Жидов
U prvom redu htio bih naglasiti, da ne na cijonističkom stajalištu, ja sam prije svega Holandez i ljubim Holandiju kao zemlju političke i vjerske slobode, gdje je Židov u svakom pogledu izjednačen sa sugradjanima druge vjere. Tako sam već u mladim godinama izabran članom Rotterdamskog gradskog zastupstva i zastupnikom u parlament. Dobio sam dobar židovski odgoj moji su roditelji bili ortodoksni Židovi i ljubav prema narodu Israela uvijek je bila duboko ukorjenjena u mojoj duši. Vrlo zabrinulo posmatrao sam nesnosno stanje istočnih Zidova, narod bez zemlje, koji je neprestano izvržen progonima. Za vrijeme rata često sam mislio, da to ne će moći tako dalje ići, a prilike na Istoku Evrope su se nakon rata još mnogo pogoršale. Što se tiče Erec Jisraela, bila je politička konstelacija pod turskom upravom takova, da nije bilo sigurnosti i povjerenja, što je bezuvjetno nužno za praktički rad u Palestini. Tad je došao rat, a Engleska preuzela je najvažniju ulogu na Orijentu i izdala je kasnije balfourovu deklaraciju. Od onih historijskih dana pratio sam stvar i čvrsto sam odlučio, da ću prvom prilikom posjetiti Palestinu, da kao industrijalac proučim na licu mjesta ekonomske prilike zemlje i mogućnost, u koliko ‘mogu kao necijonasta da saradjujem pri obnovi Palestine. Rezultat je moga puta, da sam se priključio Keren Hajesodu, institutu, koji omogućuje saradnju svih Židova pri izgradnji Palestine. U Palestini primljen sam od svih uglednih ličnosti, naročito me je vrlo ljubazno primio Sir Herbert Samuel, tako da sam imao' prilike u ličnom kontaktu s vrhovnim komesarom, guvernerom Jeruzalima, te guvernerima od Berševe i Hebrona, kao i s raznim cijonističkim vodjama, a napokon putovanjem po zemlji, da se orijentiram o svim aktuelnim pitanjima. Prelazeći na pitanje o ekonomskim mogućnostima Palestine rekao je, da su današnje ekonomske prilike dosta povoljne, a mogućnosti za budućnost u mnogom' pogledu zadovoljavaju. Zemlja u glavnome je dobra i klima je većinom subtropska. Sir Alfred Mond, s kojim sam se susreo za vrijeme moga boravka u Palestini, usporedio je Palestinu sa Sicilijom, pa i ja dijelim ovo njegovo mišljenje. Na pitanje dopisnika, kakova bi imala biti emigracija, izjavio* je van den Bergh; »Kada sam bio u zemlji, vladale su dvije struje u pitanju emigracije i to je jedna tražila imigraciju u velikom stilu, a druga je bila za postepenu imigraciju. Ja sam za ovu drugu struju, koja je konačno i pobijedila. Emigracija u velikim masama, koja ne bi bila vrto dobro pripravljena, mogla bi da prouzroči najveće krize. I za najmanju grupu, koja stiže u zemlju, imaju se praviti najsavjesnije priprave«. Oj industrijskim mogućnostima Palestine kao i o Ruttenbergovom planu rekao je: »Bilo bi vrlo opasno, da precjenjujemo induslrijalne mogućnosti; ne mogu se umjetno stvoriti industrije, jer neuspjeh ovakovih poduzeća može prouzročiti velika razočaranja, gubitke, nezaposlenost. Teško je odlučiti, koja će vrsta industrije prosperirati u Palestini; onakove, koje baziraju na produktima zemlje, kao što duhan, cigare i cigarete, tvornice ulja za lokalne potrebe, pružat će najveće šanse. Po mome mišljenju moramo u prvom redu koncentrirati sve sile na poljoprivredi i
marvogojstvo. »Poljoprivredna pokusna stanica u Migdalu« pod upravom prof. Warburga, koja ima da ispituje, koje su biljke naipodesnije za Palestinu, bit će od velike važnosti za gospodarski razvoj zemlje. Miješam stoga krzmao, da se financijelno interesiram na poljoprivrednoj pokusnoj stanici. Od velike će biti važnosti sadjenje i produkcija maslinovog ulja kao živežno sredstvo, a ne za tehničke svrhe. Pošto produktivitel ove biljke iziskuje dugi proces, upozorio sam na jednogodišnje uljeno sjemenje, koje se može u neograničenim kvantitetama eksportirati u Evropu. Tvornice ulja za eksport nemaju po mome mišljenju veliku budućnost, jer će vrlo teško moći konkurirali protiv evropejske velike industrije. Nadalje može da se računa i s naravnim produktima kao asfaltom i soli na Mrtvom moru. Očekuje se, da će se nać! kalij, što bi bilo vrlo važno za djubrenje. Ako bi se u većoj mjeri našao i petrolej, što nije sasvim isključeno, stvorila bi se radna mogućnost za tisuće. Rutienbergov plan je ženijalna misao. Sumnjam doduše, da će se moći u ovom času ostvariti. Izvodjenje plana morale? bi se provadjati paralelno s industrijskim razvitkom zemlje, i uslijediti u etapama, ako uvažimo vrlo velike izdatke, koji su potrebni za ostvarenje toga plaija«. Konačno dodao je gosp. van den Bergh: »Imam potpuno povjerenje u praktičnu realnu i trezvenu politiku Engleske, koja je personificirana u Sir Herbertu Samuelu, da će ona kag nosioc protektorata nad Palestinom unaprediti u svakom pogledu ekonomski razvitak židovske narodne domaje u Palestini. Oprosni banket za Colonela Wedgwooda. Poslije blagdana polazi nova cijonistička delegacija u Ameriku, da ondje uzradi oko Kergp-tfajesoda. Prvi je' 28. septembra otputovao poznati član engleske donje kuće Colonel Wedgwood, a za njim će neposredno za blagdana dr. Šmarjahu Lev in. Colonel Wedwood, drugi vodja parlamentarne Labour-Partv-je putuje na poziv američke Polalecijon grupe, pa će prisustvovali njihovoj konferenciji u Toronto-u, koja će se održati 11. oktobra. Čitavo će ostalo vrijeme njegova boravka u Americi, koji može, zbog zasjedanja engleskog parlamenta na 14. novembra da traje samo do 7. novembra, posvetiti radu za Keren-Hajesod. 28. septembra bio je u čast spomenutom borcu u parlamentu po londonskom direktorijumu Keren-Hajesoda priredjen oprosni banket, kojemu je predsjedao Josef Cowen. Ovom su banketu prisustvovali uz mnogo vodećih cijonista i nekoji poslanici, kao Mr. Kerwarthy, Malone i drugi, pa i istaknuli članovi Labour-Partv-je, kao Mrs. Philip Sn owoden i ostali. Od cijonist. vodja We izmanna i Sokolova stigli su brzojavi u x kojima žale, što zbog svog boravka izvan Londona ne mogu da prisustvuju banketu. Pozdravni su brzojavi stigli i od Jabotinskoga, koji je istoga dana otputovao u Palestinu, pa onda od dr. Lewina. Josef Cowen rekao je u svom govoru, kojim je otvorio banket, da je Keren Hajesod osnovan sa svrhom, te bi se cijoniste i necijoniste združili u radu za obnovu Palestine. Imade nažalost mnogo Židova, koji još nijesu cijoniste, ali i oni bi trebali da uzmu udjela u obnovnom radu. Do sada sabrano je za Keren tfajesod 600.000 funti, ali nažalost, Židovi su Engleske kod toga dali maleni dio. Poljski su Židovi pored vrlo slabe va-
lute skupili 250 milijuna poljskih maraka, što čini 20.000 funti, a engleski Zidovi dali su tek 16.000 funti. Colonel Wedgwood, jedan od najplemenitijih Engleza, ide sada u Ameriku, da ondje radi za Keren-Hajesod pa da tako doprinese mnogo za izvršenje židovskog nacijonalnog ideala. Ova realizacija ne će biti na dobrobit samo Židovima i Engleskoj nego i čitavom svijetu. Govornik je uvjeren, da če apel Colonela Wedgwooda imati u Americi znatan uspjeh. Član palestinske cijonističke Egzekutive dr. Eder nazdravio je gospodji i gospodinu Wedgwoodu i nabrojio mnogo znatnih rad■rija, koje su pomoću Keren Hajesoda učinjene u Erec-Jisraelu. Vodja Poalecijona, K ap l a n sk y zahvaljuje Wedgwoodu, što je prihvatio poziv Poalecijona. da prisustvuje njihovoj konferenciji u Toronto-u. To će još više zbližiti englesko i židovsko radništvo. Engleska Labour-Party-ja pomogla je židovskom narodu, da postigne svoje nacijonalne ciljeve, a židovski radnici ne če svoju zahvalnost izraziti samo riječima nego i činom realizirajući u Palestini one ideje, za koje se založila Labour-Party-ja. ' Colonel Wedgwood izjavljuje, pozdravljen jakim aplauzom, koliko ga zadovoljava, da može prihvatiti poziv Poalecijona, da ode u Ameriku i radi za Keren-Hajesod; on radi posve u smislu zaključaka engleske LabourPartyje, da se imade podupirati židovski nacijonalni pokret kod izgradnje židovske domaje. Njegova je partija protiv svakogli progona d hoće, da velike mase Židova odu iz zemalja, u kojima ih progone, u Palestinu, da si ondje stvore sigurnu domaju. Mi hoćemo, da se nacijonalni ponos Židova opet podigne. Do nedavna bilo je Židova, što su se stidili svoga židovstva. Mi smo za to, da se svaki narod osjeća slobodnim i ponosnim, i da se kao slobodni i ponosni narodi udruže u internacijonalni savćz, koji će uništiti sve predrasude. Mi hoćemo, da u Palestini, koja je u blizini Suezkoga Kanala, imademo nama prijateljsko stanovništvo, a prave prijatelje možemo da nadjemo samo u Židova. Mi hoćemo dalje, da Židovi vide u Englezima svoje prijatelje i zaštitnike, i da ih EngUska zaista ondje zaštićuje, gdje im je to zbog progonjenja potrebno. Na koncu izrazuje Colonel Wedgwood nadu, da će nakon svog povratka iz Amerike moći da iznese uspješan izvještaj o svom radu u Americi, budući da je siguran, da Amerika imade za židovsku domaju isto toliko simpatija i interesa koliko i Engleska. Istaknuta engleska socijalist. Mrs Snowden želi takodjer putu Colonela Wedgwooda najveći uspjeh. Ona govori iz iskustva, jer je od 48 američkih država posjetila 40, pa prema tome može da Colonelu Wedgwoodu rekne o sigurnosti velebnoga dočeka. Zidovi imadu pravo, da budu ponosni zbog svoje nacije. Ona se nada, da će se doskora moći sama uvjeriti o obnovi židovske nacijonalne domaje u Palestini. Član donje kuće Malone izjavljuje, da su cijoniste u Wedgwoodu stekli za svoje zastupnike u Americi najboljega govornika donje kuće. Obnova židovske nacijonalne domaje, je jedan od rijetkih mirovnih uvjeta, koji treba da se zaista provedu. To samo već dokazuje, da je taj zahtjev opravdan. Banket je zaključen nazdravicom Mr. Malcolma, predsjednika američke delegacije, koji je medju ostalim rekao; »Predsjedatelj se je potužio, da imade mnogo Zidova, koji još nijesu cijonisli. On neka bude sretan, što su
4
•ŽIDOVc
BROJ 45.