Жидов

neka, po'savjetovavši se s vladom Njegova Britanskoga Veličanstva, poduzme korake, da osigura saradnju Židova, koji su voljni, da pomažu kod osnivanja židovske narodne domaje.« Ovo su glavne ustanove u osnovi mandata, koju je vlada Velike Britanije predložila Ligi Naroda. Tekst prihvaćenog mandata, dok ove retke pišemo, još nije objavljen. Ali on će u glavnom biti suglasan s osnovom. Stavke, ikoje su izmijenjene, tiču se u glavnome zaštite »svetih mjesta«. Prema osnovi zajamčujc se Palestini teritorijski Integritet, ima da se olakša useljavanje Židova i njihovo naseljavanje u kompaktnim naseobama u selu. na državnim domenama i na jalovu zemljištu. Njima će se davati olakšice kod sticanja palestinskog državljanstva. Jevrejski je jezik priznat zvaničnim jezikom. Pred dvadesetipet godina, na prvome bazelskome kongresu cijonističkog pokreta, židovski je- narod na usta Teodora Herzla istakao svoja nezastariva prava na Palestinu. Ali trebao je da dodje jedan grozni rat. krvava manifestacija golemo moralne bijede krutih preživjelih sistema, da se krvlju čovječanstva iskupi o-slobadjanje i ujedinjavanje malih naroda, da se pored svih zala, štono još uvijek pustoše duše čovječanstva, oslobode nove ćudoredne spoznaje i spremi novi, ispravniji poredak čovječanstva. Načela istinske demokracije naviještaju jenjavanje imperijalističkog i šovenskog nacijonalizma. Trebao je da dodje rat, da se slomi apsolutistički režim Turske, e da se ostvare težnje židovskoga naroda s pomoću pokretnih sila istinskih demokracija civilizovanih naroda. S a d je diplomatski izvršeno, što nam obezbjedjuje osnivanje židovske narodne domaje u Palestini. Naša sudbina ne zavisi

o slučajnostima jedne promjenljive konjukturalne politike. Diplomatski našem su radu dani stalni osnovi. Smirenost se vraća u židovski narod. Sve što nas na našem putu još može da zadesi, sve tegobe, sve žrtve našeg pijonirstva. s toga gledišta bit će tek neminovni posljedak borbe s predrasudama, koje ne će moći da pomaknu putokaze ik našem stvaranju narodne zajednice. Za to nam jamči naša živa vjera. Ona jc stvorila diplomatske osnove domaje. Ona će. nošena dubokim spoznajama ćudoredne obnovne volje, sad tek da stavi u gibanje sve, što je u našem narodu visoko, čisto i dobro, sve naše snage, svu našu mladost, mladost naroda, pred kojim su ciljevi preporoda. Treba li, u ovome času i nakon ovog datuma, tek kazati židovskome narodu, Sto ima da dade i što ima da učini za se? Ako smo mi cijoniste vjerovali u svoje sanje, biio je to zato, jer smo osjećali, da je ono, što nas pokreće, tritisućgodišnje naprezanje našega naroda za mesijanskim ciljevima. U nama je ono izbavilo energije stvaranja. 1 mi smo vjerovali u to, da i put čovječanstva, pored svih krivudanja i razočaranja, ima mesijanski cilj: Izmiriti narode u jednoj Zajednici Naroda, zajed nici slobodnih i jednakih.' I židovska Palestina jc, pored drugih činjenica, koje sad još ne zaokupljaju interes velikih masa, jedan z,a nas najsvetiji, zalog ove naše vjere. Na nama je, da gradim# vidne putokaze svoje vjere. Naši su predji zirali umirati za svoje vjerovanje. I naša mladež, naša divna, velika' mladež daje živote kao zaiog svoga plamenitoga vjerovanja. Tek .drukčije nego njezini predji* U herojstvu stvaranja. Ali herojstvo je svojstveno samo oda-

branima. Od cjeline može da se traži samo ono, što može da izvrši, jer mora zbog nas i zbog onih, kojima treba da iskažemo blagodarnost za veliku pomoć u našemu naprezanju za preporodom: Da njezina predanost i njezina sarađnja bude dostojna časti židovs.koga naroda.

Feuilleton

»Naši Jevrejl« br. 9.i lb V. knjige »Nove Evrope«. Prema predobjavi, što te izašla u nekojim zagrebačkim dnevnicima, imao je dvobroj ove otmene revije, posvećen jcvrejskom pitanju, da sadrži stanovišta istaknutih naših cijoniitičkih vodja i njihovih protivnika. No već po samom broju članaka, što su napisani s jedne i druge strane moćf će ona čitalačka publika, kojoj je štivo ovog dvobroja u prvom redu namenjeno da konstatuje. da onaj jedini oficijelan članak gospodina Breyera nije .kadar, da potpuno nevaspitanog upozna sa stajalištem protivnom našem, cionističkom. Na šest cionističkih ili bar onakovih članaka, kojima je jevr. nacionalizam baza za daljnje fzvođjenje bilo koje rasprave navedene u programu, pridolazi jedan jedini, koji je ovima načelno protivan. Ne možemo da predmevamo, da je redakcija u pomanjkanju daljnjih, radova naših jevrejskih protivnika morala da odštampa »Jevrejsko pitanje« F. M. Dostojevskoga. U prvom redu zbog toga, što na uvodnom mestu redaktor napominje, da prepušta reč Jevrejima, da progovore sami o svojim problemima, drugo zato. jer članak Dostojevskoga na koncu ovog broja, mora da u neinformiranog probudi misli i osećaje onakve naravi, koje Jevrejima za sigurno ne će biti sklo-

ni. Eto, na skoro šezdeset stranica raspisaše se uaši Jevrcji. da afirmiraju svoju volju za zajednički rad u državi, da objasne motive svog nacijonalizma i t. d. i t. đ., pa da ih se konačno sve zajedno izvrgne najobičnijem (instinktivnom) antisemitizmu Dostojevskoga. ! za Dostojevskog se može reći ono, što Buber veli za Jevreja (kako navadja Dr. Rosner u svom članku). »On vidi istinskije šumu nego drveće, more nego talase, općinu nego ljude « I Dostojevski kad vidi čovečanstvo uzvisuje se nad najveće mislioce, a kad vidi ljude, koji su u našem slučaju Jevreji, onda ih mrzi snagom ortodoksnog fanatika i političkog konzervativan. Ako je pako redakciji bilo do toga, da dokaže zajedno s Dostojevškijem. da on nije bio antisemita, onda u tome nije uspela. Mi znademo iz iskustva, da svaki »intelektualni« antisemita podjcdno naglašuje, da on nije neprijatelj Jevreja, jer da ima prijatelja Jevreja (VVagner, Chamberlain). Prema tome ne upaljuju više takova uveravanja kod nas, jer znademo, što iza toga sledi. Zaista je šteta, što Dcstojevski nije napisao ovu raspravicu iza pogroma osamdesetih godina. Možda bi ih onda »čovečanski« osvetlio, a Jevreja otvorenije napao, nego s onom legendom o zlatu i s onom novinarskom patkom iz »Novoe Vremja« o propasti celog litavskog stanovništva. Kad bi bili zlobni, ufali bismo da si pomislimo, da je odštampanje

tog članka inspirisano od naših asimilanata. U prvom redu zato, jer ga oni kod svake prilike stavljaju kao kredo na svoj barjak, a onda i radi toga, da sakriju golotu svojih argumenata, pa se opet poolužiše s nekim više ili manje enioeijskim momentima. Ali ni emocijonim momentima Dostojevskoga, a još manje onima gospodina Breyera ne rešavaju se problemi. U ostalom gospoda s one strane, koja se sastadoše u udobnim klubskim prostorijama Trgovačkog Doma negiraju naš problem. Pa čemu onda oni tjedni dogovori, kako će nam najzgodnije postaviti klipove? Najbolje bi bilo, da si usmrte onu mozgovnu stanicu, koja im neprestano radi o nama, a nas da zgaze mrtvilom šutnje kad bi mogli! Kad se sve to promisli. onda se može da razume, zašto su u ovom broju tako bedno ispali i kako to, da im je Dostojcvski -- ni kriv ni dužan priskočio u pomoć. No ikad se već radi o nekakovom stajalištu kod njih, preporučamo im, da zavire npr. u organ JudeoNemaen. organ Centralvereina (Im deutschen Reich« ili u Neue jud. Monatshefte, gdje imade mnogo bistrih razlaganja Hermana Cohena ili F.. Fuchsa o njihovom religioznom Jevrejstvu, a nacijskcm germanstvu itd. Kad g. Breycr nabraja podatke, onda svesno piše netočnosti Prema njemu zagovara npr. Masatrk JudeoCehe, a svom svetu poznato je njegovo pozitivno stajalište spram našeg narodnog

Glas srca i savjesti

Jedna ispovijest predsjednika udruženja »Narodni Rad«. Pod zvučnom titulom lakše se i piše. Ta spoznaja jamačno je razlog, da članak gosp. Mirka srey e r a, predsjednika izraelitske organizacije »Narodni Rad« nosi svoje ponosno ime. Štampan je u jevrejskom broju »Nove Evrope«, osamljen po svojoj ideologiji i po svom osebujnom stajalištu, lako bi taj članak bolje pristajao u almanak »Narodnoga Rada«, koji će jamačno morati da se jedamput izda, kako bi se paraliziralo »štetno djelovanje« tolike cijonističke literature »na nedužne žrtve, na neodraslu i poluodraslu mladež« (citiram g. Breyera). Dok su cijonislički krugovi osvjetlili židovski problem sa svih važnih stajališta, asimilantska grupa šalje u reprezentativni broj »Nove Evrope« kratku »ispovijest« sa oficijelnim potpisom svoga predsjednika. Sumnjamo, da je to učinjeno u spoznaji, da je tih nekoliko redaka dostatno, da se motivira i razloži neupućenim jugoslovenskim krugovima stajalište »Narodnih Radnika«. Izgleda, da bi se htjelo ali se ne može. Teško je pisati debele članke u samim pjesničkim frazama, isticati patriotizam preko jednoga tiskanoga arka, i uvijek s nova dokazivali pogrješno i otrovno djelovanje nastranih cijonističkih agitacija. Tako je predsjednik organiziranih Hrvata mojsijeve vjere skupio još jednom borbeni materijal svoje čete, sjetio se kojekakvih službenih rezolucija i protesta u ime

2

»ŽIDOV«

BROJ 33.