Жидов

Praktični halučki rad

Piše inž.

Alfred B e r 1 i n e r.

Upravitelj tehničkog halučkog tajništva u serlinu razvija u ovim razlaganjima pripravu zvanja halucim u Njemačkoj. Svaki čovjek zna, da za vodjenje rata treba u izdašnoj mjeri novaca i ljudi. Ali malo njih znadu, koja sredstva iziskuje veli ko djelo mira. Mi to osjećamo dnevno kod našeg velikog kolonizacijonog djela u Palestini. Mi cijoniste smo uvijek vjerovali, da nam nedostaje tek novaca, dok ćemo imati milijune ljudi. Pri tome smo naročito mislili na veliku seobu židovskog naroda, koja će se po našemu mnijenju spojiti s nacionalnom imigracijom u Palestinu. Možda smo pravili neko ograničenje: da će naime potlačeni putnici, koji su tek pred kratico vrijeme umakli nuždi i bijedi, trebati neko vrijeme, dok će se osloboditi okova galuta. Vratimo se k poredbi s ratom, jer naša kolonizacija nas u pitanjima organizacije rada sili na ovakova promatranja. Onda, kad su veliki narodi skupljali svoje energije, da dodju do najvećeg narodnog djelovanja, igrala je najvećy ulogu izobrazba ljudi. Jer bez dobrih instruktora falilo bi ogromnoj organizaciji čvrsti okvir. S toga razloga bila je od odlučne važnosti izobrazba momčadi. Isto tako je i s našim mirnim radom, koji predstavlja najviše nacijonalno djelovanje. Kad danas imamo dovoljno ljudi, i kad su ove mase po svome srcu pripravne na svaku žrtvu, ipak im danas još nedostaje ono, što ih osposobljuje, da ih uvrstimo u jezgru naše kolonizacijone vojske. Mislimo naime temeljitu izobrazbu, koja olakšava produkcijom proces u Palestini i pospješuje cjelokupnu izgradnju. U tom savezu u velike nas zanima pitanje učiteljskog osoblja. Dobar strukovni učitelj urediti će sretno vrijeme nauke doprinijet će ne samo produktiviranju naučnika, već i razvitku njegove .cijonističJke svijesti. Sve ove zadaće ispunjavaju u Nje-

mačkoj poljoprivredni savez praktikanata i tehničko halučko tajništvo. I ako ove dvije institucije nijesu dosada zapažene izvan užeg kruga, to je njihov tihi rad ipak bio uspješan. Poljoprivredni savez praktikanata broji danas jedno 350 članova, od kojih je 70 već pošlo u Palestinu. Tehničko halučko tajništvo cijeni broj zanatlijskih praktikanata na 200. Ovdje neka je sad govora o praktičnom radu halučkog tajništva, pri čemu se predmijeva, da su čitatelji o izobrazbi i organizaciji zemljoradnčkih halucim već donekle upućeni. Tehničko halučko tajništvo osnovano je pred nekoliko mjeseci po cijonističkom savezu u Njemačkoj. Neki drže, da je riješena zadaća takovog tajništva, ako posreduje narnješfcenje i nadje u dovoljnom broju mjesta za dobru izobrazbu. Ali time još nikako nije iscrpljeno djelovanje tajništva. Valja prije svega vršiti najvećom pomnjom odgojni rad. koji ćemo najbolje izvršiti kad pitomce skupimo u male zajednice. Tako kao u »BlauWeiss«, koji danas daje najveći procenat zanatlijskih halucim u Njemačkoj, svaki se haluc u svome vodu odgaja po vodji i drugu, dok na tjedni dan, kao svaki drugi naučnik radi u radionici svoje zvanje kao bravar, stolar ili zidar. U toj formi složili su se već manje grupe zanatlija, .koji stoje izvan saveza »Blau-Weiss«, da bi se sa drugim sumiš'jenicima natjecali u nastojanju, da postignu unutrašnje i vanjsko osposobljenje. Većina naših zanatlijskih halucim smještena je u pojedinim poduzećima. Cesto rade na istom mjestu i nadju se nakon svog rada u stručnim tečajevima ili kod učenja hebrejskoga. U toj formi imade nevezanih grupa u Berlinu, Hamburgu, Niirnbcrgu i u mnogim drugim mjestima. U opreci prema njima su grupe, koje su unapred osnovane na kooperativnoj formi. U Frankfurtu n/M. postoje stručni tečajevi, u kojima radi 18 halucim, kojj su smješteni u pojedinim poduzećima (kao gradjevni tehničari, instalateri itd.), Kao

učitelji djeluju nekoliko inžinira i arhitekta, koji svojom osobnošću djeluju i u ljudskom odnošaju na svoje pitomce. Najinteresantniji pokušaj te vrsti sigurno su zidarski tečajevi u Dortmundu, koje financira »fiaavoda«, društvo ruskih i njemačkih cijonista u svrhu izobrazbe zanatlija za Palestinu.- Sad pod upravom židovskog graditelja grade 5 radnika malu kuću za dvije obitelji, koja je odredjena za jednu naseobinu. Radne sile izabrane su iz velikog broja istočno židovskih radnika, radi se o 12 do 15 hiljada, koji su radili U Westfalenu već više godina kao pomoćni radnici u obrtničkim zadrugama. Ovi neizobraženi ljudi dobivali su prije svega 4 tjedna teoretsku izobrazbu, a sada rade na gradnji i uče tako zanat, ikoji je možda najvažniji za Palestinu. Jasno je, da će neizučeni ljudi u prvo vrijeme rdjavo raditi, i da gore razloženi način rada nije rentabilan s gospodarskog gledišta. No kalkulacija bila je takova, da su svote, koje inače kod gradnja reprezentiraju dobit, ovdje potrošene za -izobrazbu, i to tako, da na koncu ne će biti nikakovog gubitka ili tek vrlo malen. Ova izobrazba grupa ima još i drugih prednosti. Pri tome se ali pokazuje, što smo gore spomenuli kao drugi uvjet za naš rad: trebamo dobre učiteljske sile. Nažalost nemamo velik broj zidarskih majstora, a isto tako malo vrsnih drugih zanatlija. Za to smo primorani, da naše ljude smjestimo u njemačka poduzeća i da ih izobrazimo u Njemačkoj. U toj formi sad se na raznim mjestima kreiraju ovakovi tečajevi. U ovom času nastojimo, da izobrazimo naše ljude za graditelje, zidare i tesare, jer su ova zvanja vrlo potrebna u narednom vremenu u Palestini. Izobrazba zidara može se prema okolnostima skratiti na jednu do dvije godine; tesar treba za izobrazbu sigurno dvije i pol do tri godine. Držimo, da se vrijeme izobrazbe ni pod koji uvjet ne bi smjelo skratiti na uštrb sposobnosti pojedinog čovjeka.

Prvo putovanje Teodora Herzla u Carigrad (1896).

(! z njegovih za n i s a k a.) Jiidischer Verlag, Berlin N. W. 7 stavlja nam na raspolaganje otisak slijedećeg odlomka iz prvoga sveska Za p i s a k a Teodora Herzla, koji će izaći koncem juna o. g. Spomenuta naklada udešava supskripciju na ovo djelo, koja se završuje 16. juna o. g. Cijena prvomu od prilike 700 stranica jakom svesku (broširano cea M. 280, u platno vezano cea M. 350) povisit će se iza minulog supskripcijonog roka za 25%. (Patisak zabranjen) Copyright 1922. by Jiidischer Verlag Berlin. 17, juna. U Orijent-vozu, jutrom ako 6 sati, pred Raba-Eskijem. Već je jučerašnji dan vožnje bio zanirniv. Nevvlinski mi reče, kad je u dva sata u jutro u Budimjpešti ušao, da se s nama vozi nekoluo paša, naročito Ziad paša, šef turske misije kod moskovskog krunisanja. Jučer prije podne prikazao me Newlinski Ziadu, Karatheodoriju i beogradskom poslaniku Tevvfiik paši. Kasnije je najvažniju od ovih triju ekselencija, Ziad pašu, pripravio na svrhu moga puta u

Carigrad. Ziad se odmah zainteresovao za stvar, i samo je iščekivao čas, kad bismo bili na samu, da ga potanje informišem. Ziad paša je nizak, elegantan, popariženi Turčin, koji, kakogod je nizak, razumije, da se prikaže uglednim. Pogled mu je ozbiljan i smion iz tamnih očiju, potezi lica fini i oštri, nos zavinut, kratka šiljata puna brada kaošto i gusta kosa crna sa prvim tragovima sijeđjenja. Karatheodory je bijele brade, debeo, pametan, veseo, govori izvrsno francuski, čita, dok ne razgovara, jedno novo povjesno djelo o Rusiji, priča čudovišta o raskošju moskovskog krunisanja i jede lahkoumno na stanicama voće i pije k tome vodu dotičnoga mjesta. Tewfik je mladi paša, govori s udivljenjem o >Neue Freie Presse«, citira odlomke iz starih uvodnika. Poslije podne, kad je Karatheodory izašao iz sobe za pušenje u jedaćem vagonu, i kad smo ostali samo Ziad, Ne\vlipski i ja, razvio sam svoj plan Ziadu, koji me je ozbiljno i s napetošću slušao. On reče: »Vidim, da ne govorite sa pritajenim mislima.« (Izjavio sam naime, da namjeravamo Palestinu steći kao po-

sve nezavisnu zemlju, i ako je tako ne bismo dobili, pošli bi u Argentiniju.) »Vi izričete Vašu misao potpuno«, reče Ziad, »ali moram Vam reći, da će se valjda s Vama jedva upustiti i samo u pourparlerse, ako tražite nezavisnu Palestinu. Prednosti u novcu i u štampi, koje nam obećajete, veoma su velike, i ja bih držao Vaš predlog veoma povoljnim; ali se protivi našemu principu da otudjujemo teritorij.« Ja mu odvratih: »To se u povijesti već nebrojeno puta desilo.« Newlinski dobaci, da je tek nedavno Engleska prodala Helgoland Njemačkoj. Ziad ostao je kod toga: »Kao nezavisnu zemlju ne čete dobiti Palestine ni na kakav način moguće kao vazalnu državu.« Odvratih mu, da bi to bila jedna neiskrenost već od početka, jer vaza'i misle uvijek samo na to, kako bi se što prije učinili nezavisnim. Razgovor je trajao sve dok smo stigli u Caribrod. Ondje je Ne\vlinskoga dočekao bugarski ministar Načovič, koji mu se dovezao u susret. Meni je došla u susret jedna deputacija cijonista iz Sofije. Prekjučer sam brzojavio, da ću proputovati. /

»ŽIDOV«

BROJ 27.