Жидов

naroda ipak udružuju u separatno udruženje, u komt državljani druge konfesije mogu biti samo dopisni članovi, moglo bi se misliti, da ih doista zasebno grupira ispovijedanje židovske konfesije. Mi bismo to respektovali, kao svako iskreno uvjerenje. Ali njih ta pripadnost Židov skoj konfesiji u istinu ne veže; ni u čemu se ne izražava u pravilima gajenje konfesijskih veza, a osnivaoci ne će ni sami tajiti, da je u velikom dijelu ta konfesijska veza« tek još formalna, a u gdjekojih ona prividno postoji, jer zakoni naše države ne dozvoljuju beskonfesijonalnosti. Ovo udruženje po židovskom konfesijstvu (cijonizam je ipak i njih zarazio, jer pred četvrt vijeka oni konfesiju ne bi bili nazvali židovskom) ni po čemu nije židovsko. Te elemente udružuje jedan jedini, čisto negativni, momenat: pobijanje »židovsko nacijonalnog smjera«. Njima ne će uspjeti obmanuti nikoga ti me, e ih je okupila u zasebnu organizaciju potreba saradnje oko narodnog napretka i uticanja na odgoj podmlatka ne zna se, je li samo »židovsko-tkonfesijskog« jer zato ne treba zasebna konfesijska organizacija, već ako u smislu hrišćanskn-konfesijskih udruženja. Prvi dio rečenice prema tome uzet je u pravila, kako ne bi svrha već na prvi pogled izgledala samo negativna. Iskrenije i čestitije bi dakako bilo, kad bi se jasno istakao taj čisto negativni cilj, kako to čine neka društva u inostranstvu. koja kao svoju svrhu označuju riješenje židovskoga pitanja potpunom asimilacijom. Ali zato treba, iako u čisto negativnom smislu, muževne iskrenosti. Možda bismo se, u osjećanju svoje jevrejske vitalnosti, ograničili na registrovanje toga udruženja asimilanata. Ali konfesijski Židovi statutarno su obilježili kao svoj cilj jedno ordinarno denuncijanstvo. Oni hoće da pobijaju »židovsko nacijonalni smjer odnarodjivanja i otudjivanja od »rodne« grude. Časne li, doista zadaće! »Smjer odnarodjivanja« bitnost je asimilatorstva.. »N a-

cion a 1 n i smjer, odnarodjivanja« jedna je besmislena konstrukcija, koja se mogla roditi samo u glavi jed noga asimilanta. Nacijski Židovi oni su, koji muževno ispovijedaju svoju pripadnost židovskoj naciji i po samoj toj činje* nici oni se odupiru odnarodjivanju, za kojim idu asimilanti. Misle li oni, da su •»nerazdružni dio kojega drugoga naroda«, mi im ostavljamo ustrajnu samoobmanu, koje, samo prividno, ne mogoše pokolebati udarci i übodi s polja. Samo prividno: jer sama činjenica, te stvaraju zasebnu, »etnički« »hrvatsku i ostalih Jugoslavena«, a »konfesijski« židovsku organizaciju, odaje instinktivno duševnu raskidanost »savjesti i uvjerenja*. Ali tvrdeći, da nacijski Židovi idu za otudjivanjtm od rodjene (ili kako oni kažu: »rodne«) grude oni se odrekoše prava, da ih se tretira kao časne neprijatelje. Nemamo rašta da se branimo od te denuncijacije: okaljali bismo sami sebe, kad bismo joj iskazali tu čast. Pored denuncijantstva, ovo je skvrnjenjc grobova svih onih nacijskih Židova i cijonista, koji ostaviše na razbojištima svijeta svoje kosti. Mi bismo se ogriješili o časnu spomen njihovu, kad bismo njihova imena spominjali, da njima osvijetlimo sramotu ovog denuncijantstva. Ovo udruženje, koje sebi arogira, da bude forumom, koji će imenovati začasnim članovima lica,- koja su mu na kojem polju narodnog rada stekla znatnih zasluga«, trebalo je da odmah kod svoga konstituisanja ima u vidu § 9. svojih pravila, po kome ima da se isključi iz društva onaj. ko očito izgubi javno poštovanje. Društvu će kažu pravila moći da pristupi kao dopisni član svaki državljanin druge konfesije, koji se saglašava s njegovim ciljevima. Dok je tako omogućeno i državljanima, koji nijesu ni Hrvati ni »ostali Jugoslaveni«, čak i pokrštenima (najkonzekventnijim asimilantima) da budu bar dopisni člano vi, mi sumnjamo da će se antisemite, pored svega saglašavanj'a s denuncijantskim dijelom društvene svrhe, otimati za

tu čast. Neka dobro pripaze »pobijačke« vodje, da im se ne bi desilo, te bi izabrali začasnim članovima lica, koja, pored svojih neosporno velikih zasluga na polju narodnog rada. simpatišu s cijonizmom. Jer da je ovo društvo osnovano u Češkoj ili Engleskoj, ne bi mogli ni Masarik ni Beneš, ni Balfour ni Lloyd Ueorge. ni Curzon, ni Cccil, ni Seaton VVatson postati dionicima časti začasnogv članstva ovoga udruženja. Ali zato možda lord Northcliffe. U konstituanti ovoga udruženja učestvovala je jedna jedina studenlkinja i nijedan student. Uzaludno će biti t : in zre lim »pobijačima« naprezanje, da vrše uli* caj na odgoj podmlatka. Kolo je to ljudi, koji u židovstvu izumiru. Oni ne znače i ne će da znače u židovstvu ništa više. već ako toliko i toliko odborničkih mjesta u zamjenu za izgubljene pozicije. Denuncijacije mogu da budu štetonosne; ali one ipak ne će skrenuti s ravnog i časnog puta samosvijesti nijednoga ispravnoga Židova. Tek. neka se maušl čuva: prljave strjelice, koje baca na nas, odbit će se od nas i mogle bi da se okrenu protiv njega! Dr. A. L.

vrejska športska društva. Inače su svag • dje tek sportske sekcije pojedinih omladinskih udruženja, koja su opet članovi ma Omladinskog Saveza. Športske se rekcije s jedne strane ne bi mogle samostalno uzdržavati, s druge opet ne bi bilo ovo niti uputno, jer bi značilo cijepanje s '!a i onako malenog brojčanog stanja pojedinih provincijalnih društava. Ovo bi bio čisto praktički momenat, koji govori Proti stvaranju novog Saveza. A kakvim tek mentalitetom radja ta kav jednostrani športski uzgoj? Evo primjera! Na generalnoj skupštini jednog športskog udruženja spočitava se pročelniku jedne sekcije ~ čestitom našem radeniku kao jedina pogreška, da je Promicao Jevrejstvo. (O, kako li je samo *»- dr. Tolnauer imao pravo, kad je govorio o željeznim mišicama i šupljim glavama!) Ta za Boga, čemu nam onda je* '•'rejska športska društva, zar nema dovoljno drugih? Pa da imi ne kažemo sa Vilom: »Bojim se, da će športski razvitak potisnuti u pozadinu svaki smisao i svaku potrebu za kulturno-jevrejski rad, da će na našim valjanim športašima jedini biti jevrejski.«

11. Ovako smo upozorili na štetne posljedice zasebnog športskog Saveza. Priznajemo, daO. S. nije uspjelo, da u svoje redove privuče tri naša najveća športska udruženja. Sva su se naša nastojanja odbila o tvrdokornosti športaša. Možda zato, što referent O. S. ne bi mogao da svlada sav posao, koji bi time nastao" Je li ovo dovoljno obrazloženje potrebe športskog Saveza? Sigurno ne! Ali ako je gomilanje posla jedina zapreka pristupu O. S., mi smo voljni, da i osobljem i djelokrugom proširimo referat za tjelo vježbu. Ono što ne može jedan, moći će više njih zajedno. Ni pitanje dobi ne bi sigurno zadavalo nikakovih poteškoća, jer bi lako našli načina, kako bi se i u tom složili. Na ovaj bi način mnogo koristili i športu i podizanju kulturnog stupnja našeg življa. Sportu time, što bi provincijalnim udruženjima lakše omogućili, da stvore športske sekcije, u koliko one ne postoje, a tamo gdje ih ima, da bi se sustavnim i intenzivnim radom učvrstile. Time bi sigurno šport stekao mnogo novih pristaša, koji bi i aktivno sudjelovali, a to je i svr

ha športskog Saveza. Učinak kulturnog djelovanja bic bi u tome, što bi mnogi športaši, koji su do sada prema našem kulturnom radu bili posvema đezinteresovani, stekli više pobude, čemu bi mnogo pridonio »Gideon«, u koji bi uvrstili posebnu športsku rubriku. INaravski, da bi ovu redigirao stručnjak.) Ovim bi se vrlo jednostavno nadomjestila »potreba* zasebnog Saveza, a stvarno bi uspjeh bio mnogo veći. Naše kulturne tekovine nisu nam manje potrebne od fizičkih, a sticanjem jednih i drugih oživotvorit ćemo program mladojevrejskog pokreta O. dr. Z\vfebaek veli, da se športski Savez mora stvoriti. Odakle ovaj imperativni »mora«, nama je nejasno. Ponovo naglašujemo, da bi novi Savez sačinjavala samo omladina, a stvarati ga bez njezine privole, bio bi nonsens Nihil de nobis, sine nobis! Za S. Ž. O. U.:

Juda Levy.

Keren Hajesod

PRIVATNA INICIJATIVA I KEREN HAJESOD. U krugovima, koji iz nekih razloga ne će da rade za Keren Hajesod, čuje se često mnijenje, da Palestina može biti izgradjena samo privatnom inicijativom, a ne nacijonalnim fondovima kao što je to Keren Hajesod. Kano da je Keren Hajesod ikada osnovan sa tvrdnjom, da radi njega postaje razvitak židovske privatne inicijative suvišnim. Ali krugovi, koji se još ne mogu odlučiti na to, da priznaju, da je rad za Keren Hajesod prva dužnost svakoga Zidova, koji želi aktivno saradjivati na izgradnji židovske domaje, misle, da su našli izliku za svoju pasivnost ili opoziciju, kad stvaraju opreku izmedju Keren Hajesoda i privatne ini-«

BROJ H.

»ŽIDOV«

3