoju je ovo »športsko napredovanje« u vezi sa opadanjem svakog smisla za jevrejsko-kulturne momente našeg života. Bojim se, da će športski razvitak potisnuti u pozadinu svaki smisao i svaku potrebu za kulturno-jevrejski rad i da će na našifn valjanim, športašima jedino »dress'« biti jevrejski. Osnuje li se dakle naročiti športski savez, kojemu će cilj biti isključivo propagiranje športa bez obzira na sve ostale jevrejsko-omladinske radne potrebe, to moja bojazan postaje još opravdanija. Novi će športski savez dosljedno svomu programu svu svoju

pažnju posvetiti samo »športskom momentu«, a pustiti iz vida sve ostale kulturne potrebe, a učiniti će to nužno već i s razloga što će tada uz njega postojati jedan Omladinski savez, sa čisto kulturnim programom. Dogoditi će se ono, čega smo se od . prvog časa bojali. Naš rad izgubiti će potrebnu ravnotežju. Dok ćemo s jedne strane imati samo športski savez, dotle će s druge stranć raditi jedan kulturni savez. Bez nužnih veza i jedan i drugi izgubiti će svoj »raison d’ etre« zalutavši na puteve isključivog njegovanja i bavljenja tjelesnim odnosno duševnim radom. Poslužiti ću se riječima prijatelja dr. Tol* nauera: »dobiti ćemo dva tipa jevrejskog omladinca: jedan s debelim očalima, uleknutim prsima i visokom naobrazbom i drugi s čvrstim mišićima, a duševno prazan«. I bez naročitog »športskog saveza« mi već danas obilujemo s tipovima jakih mišića i prazne glave. Dostaje kratko boravljenje u krugu nekih naših športaša, pa da se potpuno uvjerimo, kako su mnogi od njih užasno zastranili smetnuvši potpuno s uma, da nam je njegovanje športa samo sredstvo, a cilj da je mnogo, mnogo viši. Ovo zamjenjivanje svrhe sa ciljem postalo bi još očevidnije u jednom naročitom športskom savezu. Duh vre-

2

»ŽIDOV«

BROJ 10