Жидов

prema zaključku XII. cijonističkog kongresa jedino i isključivo novcem, što unilaži od prodanih šekalim. Zaključcima XII cijonističkog kongresa stavili smo vodstvu Cijonističke Organizaciqe velike dužnosti u zadatak, pa hoćemo li, da obnovni rad u Palestini reče i progresivno raste, želimo li ozbiljno, da vodstvo izvrši preuzete zadaće, tad moramo i vodstvu dati za to mogućnosti i pružiti mu dovoljnih sredstava, da može i svojoj dužnosti udovoljiti. Uvjereni smo, da će svaki cijonista u spoznaji važnosti šckel-akcije u potpunom opsegu udovoljiti svojoj dužnosti i da će se sve mjesne organizacije kod provedenja ovogodišnje šekel-akcije najsavjesnije držati izdanih instrukcija, te intenzivnim svojim radom dokazati, da je broj naših sumišljenika i ove godine znatno porasao.

Borbeno asimilantstvo

Ne možemo se potužiti, da su nam hrvatski asimilanti mnogo smetali u našemu radu oko osvještavanja Židova u židovsko-narodnome duhu. Cijonizam je imao dovoljno vremena da preotme asimilaciji svu mlad ju generaciju, uz neznatne izuzetke, dok se zagrebački asimilanti i jedini oni, nakon četvrt vijeka pobjedničkoga prodiranja cijonlzma u oslobođjenoj i ujedinjenoj Jugoslaviji, do sjetiše, da stvore borbenu organizaciju protiv »židovskonacijonalnoga smjera«. Neobična je pojava i ponešto kuriozna, da je jedna malena grupa ljudi ostala netaknuta u svome mentalitetu od svega velikoga bivanja u svijetu i u židovstvu, te u doba, koje stoji u znaku priznanja i zaštite narodnih manjina, nacijsko-kulturnih autonomija njihovih, a poimence za Židove u znaku garantovanja narodne domaje za židovski narod u Palestini, ostade gluha i slijepa za puls istorijc, pa hoće da započne ondje borbu, gdje ju je negdašnji maušl već odavna napustio. Dabome: hrvatskom se asimilantu u profetskoj providencijalnosti /nekad činilo. da je cijonizam »suh list na deblu ži-

dovstva, koji će prvi vjetar da skine . Pa zato nije seb; uzeo ni truda, da ga odlučno pobija. Od vremena na vrijeme on je turio u novine po koju anticijonističkn vijest iz stranih novina, vijest, koju su činjenice i prvi muževi svjetske politike, znanosti i socijalnih organizacija oduševljenim odobravanjem cijonizma demantovali, kao sad baš informacije najnovijeg idola asimilanata, lorda Northcliffa. 1 to je bilo sve. Oni su se čak znali od nužde i sprijateljiti s cijonistima: sudjelovali su s njima u istim odborima jevrejskih općina, radeći zajedno oko jevrejskih stva ri. Oni su čak, u Zagrebu, dali da se u sinagogi proslavi zaključak u San Remu na veoma svečan način. To je bivalo tako dugo, dok je u njihovim rukama bila vlast nad jevrejskom općinom, iako već davno n : iesu imali vlasti nad duhovima općinara. Dok jednoga dana nije nacijsko jev rejstvo pobjednički prodrlo u čvrstu do tad kulu asimilantstva, u zagrebačku jevrejsku općinu i preotelo dotadašnjim »predstavnicima« kurulske stolice. Bez velikog napora i bez prevelike borbe. Ta teren je bio spremljen. Negdašnji su omladinci postali zreli muževi, a ponosna, ćudoredna misao cijonizma osvojila je velik dio .levreja u Jugoslaviji. Od toga dana datira borbenost asimilanata. Od toga časa njima puče spoznaja o opasnosti cijonizma. Pa kad je još svijesno jevrejstvo, i necijonističkc, stupilo samostalno u izbore za samoupravne jedinice, mjera se njihova ogorčenja prelila i oni stadoše da se organizuju. Ponajprije pamfletima, u kojima je bilo izvjesne opasnosti., ne za nas cijoniste. već za naše jevrejstvo u opće. opasnosti, .koju donosi sa sobom denuncijantstvo u neupućenoj javnosti. Ti pamfleti bili su prvi navještaj organizacije asimilanata. Mi smo, znajući, da se ta organizacija sprema, ipak šutjeli o njoj I mi bismo možda i sad mukom prešli preko te organizacije, kad ne bi stupala u život jednim načinom, koji je dovoljno samo kon statovati. da izazove više no osudu: da

izazove prezir svakoga, koji ima osjećanja za dostojanstvo i za fairness. Udruženju asimilanata, koje se ovih dana u Zagrebu konstituisalo, ime je »Narodni rad*. Ništa, razumije se, u imenu društva ne odaje, da se radi o jevrejskome društvu. Pa i ne radi se o takovi; Svrha je udruženju; da okupi sve državljane Hrvate i ostale Jugoslavene židovske konfesije bez obzira na političko-partijski nazor (!), kuji su po svojoj savjesti i svome uvjerenju nerazdruživi dio toga (!) naroda, da svim silama sudjeluje i radi oko napretka i da ga promiče, da jača narodnu svijest i u tom duhu upliviše na odgoj podmlatka. da pobija Židov sko nacijo na 1 n i smjer odnarod j i v a n ja i o t u d j i v a n ja od rodne grude.« »Svaki državljanin druge konfesije, koji se saglasuje sa ciljevima društva, može da društvu pristupi kao dopisni član*. Pozornom čitaocu ne će izmaći veliki napor, koji je stajala stiliste ovakova tekstacija svrhe udruženja. Ono hoće da okupi sve državljane Hr vate »i ostale Jugoslavene« židovske konfesije. Odakle taj dualizam? Zašto se luče Hrvati od ostalih Jugoslavena? Odgovor proizlazi iz tragikomične nemoguć nosti jasnog opredjeljenja asimilanata. Kako će, uz tu nemogućnost opredjeljenja, jednovito vršiti »jačanje narodne svijesti« i jednovito »uplivisati na odgoj podmlatka? Kad se provodi dualizam izmedju Hrvata i ostalih Jugoslavena, koji se to narod misli, kad se govori o državljanima, koji su nerazdruživi dio »toga« naroda: hrvatski ili narod »ostalih Jugoslavena«? Koliko je ta »orijentacija- u etničkoplemenskom pogledu dvosmislena, toliko je licemjerno udruživanje članova po »židovskoj konfesiji*. Osnivaoci izbjegavaju doduše, da židovsko konfesijsko obilježje tako naglašuju kao svoju po savjesti i uvjerenju nerazdružnu pripadnost »tome* narodu Ali kad se kao nerazdruživi dio toga

Još jedan „Savez"?

i. U posljednje se je doba u nekoliko navrata pisalo o osnutku Saveza jevrejskili sportskih udruženja. Svaki od učesnika u ovoj diskusiji taknuo se je i Omladinskog Saveza. Jedni su u osnutku novog športskog Saveza nazrijevaii opasnost po daljnji opstanak već postojećeg Omladinskog Saveza, koji u svom programu predvidja intenzivan rad na polju duševnog i tjelesnog preporoda naše omladine. Drugi pako uporno brane ideju osnutka športskog Saveza bez jačeg argumentiranja njegove potrebe. Q. dr. Zvvieback u 12. broju »Zidovau podlistku pod gornjim naslovom veli: »Neka Omladinski Savez poradi i nadalje oko izgradnje referata tjelesnog odgoja, neka jača ideju športa i gimnastike u redovima svojih članova, nu neka ne prekorači svoj djelokrug ispraznim prosvjedovanjem proti osnutku športskog i gimnastičkog Saveza«. Prema ovome bi mnogi mogao pomisliti, da je pisanje onih, koji su uzeli stav protiv novih Saveza, uslijedilo inicijati-

vom Omladinskog Saveza. Valja nam istaknuti, da je mnijenje onih posve neovisno od O. S., da ono proizlazi iz njihovog vlastitog uvjerenja i pobude, ali i iz iskustva Hav. dr. Tolnauer i Vilo (Sclnvarz) dugogodišnji su naši radnici, koji su stajali i na čelu našeg omladinskog pokreta. Oni su dugotrajnim svojim radom i doticajem s omladinom spoznali njezine zahtjeve i potrebe. Odavde su valjda crpli i snagu te smogli odgovornost. da se opru osnutku novog Saveza. Ali pisanje g. dra. Zw:ebacka nuka Radni Odbor O. S., da izjasni svoje stanovište o ovom predmetu. Priznajemo, da se do sada nijesmo mnogo obazirali pisanja o osnutku jednog športskog Saveza. Nijesmo se obazirali iz jednostavnog razloga, što nakanu nijesmo držali, a i sada je ne držimo ozbiljnom. A kako i bi? Ta cjelokupna se je naša omladina na sarajevskom sletu oko 100 delegata ispred preko 2000 omladinaca - izrazila proti tome. A srž novog Saveza bi ipak sačinjavala naša omladina, koliko bi god željeli mnogi a i mi sami, da bude drukčije, da i šire gradjanstvo uzme aktivnog učešća pri

našoj tjelesnoj regeneraciji. Ta svima nam je stalo do toga, da nestane mlohavog i pognutog Jevreja, a da ga zamijeni uspravni i čelični. Ali kada je sva omla dina proti kojekakvim novotarijama ove vrsti, vjerujte, da nas ne mori nikakav strah od novog Saveza, jer ovaj nema temeljnih uslova života, a prema tome može biti samo nedonošče. Omladinski Savez u svom programu predvidja rad oko kulturne i fizičke regeneracije. Ne pretjerujemo, ako kažemo, da je našem referentu za tjelesni uzgoj uspjelo, da u okviru našeg programa razvije uspješan i plodonosan rad. Vidni su dokaz ovoga športske priredbe naših sletova, koje su uvijek uspjele iznad svakog očekivanja. Ovo moraju svi priznati, pa ma kakav oni stav uzeli prema O. S. Stoga tvrdnja g. dra. Z\viebacka, »da su protivnici sportskog Saveza ne samo protivnici to? Saveza, nego da i za sport sam nemaju dovoljno razumijevanja*, nema nikakve podloge. Nama se pak čini, da g. doktor premalo poznaje djelo vanje O. S. kao i prilike u manjim mjestima, no što je Zagreb. U svoj Jugosla viji postoje svega četiri samostalna je-

2

»ŽIDOV«

BROJ 14.