Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTAZIDOVSTVA

Političko opredjeljivanje

Piše dr.

Aleksandar L i c h t.

XI. Ispravno bi bilo, kad bismo bili iz svega toga izveli konzekvenciju, da se nacijski, politički ujedinjujemo i disciplinujemo. Ideološki je pokušaja u tome pravcu bilo odmah iza prevrata, a ima ih i sad u Vojvodini. Praktično ovi pokušaji nijesu postigli uspjeha. Treba da budemo iskreni, pa da tražimo razloga za to ondje, gdje ih uistinu valja tražiti. Djetinjasto je i nezrelo pripisivati krivnju ovome ili onome predstavništvu židovstva, poimence vodstvu Saveza Cijonista, kako se to od vremena na vrijeme u židovskoj našoj publicistici čini. Ovakove se stvari ne konstruiraju umjetno »odozgo«, već treba da postoje ili da se razviju preduslovi za njih. Jedno vodstvo, bio to odbor Saveza Cijonista Jugoslavije ili koje drugo, ne smije da se odvaži na eksperimente te vrsti, ako je neuspjeh očigledno vjerojatan. Dok u nas ima jak procenat asimilatorstva, koji preza pred svakom pomisli aktiviranja židovstva samostalno političkoga, dok su Židovi u Srbiji srasli toliko s partijama, da i pored svoga židovsko nacijonalnoga osjećaja i ne pomišljaju na to, da se od svojih partija odvoje, a kamo li da bas od njih đodje pcdsfrek za nacijsko političko grupisanje Židova; dok je u jednom velikom dijelu našega židovstva, pa čak i onoga, što se naziva nacijskim, ponos toliko nevaspitan, da u političkome pogledu ne može sebe zamisliti drukčije, već u ovisnosti o partijama, pa i u šovenski nastranima: dotle se najmanje smije cijonističko vodstvo u našoj državi odlučiti, da uzme inicijativu za jedan pokušaj, koji bi okupio samo srazmjerno malenu grupu i koji bi očitovao, da u pitanju unutrašnje Politike postoje židovske grupe odvojene po pokrajinama. Pri tome mimoilazim pitanje, da li zadaci, što ih cijonistički pokret ima da izvrši kao takav, u načelu dopuštaju vodstvo unutrašnje poli ike Židova po Savezu Cijonista. a naročito, da li taj Savez, koji nema dosta radenika za goleme zadatke, koji imaju da se izvrše oko obnove zemlje i naroda, smije da cijepa svoje sile na dvije strane. Sto se mene t:če, ja držim, da to ne smije da bude. Ako se dakle spoznaje potreba židovskoga organiziranja u cilju političkome u državi, onda nam ne preostaje drugo, već da čekamo sazrijevanje onih naraštaja, čiju će židovsku svijest cijonizam da oče*di podjednako u svim pokrajinama naše države i da stvori jedmi duševnu i idejnu

*) Vidi br. 47, 54, 55 i 56 iz g. 1922. i br • 2 > 6 i 8 iz god. 1923. »Židova*.

homogenost sveg* našega židovstva. Ud toga mi smo još daleko, pa ima čak i mladjih elemenata, čak i nacijskih, koji se protive ovakovu »odvajanju«. Nas Židova ima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca Qls7<>. Partijski ujedinjeni mi bismo jedva uspjeli da izvojštimo mandate sami o sebi, naročito kraj izbornog sistemai, kakav u nas postoji, koji pogoduje samo. velikim partijama, a onemogućuje uspjeh malima, Ujedinjeni u političkoj orijentaciji mi kod izbora jedva bismo postigli i jedan mandat čak i onda, kad bi u nas postojao sistem državne listine. Prema tome jedna židovsko-nacijska partija ne bi imala zadatak, bar ne prvenstveno, da ide sama u izbore, koligod bi bilo i potrebno i važno, kad bi nam uspjelo, da samj o sebi izaberemo svoga poslanika u Skupštinu. Krajnja je naivnost s toga, da ne kažem što drugo, kad se i opet prekorava vodstvo cijonističke organizacije, što se nije postaralo, da Židovi samostalno idu u izbore sa svojom listinom. Gdje bi to imalo da bude i na koji način da se to provede, za to sebi mudri predlagaoci ovakovih predloga ne razbijaju glave. To bi značilo ili isprazno, a bez ikakva praktična i moralna uspjeha, demonstrirati i izvrći se možda i porugi. Značilo bi u stvari igrati se politike, a mi ipak nismo nezrela djeca. Svrha bi dakle jedne židovske stranke imala da bude uzgojno politički rad. okupljanje židovskih sila u cilju izvojevanja nacijsko kulturnih tekovina i zbiljske jednakopravnosti, stvaranje jednovkoga fronta protiv neprijateljskih zapostavljanja i napada sa strane stranaka, grupa i vlasti, čeličenje samosvijesti, dakle sve ono, što može jednu malu grupu učiniti zajednicom, koja je u sebi osviještena i skoncentrisana na jednovito htijenje, a prema vani faktor o kome treba i mora da se vodi računa u pozitivnome smislu, a ne kao dojako tek u negativnome. Kad bi takova stranka, dovoljno jaka, postojala, ona bi kao predstavnica Židova mogla da ulazi i u izbore, ako i ne sama za se, a ono ipak iako, da bi u vezi s kojom drugom po slobodoumlju podesnom strankom sebe afirmirala kao izrazitu židovsku stranku i omogućila izbor židovskoga poslanika naime po tome, što bi bio predstavnik Židova. Ovako, kako stvari sad stoje, Židovi su stranački dezorijeniirani ili stranački individualno orijentirani. Pri tome u mnogo slučajeva jedva ili mimogred igra ulogu načelno saglašavanje sa stranačkim programima, a za cijelo ne odlučuje nimalo faktični rad dotične stranke, u kome većinom jedva ima išto, što bi Židove privlačilo kao građane uopće i napose kao Židove.

Ipak: parola, da se svakome Židovu prepusti za koju će stranku glasovati, koliko je nada sve komotna, nije ispravna. Stranke, čiji je javni rad, bile one na vlasti, ili ne, okaljan antisemitizmom čina ili demagogije ne smiju, da dobiju nijednog židovskog glasa. Ali uspravan Židov znat će, da ne može dati glasa ni onim strankama, koje po svome programu isključuju Židove kao članove iz sa rad nje pa makar se to izrijekom ne is-liče. Stranke, kod kojih plemenska nota prevladava te su čisto plemenske, ne bi smjele da računaju na pomoć Židova, jer naš zadatak ne može i ne smije da bude da potpornažerno oprečnosti i stvaranje jazova. Ovoliko općenito u negativnome pravcu. Ako Židovi učestvuju kod izbora glasanjem, oni treba to da čine svuda, gdje to mogu, a da se ne ogriješe ni o čast svoga židovstva ni o istinski otadžbeničke dužnosti. Oni će dakle moralno smjeti da glasaju samo za stranke, čiji je program socijalno napredan, čovječanski i građanski slobodouman i čiji rad a ne samo načela pružaju garancije, da će se svojski založiti za zbiljsku jeclnakopravnost svih gradjana, uz u važenje prava narodnih manjina. za ostvarivanje kulturnih ustanova. kej. l židovstvu <1 Jugosrivir trebaju. Pri tome valja vodio računa i o samim licima, koja kandidr.aja. Jer programi ne znače n : šta --Kustvo jc to dostatno pokazalo i vo ih nc provađaju ljudi moralno dovoljno jaki, da ne piave us-,upke uticaiima, ko.i obaraju načela. Ovo je jedini oportunizam, koji mogu da preporučim, lak) još što «mijeni da kažem svojoj braći onda bi to bilo ovo; neka se kod odluke ima u vidu cjelina države i cjelina židovstva, pa neka kod davanja glasova sa strane Židova ne odlučuju obziri tek lokalne naravi, situacije i konjunkture izvjesnih izbornih srežova, a najmanje samo prevlast po broju ili po vlasti, ako ne ćemo da zapađncmo u pogreške prošlih vremena. Neka se ima u vidu, to naglašavam na kraju još jednom, da ćudoredna misija našega glasanja smije da bude samo jačanje svega, što vodi do sklada svih državljana, do njihove građanske i nacijske pravne jednakosti. S ovim svojim nizom članaka nijesam dakako ni mogao, ni kanio razložiti neko zvanično stajalište. Ovo smatram pri završetku potrebnim da još jednom spomenem. Ipak mislim ,da sam u glavnome izrazio ono i onako, Što i kako misli o to; stvari pretežni dio r.acijonalnog židovstva Jugoslavije: generacija, koja se ne će ničim dati smesti, da spremno vrši svoje građanske dužnosti, ali koja ima dovoljno muževnosti da gleda činjenicama u oči i da ih vidi onake kakve jesu. To će

ftitartea plaćena a iMvm.

COD. Vlf.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 HL KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

2AGRFB, 2 marta 1922. - 14. adara 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOĐ K 6«. POJEDINI BROJ K 6 - IZLAZI SVAKOG PETKA.

* BROJ 1 Ć