Жидов

židovske narodne zemljišne politike, a drugo velika nestašica stanova u gradovima Erec Jisraela. Takp se desilo, da 2. N. F., dok u godinama 1902. do 1920 nije posjedovao više no okruglo 34 hiljade kvadratnih pikova (rifova), u god. 1921. nanovo stekao okruglo 550 hiljada kvadratnih pikova. Sveukupni zemljišni posjed 2. N. F-a u Erec Jisraelu iznosi, bu dući da jedan dunam sačinjava 1600 kvadratnih pikova, koncem 1921. okruglo 74 hiljada dunama. Treba ali istaknuti, da zemljišni posjed 2. N. F-a u odnesu prema cjelokupnom mandatskom području u Erec Jisraelu ne iznosi više od jedne trećine procenta. (Sav židovski zemljišni posjed iznosi 2 procenta.) Naprotiv sačinjava zemljišni posjed 2 .N. F-a 15/5 svega židovskoga posjeda. Ovdje se pokazuje, da pitanje pronosa židovskoga zemljišnoga posjeda u Erec Jisraelu u vlasnost cjelokupnog naroda nije teoretsko 'pitanje, već u glavnom pitanje namaknuća narodnih sredstava. P o š u m 1 j i v a n j e. Na 9 raznih mjesta u zemlji stajalo je koncem 1921. godine sveukupno 400 hiljada drveta, Sto odgovara broju darovanih drveta. 2. N. i. je prema tome ispunio svoju dužnost naprama darovateljima. Sveukupne investicije 2. N. F-a u 1921. godini. 2. N. F. predoznačio je u izvještajnoj godini u Erec Jisraelu oko 178 hiljada funti ili 4 i pol milijuna zlatnih franaka, prema tomu više na što je 1921. godine übrao. Od toga je izdano za sticanje zemlje cca 133 hiljade funti,''za amelioraciju 171 hiljada funti, za pošnmIjenje 9 hiljada funti, za razne radove na zemljištu 2. N. F-a preko 4 hiljade funti, na zajmovima cca 115 hiljada funti. 2. N. F. je prema tomu upotrijebio za sticanje zemlje i amelioracije 84% svojih investicija. Položaj zemljišta 2. N. F-a mora se u prometno-tehničkom pogledu označiti upravo sjajnim. Većina zemljišta leži direktno na najvažnijim željezničkim prugama ili dapače željezničkim čvorovima. Nema ni jednoga posjeda 2. N. F-a. od kojega se ne bi najkasnije za jedan sat vožnje kolima moglo doći do najbliže željezničke stanice. Budu li 2idovi Kercn Kajemetu, koji 1922. godine slavi jubilarnu godinu svoga 20-godišnjeg opstanka, sačuvali svoju ljubav i nadalje u još uvećanoj mjeri za nj radili, postići će svoj cilj: Da bude nosiocem zemljišne politike u gradu i na setu.

Maksim Gorki o antisemitizmu

U razgovoru s dopisnikom >Wiencr Morgenzeitung«-a izjavio je Mak'sim Oorkij ovo: Carizam je bez sumnje najveća kušnja, koja je nametnuta beskućnim Židovima od krstaških vojna i inkvizicije ovamo. Srce mi je krvarilo, kadgod sam čuo ili čitao ponovno o krvavoj sramoti pogroma. Ako je narod Izraela kod njegova rasula u sve strane svijeta bio od vajkada mučenički narod, čija je neizmjerna snaga bila u pasivnom trpljenju tradicije i uvjerenja, koja je smatrao svetima, tad je bez sumnje rusko židovstvo najveći i najčudniji mučenik u svjetskoj istoriji. Njegovi progoni, koji su ruglo za svaki

ljudski osjećaj i ljudski razum, nisu malo doprinijeli tome, da se konačno potkopa nemoralni fundament, na kojem je bilo sagrađjeno najbesmislenije tiranstvo azijatskog carizma. Veliki prevrat, koji je donio s Kerenskijem slobodu ruskomu narodu, oslobodio je jednim udarcem sile i vrednote, koje su drijemale u ruskom židovstvu neupotrebljene i neiskorišćene. Nije stoga čudo, kad su u prvoj opojnosti tražili veću ulogu u javnom životu no što im pripada prema statističkim pocjacima. Antisemitizam, koji je pokopan s ruševinama carističke države, nastojao je, da iskoristi ovaj uspješni napredak mladomskog židovstva, da ponovno osvoji tlo, koje je bilo, kako se činilo, za uvijek izgubljeno. Jer antisemitizam nije samo socijalizam glupih, kao što ga je nazvao Bebel, već je i impotencija onih bez talenta, koji u nemoćnom gnjevu podleglog rivala uslijed nedostataka drugog oružja drže, da mogu jačega protivnika übiti sa buzdovanom najmračnijega praznovjerja i svijesne prevare. Razumljivo je, da medju boljševičkim vodjama ima i Židova. Ne da se zamisliti, da medju šest milijuna Židova u Rusiji, čiji je pretežiti dio upotrijebio demokraciju Kerjenskoga prema svojem nutarnjem porivu da se posveti duševnim zvanjima ne da se, kao što sam rekao, zamisliti, da medju ovim mnogim stotinama tisuća nadarenih i duševno vrlo razvltih židovskih građjana ne bi bio velik broj razboritih glava, koji bi s pravom za sebe tražili ulogu vodje, koja je prepuštena u Rusiji svakome, koji je sposoban. Dobro je poznato, da (a okolnost daje antisemitima u ruke oružje, Ja boljševizam stigmatiziraju kao revoluciju ruskih Židova i da uopće boljševizam identificiraju sa židovskim duhom. Veća laž još nikada nije iznešena po lažcima. koji su bili sebi svijesni svoje osvade. Ta općenito je poznato u Rusiji, da imade vrlo mnog# Židova u taboru protivnika boljševizma medju emigrantima, koji djelom pristaju uz Kerenskoga, a djelom uz konstitucijonalnu monarhiju. S pravom se češće naglasilo, da su ovi boljševici, čija su imena vazda u ustima antisemita, doTiše židovskog porijetla, ali da su već davno raskinuli svaku vjersku vezu s narodom Izraela.

Iz židovskog svijeta

Dr. Walter Rathenau, ministar inostranih djela u Njemačkoj übijen je od mladih njemačtcih nacijonalaca u času, kad se vozio u parlamenat. Ovaj atentat izazvao je silno uzbudjenje u cijeloj Njemačkoj i duboko saučešće u cijelom svijetu, jer s Rathenauom nestaje jedna od najprominentnijih ličnosti ne samo Njemačke već i cijelog svijeta. Već prije rata bio je poznat svojim filozofskim i nacijonalno-ekonomskim raspravama, ali se nije bavio politikom. Za vrijeme rata organizirao je njemačko snabdjevanje sirovina, koje je u ovom gospodarskom ratu bilo od tolike važnosti. Iza rata postao je ministar za obnovni rad. te je sudjelovao kod rasprave u Spa. Kasnije postao je ministar inostranih djela, te je Njemačku uspješno zastupao na konferenciji u Dženovi. Rathenau nije se bavio politikom iz političke taštine, već iz osjećaja

đužnostf i ljubavi prema njemačkom narodu, a kraj toga su ipak njegov nesebični rad napadali medju ostalim i zato. što je bio Židov. Sa židovstvom ga gotovo nije ništa vezalo. Na javni poz'v da se (krsti, odgovorio je u brošuri »Eine Streitschrift vom Olauben« i razložio, zašto ostaje vjeran vjeri otaca. Liberalnost židovstva i njegov jponos nisu mu dopustili da mijenja vjeru i da prekine svaku i vanjsku vezu sa židovstvom. lako je u gore spomenutoj brošuri nešto toplije i simpatičnije pisao o židovstvu, bio je prema židovstvu ne samo indiferentan, nego neki put i neprijateljski raspoložen. Tragika je židovskoga naroda, da uslijed svog abnormalnog položaja mora da najbolje svoje sile daje u službu drugih naroda. Još veća tragika leži u činjenici, da se upravo najbolji sinovi židovskoga naroda otudjuju od njega. Svi oni daju najbolje svoje znanje i sposobnost drugim narodima, koji ih ipak osjećaju tudjincima. I Rathenau je umoren, jer je bio Židov. >Povijest ne daje pravo onima, koji su podlegli«, napisao je sam Rathenau. Numerus clausus na jednom američkom sveučilištu. (Boston 20. juna. (). C. B.)) Oglas ovdašnjeg Hawarđ-sveučilišta, koje je najveće i najstarije sveučilište u Americi, prema kojemu se čine pripreme za reduciranje njegovih slušača, pobudio je u židovskim krugovima Amerike, kao što i u čitavom novinstvu veliku senzaciju, budući da se ovaj korak sveučilišnih oblasti smatra kao da je uperen protiv Zidova. (Broj jevrejskih studenata na Harvvard-sveučilištu iznosi oko 400, što čini po prilici 18% cjelokupnog djaštva. Medju profesorima i instruktorima ove institucije nalazi se 6 Zidova. Harward sveučilište poznato je od vajkada kao liberalno središte ; u zadnje vrijeme ali opaža se neka šovinistička i struja.) Bosfonsko gradsko vijeće prihvatilo je jednoglasno rezoluciju, u kojoj osudjuje naumljenu akciju sveučilišta protiv židovskih studenata. Predsjednik Hanvard-sveučilišta Loweil poriče, da je namjeravano ograničenje u imatrikulaciji upereno protiv Zidova. Čitavu stvar ispitat će slijedećih dana glavni nadzorni savjet sveučilišta. Jedini židovski član savjeta, prijašnji predsjednik cijonističke organizacije Amerike, sudac Julian W. Mack putuje u Boston, da prisustvuje ovom vijećanju. Drugi član savjeta senator Lodge takodjer je obećao, da će prisustvovati sjednici. Velike povlastice dane litavskim Zidovima obzirom na nedjeljni počinak. Kovvno 19. juna (J. C. B.) Posebna komisija litavskog sejma, kojoj )e pripadalo i više židovskih zastupnika pod vodstvom židovskog ministra dra.S olove|čik-a, opsežno je raspravila pitanje nedjeljnog počinka obzirom na židovsko pučanstvo. Komisija je došla do jednodušne spoznaje, da se prilike litavskih Zidova u toj stvari znatfto razlikuju od onih zapadnih Zidova, te da se isti ne mogu siliti na to, da dva dana u tjednu zatvaraju svoje radnje, budući da zemlju nastanjuju u gustim skupinama, a u većim gradovima sačinjavaju veći dio stanovništva. Konačno su se složili u tom, da se Zidovima dozvoli, da mogu nedjeljom imati kroz 6 sati svoje radnje otvorene. Većem dijelu židovskih obrtnika i radnika dozvoljeno je, da nedjeljom rade u svojim radionicama. Konačno riješenje ovog pitanja bit će doskora odglasano na sejmu. >

4

»ŽIDOV«

BROJ 29.