Жидов

sloja u Jeruzalimu i Tel Avivu. Ne ću da zadjem u potankosti, jer se sad vide tek pupoljci. Ali kad će se ovi pupoljci razviti (ima ideologa, koji teže za tim razvitkom), tad će se kod nas obnoviti (kulturna forma, koju je imao gornji sloj F.rcc Jisraela za vrijeme Heroda. Za sad ima još malo slučajeva mješovitog braka, malo salona s anglo-egipatskim karakterom čiji mali broj ražalošćuje naše odrasle levantince. Neka se tješe: saloni pomalo se mnažaju, može se prema zakonu nasljedovanja očekivati, da njihov utjecaj na našu kulturnu formu u budućnosti ne će biti malen. Naravno, da se ove stvari na početku zbivaju u pojedinim slučajevima iz nužde: ljudi ne razumiju hebrejski, ne mogu stoga udovoljiti ni u najmanjoj mjeri svojim kulturnim potrebama, za to su prinuždeni, da stvore za sebe i sebi sličnima naknadu u jeziku, koji oni poznaju. Ako se ne će truditi da se prilagode našem jeziku, tad će baš pripadnici »nižih < slojeva nastojati da se prilagode njiho vom jeziku stoga se može očekivati, da ne će proći mnogo vremena, i oni će prenijeti svoju kulturu iz sfere pojedinaca u sferu općenitosti i potisnuti time jevrejski jezik. To je vidik na našu kulturnu budućnost u zemlji, prema onome, što se dahas zbiva pred našim očima i u tom svjetlu ukazuje nam se problem našeg odgojnog i kulturnog rađa, koj“ čeka cijonističku organizaciju.

Umjetnik Finski nema mira; njegovo duševno ravnovjesje još je jače poremećeno dolaskom u Ameriku, u kipući kotao Newyorka, gdje je došao u dodir s najvećim jevrejskim radničkim središtima. Bivalo mu je jasno, da je jevrejsko pitanje mnogo više kompliciranije no što je prije mislio, spoznao je i nacijonalno pi tanje u jevrejskom radničkom problemu i gledao je najosebujnije faktore jevrejskog ekonomskog života. Počeo je da propovjeda u radničkim redovima ljubav k vlastitom narodu i ima jaku težnju za cjelovitim i snažnim Jevrejem s cijelom dušom i potpunom vjerom. Godina 1904., strašni dani pogroma u Kišlnjevu, pojačali su još više Pinskijev credo, njegovo čeznuće i traženje. Plod tih doživljaja je drama »Obitelj Cwi«, U njoj nam prikazuje cijeli narod sa svim njegovim idealnim nastojanjima i skrivenim silama. Nastupaju tri generacije, svaka pojedina u aktivnoj borbi za njen cilj i životnu sađržinu. »Obitelj Cwi« pokazuje propast jevrejske patrijarhalne ljepote i nastajanje novih sila u židovstvu modernog nacijonalizma i socijalizma. U njegovim pripovjetkama iz te perijode opaža se isto: njegovu borbu s narodnim problemom. U njima nam prlka-

zuje svježim živim bojama staru generaciju; »Stara Baše I.eja«, »Veseli gvir« su ljudi sa zdravim osjećajima i jakim temperamentom. S umjetničkom intuicijom vidi on to zdravlje, proživljava duševno preobraženje, čim dalje, tim više zadobiva svoju duševnu ravnotežu, sigurnost i savršenost, te ide putevima socijalističkog cijonizma. A kad se već proverio kroz nacijonalni problem, počinje da traži skrivene izvore i blaga čistoga čovječanstva, koje se riješilo klasnog karaktera i nacijonalne zaođjenutosti i koje se približava praizvoru ljudskog života. Pinskijev organ, kroz koji od tog vremena prima svijet, je osjećaj, kako to pokazuju njegove drame »Kovač Jankl«, »Gabri i žene«, >S pobjedničkim zastavama«, »Od sreće zaboravljena« itd. Njegova problematika je problematika osjećaja. On ne stoji prema pojavama kao onaj, koji hoće ili spoznaje, već se dade takoreći progutati od uzbudjivanja osjećaja. Život nije za njega plastičan izražaj upoznatoga zakona, on je za njega osjećanje nutrine Svijet u nj baca svoje slike, no on ih ne shvaća kao grotesknu fantazmagoriju, koja njime tjera nepravilnu luđjačku igru, već kao strukturu, u kojoj vidi tjelesno plastični život koji se

odigrava na pozadini života. Njegova je duša začarana od prasnage u ljudskom životu, od ljubavnog problema s njegovim raznolikim prekrasnim nijansama. U ovim dramama otkriva novi horizont, kako svaka umjetnička ličnost probije zid nacijonalne atmosfere i prodire u dubine, gdje se bude samo strasti, veselje i skrivene sile u njihovim vječno čistim ljudskim formama. Kod ovakovih tipova kao kovač Jankl i Gabri je eros sila, koja budi i tjera, koja u sebi sadržaje mnogo nježnoga, blagoga i mehkoga, ali ujedno i burno strastvenoga i demonskoga. Konačno kaiko su bogate Pinskijeve istoriČne pripovjetke kao n. pr. »Beruria«, taj himnus savršene žene, idealne ličnosti jedne Jevrejke ili »Zerubabel«, »Rabi Akiba«, prikaz ovih istorijsko-romantičnili . ličnosti sa svim njihovim potencijama, staljenje etskog s estetskim motivom! Pošao je k bogatoj povijesti svoga naroda, jer je tu mogao pustiti slobodno polje fantaziji. Iz toga labirinta stvorio je ličnost, koja sačinjava upravo protivni pol onih, koji ga okružuju. Bogati rad, velika djela dao nam je pedesetgođišnji Pinski. Od njega možemo još mnogo višd iščekivali.

Rad Židovskog Narodnog Fonda u godini 1921.

Glavni ured Keren Kajemeta Lejisracl je još tik pred svoje preseljenje iz Haaga u Jeruzalim izdao izvještaj o obavljenom radu u godini 1921. i razaslao svim svojim povjerenicima. Ovaj izvještaj pruža iscrpivi pregled o organizaciji i propagandi, kao i o palestinskom djelu Narodnog Fonda, te je providjen sa nizom tabela i interesantnih điagrama.

Keren Kajemetu Lejisrael uspjelo je i u ovim vremenima novčane devalvacije L unutarnjih kriza da *voju organizaciju ne samo neoštećenom uzdrži, već i da je i dalje izgradi. Broj zemalja, u kojima se za nj skuplja, porasao je od 46 na 53, a broj mjesnih komisija od 4000 na 5000. Broj dobrovoljnih saradnika prirodno uadmašuje mnogo puta broj komisija. Tendencija, da saradnici mogu uplivisati i na uporabu novca, dovela je obrazovanju svjetskih konferencija, od kojih je prva zasjedala neposredno prije 12. kongresa u Karlovim Varima. Na ovoj koniercnciji raspravljalo se izmedju ostaloga prvi put o kolonizaciji po zemljama: oblik kolonizovanja, koji ide za pomirenjem izmedju nacijonalnoga i privatnog gospodarstvenog principa. U godini 1921. ukinuta je već davno pretečena ustanova statuta, prema kojoj Narodni Fond mora da V\ svojih sredstava čuva neupotrebljeno kao rezervu u svojim blagajnama, pa je tako Jana* mogućnost, da se sva sredstva investiraj u uPalesti ni. Već 1920. godine je utanačeno, a za tim po kongresu odobreno, da darovi pritiču Keren Kajemetu, a Maaser kao oporezovanje isključivo Keren Hajes o đ u. što se tiče propagande, to je glavni ured izdao tri letka u ukupno 23S hiljada primjeraka, popularno znanstveni časopis >Erec Israel« obogaćen je izdanjem jednog franceskog sveska, koji izmedju ostaloga potanko obradjuje palestinsko djelo »I. C. A.«, te je podesan da unese palestinsku misao i u dosada ravnodušne krugove romanskoga svijeta. U Beču obrazovana je centrala za skioptikonslike, koja snabdjeva sve zemlje sa slikama iz Palestine. Izdan je jedan palestinski film, koji će biti razaslan u sve zemlje i pridonijeti tome, da se unese u široke krugove ljubav i poznavanje Palestine. Od osnutka 2. N. F-a unišlo je oko 900 hiljada funti. U godini 1921. ukazuje se u glavnom 20%-ni nazadak, koji velikim djelom ima svoj uzrok u devalvaciji novca. Zemlje, u kojima cirkulira poljska mdtka, dopriprinijele su n. pr. u godini 1920 7.5 milijuna, a u godini 1921. 57 milijuna, prema tomu osmerostruki porast. Rreračunav to u funtsku vrednotu, koja je za obnovni rad u Erec Jisraehi jedino mjerodavna, rezultira nazadak od 8700 na 7500 funti. Ima nade, da će malo po maio. pošto će se porezovni princip Keren Hajesoda općenito stabilizovati, Keren Kajemei izgradnjom i intenziviranjem svojih sabirnih sredstava, pokazivati rastuću tenacncu. Kad bi svi Zidovi u svim zemljama svoju dužnost prema Keren Kajemetu jednako ispunjavali kao 500 Zidova u Straits Settlements, iznosio bi godišnji prihod 40 milijuna funti; kad bi se Židovi poveli za 50 hiljada Židova Južne Afrike, iznosili bi godišnji prinosi 1 milijun funti. Kad bi slijedili primjer u većini siromašnih Židova Rumunjske iznosio bi prihod Keren Kajemeta godišnje 320 hiljada funti. Prihodi 1921. iznosili su 129 hiljada funti.) Vrijedno je spomena da kvota, koja za postignuće ovih svota otpada na pojedinu glavu gotovo svagdje iznosi manje, no što bi stajala jedna vožnja s tramvajem. Stic a n j e zemlje. 1921. godine realizovanc su od osnutka Narodnog Fonda najveće kupnje zemljišta, a podjedno i najveće od početka . cijonističkc kolonizacije uopće. Zemljišni posjed Ž. N. F-a na selu u godini 1921 je više no potrostručen: Dok je u godinama 1902. do 1920. u svemu stečeno cca 22 hiljade dtmama. stekao je Ž. N F. u samoj godini 1921. okruglo 51 hiljadu dunama. Što se tiče gradskog zemljišta, to je Ž. N. F. u 1921. godini zapravo po prvi put proveo pravilne kupnje., Kod toga bila su dva gledišta mjerodavna: I. bila je namjera, da se učini zbiljski korak na putu, koji Ž. N. F. čini nosiocem

BROJ 29;

»ŽIDOV«

3