Жидов
utrošiti sva naša sredstva. Pa i ovdje bi bilo poželjno, da nas pojedine skupine odterete. N. pr. ako Palestine Developinent Council Brandeis-ove grupe doista podigne banke, koje su predvidjene u njihovoj osnovi, zaštedit će nama ovaj posao«. O Brandeisovoj se grupi prof. Warburg izrazio, da se ova 'ograničila samo na bogatije slojeve. Uza sve to sa uspjesi dosta maleni, iako su skupili stanovite svote, koje se imaju upotreb’fi za njihove banke. Ali i ovu nam djelatnost valja pozdraviti, jer je na dobro Palestine,... O drugim svojim iskustvima u Americi rekao Je prof. VVarburg, da je najjači utisak na njega učinila Kalifcrnija. »Gledao sam je«, veli »nasmijanim i plakajućira okom, jer. „vidim u njoi] ali-* d u ć u Palestinca ujedno bivala mi je švijesna sva razlika u situaciji, Kalifornija ima iste uvjete kao i Pajestma. Mogli bi Palestinu pretvoriti u isto tako cvatuću zemlju, kad bi u nju mogli đd utrošimo isti kapfjal,. isti mar i. organizatorna Ttoju Amerikanci u Kalifoniiju, i kad b} ko izvozno tržište, kao što jc Amerika za Kaliforniju. Ove dvije stvari naročito fale ‘Palestini: kapital .4. izvožjOfl. Ipak držim, da nas 'današnje sjajno stanje T agrikuiturno v.rlo razv.ite Kaliforujje može ispuniti opiiiružmom gledbin na Palestinu. Mora da uva|jmd voj tehnike, koji je u Americi doveo uvi,°.h 1a , VTVftilevobrSsn a; U Americi sa%§f^y^r|o s sfc važnija biliua, koju moramo da sadimo, s 1 aclor na t r s 11 jk u Fnj^k gla f ssajp trstjka fc c,odapđ,e,^ye ). u Jordanovu dolinu.' Fabrikacija šećera mogla bi da postane jedna od glavnih indus ; r ii a , rentabilnost osigurava .j. radnicima dobar prihod. Zamišljam si, da ee radnici u nekoj ' roHrir^^rovati IdpbVfkll, 1 dpbVfkll, tn‘osim togaudfiit Če/šltaki jcđhu parcelu Jk)-~ ; .Ulij 0} OifoiT S S i. : ■ Hftl
vrćarstvo Na taj ćemo način moći da stalno naselimo i zaposlimo naše radnike«. Prelazeći zatim k pitanju universiteta, za koji prof. \Varburg- ima osobito velik interes, izjavio je, da je samo kratko vrijeme boravio u New-Yorku. gdje bi bilo najveće radno polje za universitet. Ipak je postigao neke važne rezultate. Udruženje za medicinski fakultet definitivno je organTzovano, te je izabrani direktorij, koji je dobio nalog da smjesta počinje s radom u Palestini, te će "naskoro poći u Palestinu. Ovo organizovano udruženje moja da pokriva troškove fakulteta. Prof. Warburg- drži, da -bi se na sličan način morala osnovati udruženja ; za druge fakultete i da će zastupnici pojedinih odbojruku universitet. Slično društvo imalo bi se osšj?a i ogej \ n mogao financirati universitet, koji će se pretežno osloniti na Ameriku. Prof. Warburg započeo Je/i organizovanjem drugih grana budućeg universiteta. Prije .svega započeta je yelika akcija za sve profan 9 k^<j) (^ačftswmu gfjf/flc sjed^jkg^(§,j4g kom, koji će skupljati članarinu i knjige za biblioteku. #nW e ' o§p Jp.VOO cdPo alssj%t}Wogsilg t judaističko-orijentalfstički ■ odjel. Proi. VVarburg predobio je za tu.ideju predfiPT ° f ti Qi»ftto b c r g a. Akademiji pripadaju najodličmji muževi židovske znanosti Amerike, a flfti i ovo društvo preuzeti pokroviteljstvo nad gugno, ijdfttap l !jfft; b^^važni^^ za o-^gp f jpjta- !M nju raspravljati će se na glavnoj skupstifUirfrab r fe w 6fFiai t e mišljenja, 'đa bi se.JrS^la^oani^r bocpti gracijom javnć* bmuptlK ef _ ali "ne 1 na §kppušu‘ yec u 'šafnpm Isto tako ne bi še ‘imali snijesmi mediclu-" :r n rt nivo
ski i prirodoznanstveni instituti na Skopusu, jer je prostor ondje ograničen, već bi najbolje bilo negdje na podnožju brijega. Na samom Skopusu mogle bi se smjestiti kasnije humanističke struke te sveučilišna biblioteka, koje su kod ranogik sveučilišta prostorno odijeljeni od medicinsko-priroijoslovnih institfi^. Prof. Warburg raspravljat će i o tim pitanjima kao i o pitanju njegovog specijalnog radnog polja, poljoprivrednog pc»kušališta, kod budućeg njegovog borav ka u Palestini s mjerodavnim faktorima. Ostat će vjerojatno dva do tri mjeseca u Palestini, a zatim će se vratiti u Evropu da ppmoćnav sredstylf 1 da se vak u Palestini. Prof. Warburg misli i na mogućnost, da kasnije opet podje u Ameriku, ako će to biti potrebno za osigurakh]e institucija. Prof. Warburg povratio se iz Amerike povišenom voljom za rad i pun nade;
Lord Milner o budućnosti Palestine
. Londonski »Times« - objelodanjuje interview svoga dopisnika s lord Milncro m, poznatim engleskim državnikom. rj koji je bio član kabineta, kada je Balfourova deklaracija objelodanjena. Lord -Milner izjavio je ovo; g »Lično sam optimista u pogledu Palestine. Pogreška je s ekonomske strane, da se zemlja smatra siromašnom. J'Jije to siromašna zemlja, jer u prijašnje doba živjelo je u njoj pučanstvo, koje ie Jrilo brojnije od današnjega. Zemlja osiromašila je uslijed stogodišnjeg zanema- ! fivanja i rdjavog gospodarenja. No na pvakom koraku možemo da uočimo nove mogućnosti. Palestina lijepo je napreda vala u roku od zadnjih dviju godina. S ograničenim Sredstvima, koja su stajala na raspolaganje, stvorila je vlada mnoge"' dobroga. Prije svega treba Palestina 1 izvoznih sredstava i razvoj poljoprivrede, tadašnje metode su vrlo primitivne, a(nnoga zemljišta još nisu obradjena. Na
Pokušaj novoga života
Piše dH| J&šß/ K d se pn)e 13,13 h?M~m k0me,,03)0 na .um, da. biti za šio, drugo sposobna, no .za pošumjjjvanje, Bila je neplodna, zemlja* posuta kppiemem,, izmedju kojega je stršila 'po t(,oja grupa starih jHiaslirvovih drvefa. Nu u prastarim vremenima, kad je naspjje gu^p, je, da su brda biia providjpna terasama onim terasama, k,ojej.se spomnau, iif^etgctUj;, i u Pjesmi nad pjesmama. Na?i sa, -dakle očevi gyu zemlju obradjivali, na njoj siiali i sadili, a kad su p, zemjju došli stranci, .zg- , vladala je svugdje zapuštenost. I zaista, ja sam na obroncima,bruggova, vidio, kako Židovi , oru, kako siju povr£ej.ji biljke za krpiU.,, i kakp / Sstdc,.lp?g ri >moJtYe, ); kruškCjjL jabukejjj Napose oduševilo je halucim, što još postoje stare terase i; pni.su- na površini od cea 600 dunama (sav njihov posjed izdunama) sagradili, nove ili su stare obnovili. Osim ovih nasada izgradili su halucim jednu cestu, jedan i četvrt kilometra dugu, koja ulazi u cestu ]afa-]eruzatem, a i prostranu staju ponos, i. pkras kolonije, sagradili su vlastitim rukama. Za
T1 V 0331 »I UOH En3lCjcU USOniu Un ; .*>nTSltt I Imde. niiesu se toliko pobrinuli koliko za mamu tsjo takp radUl. su p jNahlat-Jehudi, dobar znak za seosku kolonizaciju. Krave i )( |elićk, kako ih nalazimo Anavim još se samo nalaze u Ben šemenu a inače malo . gdje ,u zemlji. Pašnjaka nema, jer zgrnlja po opsegu nije ve(ika i jer je u svojoj cjelini posijana ili zasadjena. S loga mora da .se j marva kroz gotovo čitavu godinu drugdje hrani i zg.,h> .a? siju. biljke za krmu. A hglu. cot u timare krasne krave, medju kojima se aristokratkinja zove »Mirjani?. sam došao u staju, nijesam znap čemu da. se više divim. Lijepoti i zdravlju govpda .iji. osobitoj brjžtjivosti, kqju mu ili tomu, što mi je ha,tuca, koja vodi brigu o krave, sve rastumačila .živppi,, bogatom hebrejštinom. Jer he- ; P a »oB: ?laji. Popeo sam se na brijegove Kirjat-Anavim. Pregledao sam svaku jamu, koja ;je iskopana, svako drvo, koje je zasadjeno. Krasan pogled s brijega zadivio me je. Ovdje se namjerava podići vrtni grad za ljetni boravak jeruzalemskih stanovnika. najviše zapanjila ,nxe je slijedeća misao : Ove pećine ovdje nijesu kvalitativno bolje od onih ,
m !>*/. j.ji.i i > _p Judeji i Galileji. Pa kađ se može ovdje da Biie zcml)i. Ne MTiiiemo, dakle da prezremo m najmanji komadić lemite* fćv&est'ni. Kad se pvakova zemlja mogla da .preobrati u plodonosnu zemlju, onda pruža svaka zemljp nadu za to. A zatim: U rukama Arapa bila je ta zemlja bezvrijedna, zapuštena i pusta. Nitko nije na nju ni mislio. . Ima li dakle i samo malo istine za tvrdnju, da smo ovamp došli u svrhu izvlastbe prijašnjih posjednika. (Zemlje? Mi smo za svaku stvar platili punu cijenu i za stvari, koje za prodavaoca ne jmadjahp vrijednosti. I ako ima pravednosti u ljudskoj svijesti, onda bi morala da iskaže poštovanje jednome narodu, koji na bezvrijednom tlu uspješno uzgaja povrće* voće i biljke za krmu. Golemi utisak učinio je na me daljnji preokret. Boljševici u Rusu i pokušali, su da promjene gospodarske životne forme silom, progonima i übijstvima. Ovdje u Kirjat-Anavim kao i u još nekim mjestima u zemlji poduzima se pokušaj za, promjenu života bez vike i krike, bez prisile, a da se ove forme nikome ne narjvavaju protiv njegove volje. Stvar razvija se na prirodan način, u Židovskome duhu što je za mene glavno.
2
»ŽIDOV«
BROJ, 2 L.