Жидов
ništa, koji prilike iz bliza poznaje i kojemu je do uklonjenja pogrešaka stalo toliko, koliko i kritici, istine radi i da se omogući ispravak te pogreške moram da konstatujem, da vodstvo nije krivo preslabom kontaktu sa grupama. Kontakt izrnedju vodstva i pokrajine može da bude neposredan, osoban i posredan. putem dopisivanja, okružnica, štampe. Neposredan je kontakt kod nas u istinu vrlo slab. Članovi vodstva rijetko dolaze u pokrajinu. Nema sumnje, da bi češće posjećivanje pokrajine po članovima vodstva izvrsno djelovalo, da bi jačalo naše redove, naše sile, naša sredstva i svijest naših pokrajinskih sumišIjcnika Moramo duboko žaliti, da članovima današnjega vodstva i pored najbolje volje i razumijevanja te potrebe nije moguće, da pokrajinu posjete češće, nego dosele. Nije im moguće! To je jedan fakat, na kojem se ne može ništa mijenjati, pa tu ne može biti govora o krivnj’. To bi se donekle dalo popraviti, da Savez namjesti podesnu ličnost, koja bi se posvetila isključivo radu u pokrajini. Takovu ličnost vodstvo traži već nekoliko godina, nu ne može je naći Ni tu dak'.e nema krivnje kod vodstva. Preostaje posredan kontakt. Može se reći, da je devet desetine rada vodstva posvećeno njezi i izgradnji posrednog kontakta. Taj rad već ne može a i ne treba da bude opsežniji nego li jest. On je kvantitativno i kvalitativno takav, da može da probudi i poveže sve one grupe i pojedince, koji hoće da čuju i noć e da se odazivlju. U nas još i danas ■ kao prije 25 godina organizacija i vodstvo troše najviše truda, vremena, novaca i sila, da zovu one, koji su okorjeli u tromosti, te se ne dadu buniti u svojem miru, koji ne će da čuju, koji zatvoraju svoja srca i svoje kese. koji se ne miču i šute, koji ne reaguju i koji se ne odazivlju. Mnogi bi članovi vodstva mogli postati slobodnima za gdjekoji potrebni, danas zanemareni, stvaralački posao, čak bi valjda dobili vremena za češće posjećivanje pokrajine, 'kad se ne bi morali baviti pisanjem poziva i nebrojenih urgencija, kad ne bi morali sami sakupljati no vaca i ispostavljati namira, kad se ne bi morali baviti poslovima, za koje bi se u takovoj organizaciji moralo naći drugih radenika. Krivo bi tko mislio, da vodstvo te saradnje sumišljenika ne traži ili da je čak odbija. Vodstvo ne prestaje tražiti načina, kako bi aktiviralo što veći broj sumišljenika za takove poslove, nu ne nalazi čak niti kod omladine one potpore, koja je potrebna. Rad vodstva sred takovih prhka znači jednu golemu samozataju i žrtvu. Mislim, da je malo tko ispravno shvatio ve ličinu bola. što ga je Dr. A. L. izrazio u uvodniku. * Mladost* (?.idov» br. 27 oci 16. o. mj.); »Tu se nije stiglo misliti na sebe, na gomilanje blaga duha, na zasizanje u duboke riznice duševnoga obilja naroda, već tek toliko, koliko je trebalo za riječi budnice, koju snio pjevali narodu*. U istinu je stanje još žalosnije. Vodstvo ne dospijeva više ni do toga, da pjeva budnicu svome narodu (o, kako potrebno bi to još uvijek bilo), jer se iscrIjuje u pisanju opomena i urgencija, jer se muči, da uspostavi kontakt s jednom okolinom, koja ništa ne čini, da se taj
kontakt omogući, uzdrži i popravi, nego koja kao da zazire od prevelikoga kontakta s vodstvom bilo iz bojazni pred materijalnim doprinosima za naše svrhe, bilo samo iz neograničene indolentnomu i komoditeta. Doista imade u našoj organizaciji pojava, koje valja pokuditi. Te su pojave tako napadne, da ih ne može previditi, tko iole ozbiljno promatra stvar. Pa kad ■kritika preko toga svega prelazi, a iznalazi stvari, kojih nema, i kad širi krive poglede, onda to nije kritika, kbja bi nas mogla obodriti i koja bi mogla donijet; ploda. Pogreška je glavna i ishodišna! u tome: u nas nema dosta radnika, ponajpače u pokrajini! Cak ni »Omladina u nas nije stigla, da spremi dostatan broj radnika, nije stigla, da obnavlja i popanjuje kadrove cijonističkih radnika.« Tu »pogrešku- valja što prije popraviti! L. S.
Krvoločna haranga
... Durch Nationalitat zur Đestialitat. Grillparzer. Li doba opće gramžljivosti, bestidnosti u načinu tečenja, kad se sav svijet valja u dubokom blatu, a moral, pravo i pravednost gazi nogama, prikazuju se obično Zidovi kao krivci svega zla. U vremenu, kad se opća korupcija kao bludnica razotkriva na ulici, gdje nam svaki dan donosi bezbroj afera u svim granama javnoga života, pa i sa strane ljudi u zvaničnim položajima, u to doba, jedva nailazimo na jedno židovsko ime u vezi s kakovom prljavštinom. Pa ipak se sav svijet pohlepom baca na to ime, ne da osudi krivca i da za nj traži zasluženu kaznu, već da u njemu pogodi cijelo židovstvo, da ga blati i omrazi narodu, što više pokušavajući da izazove antisemitizam čina, koji ne preže ni pred čim. Ovaj pojav, da se Židovi prave odgovornima za svako zlo, nije nov. Kad se strasti u narodu zaoštruju, kad se vodi borba vlasti ili kad državnici dodju u nepriliku i žele da odvrnu masu od njima neugodnih pojava, tad im dobacuju Židove. Antisemitski elementi ne propuštaju ni jedne zgode a da ne nastoje raspirivati mržnju protiv Zidova. 1 u našoj državi uvriježio se antisemitizam kao neka opća bolest, koja sve više zarezuje narod. Napadaji na Židove uslijedjuju iz tabora sviju stranaka, a naročito iz nacijonalističkih, koji šire rasnu mržnju proti Židovima. Prema tim napadajima Židovi su tudjinski, državi i narodu neprijateljski elemenat, uzročnici svih nemoralnih pojava u ekonomskom i socijalnom životu naroda. Mi se dosad nijesmo puno osvrtali na pisanje našega novinstva, jer kad bi se time bavili, ne bi nikada našli kraja. No sad prevršili su svaku mjeru. Hora je da izadjemo iz dosa-< dašnje svoje rezerve, kolikogod nas od toga odvraća osjećaj čistoće. Bilo je od preokreta ovamo mnogo napadaja na Židove, no nikad nije otvoreno i jasno iznešena prijetnja pogromom. Jedino u izbornoj borbi za zagrebačko gradsko zastupstvo zaprijetio se Radić Židovima bojkotom i pogromom računajući time, da će ovim zastrašivanjem predobiti Židove da glasuju za listinu Hrvatskoga Bloka. No zato je nedavna manifestacija Hrvatskoga bloka bila dala »Pokretu« povoda, da u jednom uvodniku napadne Zidove i da im se otvoreno zaprijeti pogromima i pljačkanjima. Piscu
i njegovim sumišljenicima sigurno ne daju mira lovorike, što su ih übrale crne satnije u Rusiji i Horlyevi irabanii u Madžarskoj, pa bi i oni, žedni krvi, htjeli da prirede u našoj kraljevini pogrome. S boli u duši spominje pisac, da nakon prevrata nisu Židovi okitili drveća, i ako se samo slavenskome mentalitetu ima da zahvali poštedjenje života Židova, onda zacijelo u članku »Pokreta«, punog mržnje i krvološtva nema ni truna slavenskog mentaliteta. Pisac članka ogorčen je protiv Židova, jer da su denuncirali narodne ljude austrijskim vlastima. Sumnjamo, da to pisac tvrdi na temelju uvida u konfidenlske listine. Zar se dosad nisu objelodanile konfidentske listine možda zato, što su pune židovskih imena, ili možda s razloga, što u njima ima previše srpskih, hrvatskih i drugih imena. Ta valjda nijesu Židovi do sada spriječili objelodanjenje konfidentskih listina 1 Ne možemo ozbiljno reflektirati na sve napadaje »Pokreta«. Cinička je upravo tvrdnja, da su Židovi usljed dobrih svojih veza oteli lokale i stanove narodnim ljudima. Ko iole pozna praksu stanbenih vlasti, zna, kolikima je Židovima oduzet lokal ili stan, ma da su neki od njih bili 20 do 30 godina posjednici tih prostorija. Pisanje »Pokreta«, otvoreno prijeti Zidovima pogromima, kažnjivo je po kaznenom zakonu. No ima li svrhe na osnovu kaznenoga zakona prizvati državnu vlast, kad se već time, što ovaj otvoreni poziv na umorstva i pljačke smjede da izadje bez ikakve reakcije državne vlasti u isto vrijeme, kad vlast izdaje iznimne mjere za očuvanje reda i mira, te za sigurnost ličnu i vlasništvo pojedinca, pokazuje, da bi ovakav apel bio iluzoran? Židovi se ne će ni sada dati zastrašiti pisanjem »Pokreta«, kao što se nijesu ni dosad preplašili drugih prijetnja. 1 ako je sadašnje vrijeme puno mržnje i zavisti, te se židovstvo mora boriti protiv neprijatelja, koji ga sa svih strana napadaju, ipak u židovskom narodu živi duboko uvjerenje, da će se jednoga dana naći na okupu svi ljudi čistih osjećaja i da će konačno pobijediti zvijersku ćud u čovjeka.
Drugo zasjedanje Vaad Leumi-a
Palestinski ustav. U 2. skupštini, koja je otvorena dne 24. maja, govorio je Ben Cvi o stajalištu Vaad I.euml-a naprama pitanju palestinskog ustava. Nakon diskusije, u kojoj sudjelovaše gg. UsišJdn, Sprinzak, Mehas, rabin Ostrowsky i dr, Schiller, odlučeno je, da se stupi u vezu. s Cionističkom Egzekutivom u-Palestini i Londonu, kako bi se neke s time u savezu stojeće točke razjasnile. Odgojni budžet. U potankom referatu razložio je dr. R. J. M o s s i n s o h n, da Cijonistićka Organizacija ne smije izlučiti iz svojeg djelokruga odgoj, koji je jedan od njenih glavnih zada talka, što obrazlaže time, da su škole odredjene ne samo za palestinske Židove, nego i za djecu useljenika; isto tako, kao što se cijonistićka Egzekutiva bavi opskrbom doseljenika, dužna je, da se brine i oko odgoja djece i izobrazbe omladine. Govornik je protiv toga, da se odgoj prepusti Vaad I.eumi-u. Predlaže, da Vaad Leumi stupi u uzajam-
2
»ŽIDOV«
SROJ 28