Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Blagdan oslobođenja i šekel oslobođenja

Upletimo u Agadu za Pesah agadu o šekelu! Vežirno s blagdanom aslobodjenja svoj doprinos oslobodjenju: Oslobo* djenju svoje jevrejske sputavane i sputane sopstvenosti; geuli naroda i geuli zemlje. Ne profanirajmo šekel, smatrajući ga tek redovnom cijonističkom članarinom*. Oni, koji su ga u prvim godinama političkoga cijonizma davali, primali su namiru za nj s uzbudjenim zanosom, da njime od godine do godine vidno obnavljaju prijem u preporodnu vezu svetoga proljeća jevrejstva, koju nazvasmo cijonskim imenom. U tome davanju bila je odvažnost manifestovanja: manifestovanja prekida s beskičmenim, strašivim oportunizmom asimilanstva i manifestovanja ličnog obračunavanja sa predrasudama nežidovskoga svijeta protiv nas i sa sopstvenim predrasudama jevrejstva. Davao se šekel i uspravljala se hrptenjača. Ne, nije to bilo samo davanje »jedne krune za Cijon*, kako je šekel nazvao jedan njemački spisatelj jevrejske krvi. U ona davna vremena, kad su se robovi iz Micrajima spremali u pustari da postanu narod u Kenaanu, šekel se davao, da se prebroji puk. I mi smo, nakon toliko vijekova unutrašnje i spoljašnje ropske sputanosti, šekelom brojali one, koje je njihova čežnja za oslobodjenjem svoga >ja< dovela u redove, koji su se počeli svrstavati misleći na Erec Jisrael, staronovu domaju... Malo je bilo šaka-

lim; udobni moral helota teško se prevladavao, Koji su ga davali, većinom mlađi, i starci s mladim zanosom, osjećali su se to više odabranima u narodu: jedinom njegovom aktivnom silom i pijonirima njegova aktiviranja ... Od tad ini smo iz živih sanja koraknuli na sigurno, ali (,»«aro tlo zbilje ostvarivanja. Političke k/.Mogije preobratile su se u političke činjenice. Šekel je sebi prokrčio put u medjunarodne ugovore; otvorio je diplomatski vrata u domaju. 1, kad se to desilo, kad je došla Balfourova deklaracija, San Remo i mandat, šekel je osvojio jevrejstvo. 1 tako nas je danas mnogo, koji dajemo »jednu krunu za Cijon«. Glasovi su poruge zamuknuli; gdje Teodor Herzl nije mogao nijedamput da spomene ideju, za .koju je živio i umro, ondje danas pišu feljtone o ideji, koja se obraća u čin, o obnovi zemlje i o obima, koji je obnavljaju, o halucim... Brojni su naši rec • "i i ne će se prorijediti, već će se množati od uspjeha do uspjeha cijonističkog rada. A mi. koji smo nekoć u ažurnom nebu svojih ideala stupali mliječnom stazom, istkanom bezbrojem zvijezda, danas, kad smo sebi pribavili mogućnosti ostvarenja, znamo, da naš ugled i uspjeh zavisi o vidnom brojanju naših redova: o cifri šekalima. Po njoj će se mjeriti volja našega naroda za obnovu; do te cifre, u velikoj mjeri ; stoji politički prestiž cijonističke organizacije. Ali ne samo to: još više od toga važi i dalje i uvijek ispovijest naše nutrinje,

koju polažemo šekclom; važi probir živih od obamrlih u židovstvu. I ne samo to: već do toga stoje sve funkcije naše organizacije. Ideja se ne ostvaruje sama Njezina je mistička oslobodilačka snaga osvojila duše, ali danas treba veliki aparat egzekutive, da ne zapne rad nošen idejom. Šekel je jedini prinos, kojim se uzdržava egzekutiva cijonističke organizacije. On mora da dotječe i njegovo je djelovanje prema tome jedna neodoljiva potreba. Ne profanirajmo šekel i ne profanirajmo svoj idealizam mišlju, da je šekel dragovoljno sabiranje i dragovoljno darivanje. Ima za čista i savjesna čovjeka jača prisila na davanje, no što je prisila pisanih zakona L brahijske vlasti, koja za njima stoji; to je osjećanje goleme odgovornosti pred samim sobom i pred zajednicom za propuste, o kojima mogu da zavise uspjesi ideala na pragu njihovih teških iskušenja u času, kad se obraćaju u zbiljnost. Koji služe idealu čista srca, oni će zaprepašteni zadrhtati, kad im mozgom zasijevne pomisao, kako bi se istorija smrtonosno mogla osvetiti na narodu, čiji sinovi nijesu pristupili brojanju, kad ih se zvalo, da svu svoju snagu povjere vodjama naroda za djelo, koje ne smije da zastane. Zato, prijatelji, upletimo u agadu za Pesah agadu o šekelu i vežimo s blagdanom oslobodjenja svoj doprinos oslobodjenju! Aleksandar Licht.

Pesah

Biblija priča: Mojsije, sin Amrama i Johebede, živio je na dvoru Faraonovu i uživao svu naobrazbu Egipta. Nije znao za muku svoga naroda, koji je kao rob u zemlji Micrajim pravio opeke i gradio piramide. Jednoga dana izišao je k svojoj braći i vidje njihov teški rad; i vidje, gdje Egipćanin bije Jevreja, jednoga od njegove braće. I Jevreji su stenjali zbog svoga robovanja i njihova vika zbog robovanja dopre do Boga ... 1 Mojsija je pasao stado svoga tasta Jitra, sveštenika Midjanićana, i vodio ga do onkraj pustinje i dodje tako do brda božjega, do Horeba. Sada vidje pojavu Vječnoga kao Plameni oganj usred grma; i kad je pogledao onamo, vidje, da grm gori, a ne izgara od ognja ... I Bog se objavi Mojsiji, koji sakrije svoje lice, jer se bojao gledati u Boga. Tada govoraše Vječ-

ni: Gledao sam nevolju svoga naroda u Micrajimu i čuo sam njegovu viku nad njegovim tlačiteljima; poznajem njegove jade. Sašao sam da ga oslobodim iz vlasti Egipćana i da ga povedem u vis iz ove zemlje u lijepu i prostranu zemlju, u zemlju, gdje teče mlijeko i med . . . I krenuše od Sußota i utaboriše se kod Etama na rubu pustinje. I Vječni je koracao pred njima, danju u stupu od oblaka, da ih vodi na putu, noću u stupu od ognja, da im svijetli ... I Mojsije ispruži ruku nad morem, a Vječni potjera more natrag žestokim istočnjakom, koji je duvao cijelu noć i osušio more, a vode se razdijeliše. I tako prodjoše Izraelci suhih nogu krosred mora dok su vode s lijeva i desna činile zidove. Tada pjevaše Mojsije s Izraelcima u slavu Gospodu pjesmu . . . I naloži Gospod, da se Izraelci spominju svoga izlaska iz Micrajima . . .

A sadašnjost priča: Raspade se Juda i Izrael, srušile se svetinje naroda. Narod, vikao na slobodu, u zadnjim se trzajima otimao golemoj prevlasti Rima. koji posta i nasljednikom staroga Egipta. I opet je židovski narod opasao svoje bokove i uzeo štap u ruke kao tad. kad se spremao na put u slobodu. Tek što je posuo glavu pepelom, a put mu bješe put u ropstvo i beskućništvo. Nije zaboravio zapovijedi, da se sjeća svoga izlaska iz Micra'ima. Avadim hajinu . . . U proljetnom mjesecu nišanu, koji je prvi u nizu mjeseci u godini, čitao je i pričao prastaru priču o izlasku iz Micrajim. U mjesecu, kad se gomila robova dala na put, koji vodi kroz pustinju u slobodu naroda u zemlji Kanaićana, Amorićana i Hetićana, u kojoj teče med i mlijeko . . .

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO; ZAGREB, ILICA BROJ 31 Hl. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 12 aprila 1922. 14. nišana 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, CETVRTGOD. K 30. POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 16—17.