Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Izvješće o godišnjoj konferenciji

U Ii!, sjednici karlsbadske konferencije na 27. VIII. uzeo je riječ u političkoj debati «aš delegat g. Lav Stern i rekao medju * ostalim slijedeće: Ova debata ne daje sliku pravoga raspoloženja židovskoga naroda nakon potvrde mandata. Iza dvadeset stoljeća užasnog lutanja u dubokoj tami galutske pustinje ugledali smo najednom veliko i jako svjetlo. Sto smo u ovo nekoliko dana ovdje čuli, nije bilo veselje, nije niti očajavanje, nego samo velika umornost nakon silnih napora, zabuna i čudjenje pred velikim svjetlom. Na ovo se nijesmo mogli pripraviti. Ne samo nakon 25 godina cijonizma, nego niti nakon 2000 godina galula. Ili upravo zato! Prirodna je reakcija, da se oči zatvaraju, ako čovjek iz najdublje tmine naglo slane pred veliko svjetlo. Ispunjenje i cilj ipak su nešto posve drugačije, nego li put do njih. Strah, žurba, pretjeravanje i nervozitet ni jesu na mjestu. Trebamo mira i sloge, odlučnosti, čvrstoće i jasnoće, a prije svega strpljivosti i vjere, da vidimo put i nadjemo sredstva. Ta to je posao od generacija za generacije! Ako to jasno ne spoznamo, pa se pogrješno postavimo, kao da za nas postoji samo danas i sutra, onda sami dižemo jedan zid, protiv kojega ćemo uzaludno nasrtali. Ne razumijem dosele iznesene prigovore. Gdjekoji bi od tih prigovora bili ispravni, ako bi se moglo tvrditi, da vodstvo nije htjelo ili nije znalo polučiti sve, što želimo i što nam treba. Nu nitko nije tvrdio, da vodstvo nešto nije htjelo, svi priznaju, da su naši vodje u svojemu htijenju i razumijevanju, barem tako dobri cijoniste, kao makar koji od nas. Nu tvrdi se, da nijesu znali i razumjeli postići sve, što bi se bilo dalo postići. Govori se, kao da bi drugi na njihovim mjestima bili mogli više postići. To su puste hipoteze, operiranje sa »da« i »ako«, hipoteze, koje se ne dokazuju i ne mogu dokazati, pa se zato ne mogu ni obarati. Pa ako vodstvo tvrdi, da se više nije moglo postići, da se u ovome ili onome moralo vjerovali, jer objektivno ispitivanje svih akata i dokumenata, svih odlučnih činjenica i faktora ne daju ni najmanjega uporišta hipotetičnim tvrdnjama o većim a neizrabljenim mogućnostima, nego obrnuto moraju dovesti do neograničenoga priznanja, što se sred lih prilika i sa tim sredstvima to postiglo i da se tako postiglo. Potrebno je, da se nakon takovoga razmatranja stvari izrazi najdublja trajna i neizbrisiva zahvalnost svega židovskoga naroda muževima, koji su bili tako sretni, da u ovo odlučno doba stoje na čelu našega naroda i da izvojšte ove divne uspjehe. Mandatu samome i koječemu drugome dalo bi se štošta prigovoriti. Nu to nikako ne mogu biti prigovori vodstvu . U svojemu htijenju naši su vodje barem takovi maksimaliste kao bilo tko od nas. U tom pogledu nema medju nama minimalisla i maksimalista. Svi smo maksimalisti. U mandatu nije maksimum naših zahtjeva. Nu u njemu je maksimum onoga, što se moglo postići. A u* njemu su i garancije, da se ispuni još i ono, što još nije ispunjeno, e ispunit će se

u skladu sa prilikama, kako će se razviti, ponajpače u skladu sa komentarom, što će ga židovski narod dati tome mandatu sa svojim radom u bližoj budućnosti. Smatram neozbiljnim prigovor g. Fischera, što je naše vodstvo pravilo koncesija. Dakako da ih je pravilo i moralo ih je praviti. To je politika. Tko smo mi i tko su naši vodje, da bi oni bili u položaju tražiti: sve ili ništa? Takovo bi držanje svaki od nas a prvi sam g. Fischer najoštrije osudio i s pravom bi tvrdio, da vodstvo nije imalo prava, da sa radikalnim i nepopustljivim držanjem ugrozi rezultate, koji su eto postignuti. Vjerujem, da vodstvo u svojim koncesijama nije išlo ni za najmanju malenkost dalje, nego je bezuvjetno moralo ići. Ako se tvrdi, da je naše vodstvo napustilo bilo koje naše pravo time, što je pristalo na utanačenja i tumačenja, u kojima su naša prava djelomično sužena a djelomično ih uopće nema onda takove tvrdnje smatram vrlo nezgodnima i štetnima za našu stvar. Smatram potrebnim naglasiti, da se židovski narod nije niti mučke niti izrijekom odrekao bilo kojega prava, koje nam do ovoga časa nije priznato, nego si pridržava, da se za ta prava dalje bori, sve dok ne dodje vrijeme i ne nastupe prilike, kada će se i to moći ostvariti. U stvari ograničenja Alije čuli smo iz ustiju našega predsjednika g. Weizmanna, da je vodstvo teška srca nakon teške borbe pristalo na ova ograničenja, jer je moralo. Ni tu dakle nema razloga prigovarah vodstvu. Odobravam u tom pogledu sve izvode dra. Korngriina i tražim, da ova konferencija shodnom rezolucijom u tom pitanju omogući vodstvu, da energično nastoji oko boljega uredjenja Alije. ■Nalazim, da je Churchillovom Statementu u ovoj diskusiji donekle krivnjom samoga vodstva dana jedna važnost, koja ga ne ide u toj mjeri. Palestinski je mandat prihvaćen. U njemu se govori o Balfourovoj deklaraciji. Nu u njemu nema ni jedne riječi o tom Statementu. Pristanak vodstva na taj Statcment bila je predpostava, možda i preduvjet za postignuće potvrde mandata. Statement bio je prije mandata. Dakle je mjerodavan mandat, jer to je onaj medjunarodni akt. Držimo se dakle mandata i govorimo o njemu. Ne mislim, da nam tumačenjem treba unašati u mandat već sada nešta, čega u njemu nema. Nu svakako bi bila još veća pogreška, da sami restriktivno tumačimo sadržaj j značenje mandata. Zato nemam razumijevanja za prigovor g. Fischera, što se u mandatu govori o »einc nationale lieimstatte«. Za nas je to »die nationale lieimstatte«. Ovisit će o nama samima, o našemu budućemu radu, da i svijet prizna činjenicu, da je Erez Jisrael postao »die nationale Heimstatte« Zidova. Isto vrijedi i za prigovor, da imademo premalen udjel na upravi zemlje. Taj će udjel rasti postepeno u onoj mjeri, koliko će to odgovarati našoj snazi, našemu radu i po nama stvorenim pozicijama. O. Fischer ističe engleski interes za Palestinu na način, kao da ima nekoga, tko bi mislio, da Engleska nema interesa za Palestinu i kao da to treba upravo našemu

vodstvu tek dokazivati. Spoznaja toga interesa datira .barem od Herzla i to je bila baza, na kojoj su i naši današnji vodje radili, dok ne postigoše ove uspjehe. Ako se govori o engleskom interesu na Palestinu, onda to u našim redovima treba činiti sa tendencijom, da se naglasi, da se naši i engleski interesi u Palestini posvema poklapaju i da u tome vidimo najbolje jamstvo za vrijednost i trajnost mandata. Balfour je našu stvar proglasio društvenim poslom izmedju nas i Engleske. Engleska je omogućila protokolaciju te firme. Od poslovnoga druga poput Engleske možemo očekivati, da se njezin uložak u posao ne će ograničiti samo na ono, što je dosele učinjeno. Od druga se možemo nadati, da će našem zajedničkom poslu u budućnosti posvetiti svoju potporu i saradnju u mnogo većoj mjeri, nego li je to danas' vidljivo iz sklopljenih utanačenja i ugovora, dakle i iz mandata. Mi, cijonistička organizacija, židovski narod i Engleska ispisat ćemo našim radom pravi sadržaj palestinskog mandata. Ponedjeljak, dne 28. augusta. Predsjedatelj L i p s k y otvara sjednicu. M o t z k i n izvješćuje o budućnosti Cionističke Organizacije kao Jewish Agency. Izjavljuje, da u Egzekutivi u tom pitanju članovi zastupaju razna mnijenja, pa je referat sinteza tih mišljenja. Nakon pročitanja pojedinih članaka mandata, koje se bave djelovanjem Jevvish Agencv-a, predlaže rezolifcije; 1. Cijonistička konferencija pozdravlja historičku činjenicu potvrde mandata /had Palestinom po Ligi Naroda, u kome je priznata veza židovskog naroda s Palestinom te kreirana židovska javna korporacija Jevvish Agencv, a izvršenje toga prava i te dužnosti povjereno je Cijonističkoj Organizaciji. 2. Zastupstvo židovskoga naroda za obnovu Palestine po Jevvish Agency-u ima se stvoriti na sveopćem židovskom svjetskom kongresu za obnovu Palestine, koji se ima u tu svrhu sazvati. 3. Svjetski kongres neka se stvori na temelju demokratskih izbora Židova svih zemalja. Izvjesni dio, koji se još ima ustanoviti, neka bude sastavljen iz zastupstva raznih centralnih organizacija, koje imaju interesa na obnovi Palestine. 4. Egzekutiva ima sve pripraviti za ostvarenje kongresa, a o pregovorima nakon specijalne ankete u roku od pol godine izvjestiti Akcijoni Komitej. 5. Do ostvarenja svjetskoga kongresa za obnovu Palestine je Egzekutiva kao vodstvo Cijonističke Organizacije ujedno organ Jevvish Agency-a. Sokolov predlaže neke modifikacije. Prva tačka treba da dobije stvarniju stilizaciju, a manje patetski karakter. Točka 2. i 3. mogle bi se tumačiti kao da mi postavljamo svjetski kongres kao uvjet. U tom pitanju postoji još uvijek mnogo zabluda. Cesto se prikazuje kao da je privlačenje drugih Židova uvjet engleske vlade; tomu nije tako, jer smo mi to htjeli, a i sada to hoćemo. Demokratski put za postignuće cilja je kon-

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 12. septembra 1922. ~ 20. elula 5682.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOD 'K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 40-41.