Жидов
naročito o pitanju »otvorenih vrati ju*. Dok su interesovane sile zastupale mišljenje, da se pitanje interesnih sfera u pogledu područja, koja se imadu staviti pod mandat, imadu da riješe jednim aktom, išlo je nastojanje cijonističkog vodstva i Velike Britanije za tim, da se pitanje potvrde mandata nad Palestinom izluči od pitanja drugih mandata i posebno riješi Čini se, da se ovo pitanje sada približava konačnoj odluci. Prema vijesti, što je donosimo na čelu lista, došlo je izmedju Sjedinjenih Država i Velike Britanije do sporazuma u najspornijem pitanju, koje je još bilo zaprekom potvrdi mandata. Ovim sporazumom postalo je vrlo vjerojatnim, da će palestinski mandat u slijedećem zasjedanju I ige Naroda, koje će započeti svoja vijećanja dne 11. maja, doći u pretres i konačno biti riješeno. Ispuni li se ovo naše iščekivanje, bit će cijonističkoj organizaciji, kao Jewish Agency-u, otvoren put, da uz materijalnu i moralnu suradnju cjelokupnog židovskog naroda razvije u potpunom opsegu djelatnost u cilju izgradnje židovske narodne domaje, jer će otpasti sve dosadašnje zapreke. Potvrdom bit će dan medjunarodno-pravno priznati okvir za obnovu Erec Jisraela, a na židovskom narodu bit će da ovaj okvir ispuni svojim radom i da pridonašanjem potrebitih sredstava osigura uspjeh ovoga rada. Potvrdom mandata nestat će i zadnji izgovor za svakoga Židova, da ne može sudjelovati aktivno u radu.
Fakta
U zadnje vrijeme čuje se piigovor, da su cijoniste zli trgovci i kolonizatori, te da nijesu ništa osobitog stvorili u Palestini za vrijeme od četiri godine, od ulaska Allenbvevih armija. Jedan dio kritičara još pridodaje, da nije niti objelodanjen kakav obračun izdataka. Sto se tiče , osljednjeg prigovora, postoji modro siva knjižica, izdana godine 1921., koja nosi naslov »Financijalni izvještaj cijonističke komisije u Palestini od primirja u aprilu 1918. d o maja 1921.= Ova knjižica ima 150 stranica punih obračuna i razjašnjenja glede svakog groša. koji je prošao kroz ruke Cijonističke komisije. Moram napomenuti, da nijesam ni iz daleka zadovoljan rezultatima ove perijode. Ali istodobno pitam sebe i svoje pri • jatelje kritičare: »Budite tako dobri, te mi pokažite bar jednu zemlju na svijetu, u kbjoJ bi narod b i o zadovoljan s e'.conomskim djelovanjem svoje vlade za vrijeme od mjeseca aprila 1918,. pa do maja 1921.« Ne vjerujem, da igdje postoji ovakav narod. AM kad štampa ili parlamenti različitih zemalja okrivljuju svoju vladu poradi propadanja i pogriješaka njezinog ekonomskog djelovanja, onda se vlada hrani izlikom »zašto se ne uzmu u obzir objektivni uvjeti, po kojima neka se prosudi djelovanje u tom pogledu za vrijeme od tri godine.« Mi -Židovi imamo prije pravo postaviti ovaj argumenat. nego li ikoja druga viada na svijetu. Moramo, da radimo u Erec Jisraelu pod uvjetima, ikoje zapravo nijesmo ni stvorili, a nijesmo ni bili u stanju, da ih promjenimo.
Cijonistička organizacija prispjela je mjeseca aprila 1918. u Erec Jisrael i njeno se djelovanje za tijelo vrijeme dijeli u dva dijela prvi je do, a drugi iza imenovanja Sir Herbert Samuela. Sada ćemo promotriti svaku periodu za se. Mjeseca aprila 1918. ušla je cijonistička komisija u zemlju, 'koja se nalazila u ratnom stanju. Samarija. Galileja i zapadni Jordan još su se nalazili u turskim rukama. Strateški obziri bili su mjerodavni. I odmah joj je rečeno, da uspjeh vojničkih operacija u Palestini zahtjeva, da se ništa ne smije zbiti, što bi im moglo naškoditi. Stoga, rečeno im je, ne smije se u ovim okolnostima demonstrirati znatan židovski napredak, te treba na kratko vrijeme obustaviti cijouistioki ekonomski aktivitet. To znači, tumačilo im se nadalje. da se u zemlji ne smiju provadjati mkakovc velike transakcije nfkakove velike kupnje dobara. u kratko ništa osim pomoćnog rada. 1 cijonistička komisija morala se podvrgnuti. Tako se rodio plan »očekivanja«. Odredilo se. da se imaju sačekati mogućnosti začetka realnog rada, a dotle vršiti jedino pomoćni rad. A prije tog vremena, mislilo se bit će sakupljena potrebna pomoćna sredstva, te će nas dolazak nove ere naći imućnim i pripravljenim. Teoretski bio je to posve dobar plan. Ali praktički nije bio izvediv. Zbilja pokazala nam je istinu točnu istinu, koja leži iza cijeiokupnog položaja u Erec lisraelu. A.-.a istina glasi, pošto želimo održati političke pozicije, koje smo postigli s toliko truda i naprezanja, nužno je. da ih štitimo požrtvovnim konstruktivnim radom u Erec Jisraelu. Sve se s'le moraju upreći, e da se rad nastavi rod svim mogućim uvjetima i pretpostavkama. Ova istina uvidjela se skoro drugog dana nakon primitka plana o »očekivanju« po komisiji Medjutim su naši protivnici odmah započeli, da nas klevetaju kod vlade, da je ekonomski pasivitet cijonstičke komisije najbolji dokaz organički nemoći cijonističkog pokreta. Upozonvali su: »Cijonisti hoće da očekuju, to je jedino, što su u stanju učiniti; jer njih nrko ne podupire, jer židovske mase ne će da imaju ništa zajedničkog sa cijonizm(tn, jer je cdonizam »bluf«; i za volju ovtg blufa izdali ste vi Englezi vašu Balfouovu deklaraciju, te ogorčili kršćane i zapepastili muhamedance«. Cijonistička komisija razumjela je ond, što to znači, i-njoj postade od jedaunit jasno, da je glavna zaštita Baliouro\i deklaracije konstruktivni rad, te da s ovo geslo mora primjenjivati bez presmka, nezavisno od toga, hoće li dovestido uspjeha ili ne. Pa i onda, ako se biiu morale ovim geslom razbijati že- ( Ijezm zidine. A oni su zaista imali pred sobož željezne zidine, te su i zaista uda- ( rali p zidinama svojim geslom konstruk- . tivnograda. No ovako udaranje stoji no- j vaca. t Msju izvještajima XII. kongresa još « se nahi jedna knjižica, koju bih takodjer i preporčio gospodi kritičarima. To je po- r litički vještaj, a poglavito dio, koji se i tiče sUia u Palestini. U toj se knjižici J
i opisuje niz sukoba, koji pružaju sliku o - zaprekama, na koje je naišao konstruki tivni rad pod vojničkom vlasti. Zemljišne i transakcije bile su nemoguće: pa kupi uja tvornica, svratišta, materijalija za irigaciju, te automobila za prevoz stroje. va i upotreba željeznice '■— sve je to bilo l zabranjeno za volju vojničkih potreba. Pa ni primirje nije dovelo do promjene prilika. Vojnička uprava smatrala je primirje oblikom rata, a ne mira, te je računala, da je njena glavna zadaća, da brani sve. Sto bi moglo da izazove kupnju, trzavicu ili nepovoljnu procjenu sa strane stanovnika u zemlji. I tako su cijoniste bili prisiljeni, da se dadu na stvaranje pod uvjetima, koji v stvari ne dopuštaju zai pravo nikako-, o stvaranje. Mjeseca jula 1920. odstranjena je vojnička uprava, a na njeno je mjesto došla civilna. Sir Berberi Samuel došao je kao prvi vrhovni komesar za Palestinu. Njegova uprava u prvih 10 mjeseci posve se razlikovala od navedenog perioda. Vlada se pokazala sklonom konstruktivnom djelovanju. Odmah su izdani novi zakoni, koji dozvoliše imigraciju, prodaju zemljišta, te osnivanje novih banaka. Tokom ovih mjeseci imali smo mogućnost, da stvorimo najviše djela. Tragična je šala istorije, da smo upravo u ovom vremenu trpjeli od pomanjkanja sredstava. Dvije financijalne katastrofe potamniše naš horizont onoga časa, kad je Sir Herbert Samuel stigao u Palestinu. Prva je katastrofa bila propadanje financijalnog djelovanja amerikanskih cijonisla Ine okrivljujem nikoga, hoću samo da podsjetim na činjenice}. Za vrijeme od mjeseca jula 1920., pa do mjeseca aprila 1921., kada je osnovan Keren Hajesod u Americi, otposlala je amerikanska cijonistička organizacija samo 64 hiljade dolara, druga katastrofa bila je padanje istočno evropskih valuta. Istočno evropsko židovstvo nije u stanju, da sudjeluje financijski u ekonomskoj izgradnji Erec Jisraela; a amerikansko židovstvo postade moralno nemoćno za volju niza razloga, koje ne ču ovdje, da iznosim. Ovi su fakti glavni razlozi majskim dogadjajima ti Jati i još Južnijem provadjanju politike Sir Herbert Samuela nakon ovih dogadjaja. Sad dolazi pitanje, što je dosadanji rezultat našega rada u Erec Jisraelu od 1918.7 Odgovor je obično : ništa. Ali u istinu je pravi odgovor posve drugi. Izvještaj o našem djelovanju u Palestini od primirja ovamo dokazao bi uspjeh : u 25% povećanje židovskih useljenika, 20% povećanje židovskih naseSja, 20% povećanje židovskog zemljišta u Palestini, 100% povećanje židovskog zemljišta u Jeruzalimu i Jati, dvije nove židovske banke, te nečuveni napredak židovskog privatnog djelovanja, kao na primjer; gradnja kuća, navigacija, industrija i trgovina itd. Možemo mimo da prepustimo objektivnom kritičaru, da veli »nešto« ili »ništa«. Pretstavite si drugu koju malu provinciju, u kojoj bi Židovi postigli isti uspjeh. Zar ne bi i sami Židovi to smatrali vrlo dobrim rezifTatom, te ne bi li antisemite podigli buku, da su Zidovi prisvojili svu zemlju? Uzevši u obzir uvjete, pod kojima je obavljen ovaj rad, onda je to dokaz naše kolonizatome sposobnosti, naše ustrajnosti i mnogostručnosti. A ako hoćete znati, to je i veliko djelo, na koje možemo biti ponosni, te koje nam daje pravo, da gledamo u budućnost sa sigurnošću i sa vjerom u naše sile.
Vladimir Jab otin s k y:
2
»ŽIDOV«
BROJ 20.